Detalji

Objavljeno: 15. lipnja 2010.

Detronizirana Snježana Banović, poznata titoistička ideološka jurišnica, jurnula je na redatelja Jakova Sedlara koji utjelovljuje sve ono što ona nije: voli svoju zemlju, svoj narod, smiren je kao čovjek, protivnik titoističkog aksioma da protivnike treba ubijati iz osvete, demokrat je po uvjerenju, internacionalist na način koji to titoisti ne razumiju, prijatelj židovskoga naroda, što njih razdražuje. A veliki mu je grijeh što još uopće, ne samo da snima filmove i djeluje kao javna osoba, već što je još na životu kao mrska im hrvatska državotvorna jedinka, unatoč svim naporima titoista i ostalih hrvatskih orjunaša, JUL-ovaca, početnika i dočetnika, da tako ne bude. Ako su ikoga titoisti i JUL-ovci ubijali tako što su vrijeđanjem i mobingom htjeli postići da on sam sebe likvidira, onda je to Jakov Sedlar. Snježana Banović nije podnijela što je Branko Lustig na međunarodni zagrebački Jewish Film Festival pozvao, ma zamislite, zamislite, «konzervativnoga i ultradesnoga filmaša», Hrvata, naravno - Jakova Sedlara. I k tome s filmom o blaženome Alojziju Stepincu. To je ipak previše!(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 14. lipnja 2010.

U suvremenoj hrvatskoj književnosti nisu rijetki njezini akteri koji se iskazuju osim perom i nekim drugim umjetničkim sredstvima. Najčešće su to kist i boje. Npr. Drago Ivanišević, Fadil Hadžić, Zvonimir Balog, Joja Ricov, Tomislav Marijan Bilosnić, Nevenka Nekić, Enerika Bijač, Arsen Dedić, Anka Petričević, Vesna Parun, Marija Barbarić-Fanuko, Luko Paljetak, Milorad Stojević, ostvarili su znatan uspjeh i kao slikari. Adrijana Škunca, Enerika Bijač i Vlado Vladić poznati su kao umjetnički fotografi. Arsen Dedić osim što piše stihove, afirmirani je glazbenik i slikar, Enerika Bijač je pjesnikinja, slikarica, dizajnerica i umjetnički fotograf. Fadil Hadžić je pisac komedija, slikar, ali i filmski redatelj. Stanka Gjurić je pjesnikinja i autorica dokumentarnih filmova. Lidija Bajuk i Danijel Načinović uspješno povezuju pjesnički rad s etnografskim, te glazbenim izvođenjem narodnih pjesama. Možemo istaći kao primjer zajedničkog nastupa pjesnika Ante Stamaća i pjesnika-slikara Tomislava Marijana Bilosnića u knjizi koju su posvetili rodnom otoku Molatu.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 10. lipnja 2010.

Budući je na pragu obljetnica smrti Ivice Šerfezija, velike zvijezde hrvatske estrade, uzornog građanina, čovjeka neoštećene hrvatske historijske svijest i člana HSS-a, želim upozoriti na njegovo pjesništvo, jer se o tome malo znade. Ivica Šerfezi rođen je u Zagrebu, 1. prosinca 1935. godine. O njegovim roditeljima i o njegovoj mladosti ne zna se mnogo zbog nedostatka podataka. Njihov privatni život nikada nije bio predmet novinskih skandala. Poslije završetka gimnazije, Ivica Šerfezi je nastavio školovanje i završio studij geografije i sporta. Veoma je zanimljivo da je bio uspješan sportaš na početku svoje pjevačke karijere. Igrao je tenis i na rang listi tenisača ex-YU dostigao je osmo mjesto. Njegova žena je kao tenisačica tada dosegla vrh ex-YU tenisa, ali se zbog braka odrekla teniske karijere. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 07. lipnja 2010.

Prošlo je dosta vremena od kako sam pisao prikaze književnih djela, književnika Hrvata koji žive u Austriji kao gradišćanski Hrvati. Neki razlozi i osobne i političke prirode bili su nas udaljili, no vrijeme liječi sve rane, pa tako i ono što je izgovoreno prije deset godina sada je povijest. Ovoga puta želim prikazati knjigu prijatelja iz mladosti, čovjeka koji je u kritično vrijeme za gradišćanske Hrvate bio jedan od vodećih predstavnika njihove mlade intelektualne elite, predsjednik Hrvatskog akademskog kluba, urednik mjesečnika Put i tjednih novina Hrvatske novine, pjesnik, pisac feljtona, novinar, kulturni djelatnik. To je Jurica Čenar. Rođen je 1956 godine u velikom gradišćanskohrvatskom selu Donjoj Pulji, a danas živi u mjestu Oslipu. Profesionalni je novinar i urednik u Hrvatskoj redakciji radio Burgenlanda.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 03. lipnja 2010.

Benjamin Tolić, književni prevoditelj, publicist, diplomat i političar, rođen je 1943. godine u Osoju, općina Posušje. Završio je studij filozofije i germanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poznat je kao enciklopedijski obrazovan intelektualac, kao polemičar britka jezika, kao političar stekliškog naboja, te kao čovjek koji ostaje profesor i u interpersonalnoj komunikaciji. Kao enciklopedijski obrazovani intelektualac Tolić nije samozatajan u iskazivanju širine svoga znanja, što nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Politika mu je životna sudbina, bilo da se ona bavila njime, ili on njome, sve od pada Hrvatskog proljeća pa do najnovijih vremena. Kao hrvatski državotvorni političar ostao je dosljedan u nastojanjima da se ostvare vitalni nacionalni i državni ciljevi. Pri tome slijedi Starčevićevo učenje kao vertikalu hrvatske političke misli. Nesklon prihvaćanju rješenja koja su suprotna njegovim političkim uvjerenjima prolazio je turbulencije, od uspona do padanja na stranačkim hijerarhijskim ljestvicama. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 31. svibnja 2010.

Prof. dr. Vinko Brešić (1952.), istaknuti je hrvatski književni povjesničar i redoviti profesor na Katedri za noviju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kako piše u obavijesti o autoru, dr. Brešić je „profesionalno usmjeren na područje novije hrvatske književnosti, uz desetak objavljenih knjiga. Priredio je izdanja djela dvadeset hrvatskih pisaca XIX. i XX. st.; sastavio više antologija i zbornika, pokrenuo i uređivao časopis za poeziju 'Zrcalo' (1991. – 1994.), te časopis za hrvatsku književnost i kulturu 'Nova Croatica' (2008.). Piše i objavljuje studije, članke, eseje i kritike uglavnom iz područja književne kroatistike». U knjizi koju predstavljamo sakupljeno je četrdeset Brešićevih književno-kritičarskih tekstova nastalih tijekom posljednjega desetljeća.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 26. svibnja 2010.

Zbirka pjesama „Pismo mome Marangunu" literarni je prvijenac autora do sada malo poznatog široj javnosti, Dražena Radmana. U popratnoj „Bilješci o autoru" otkriva se zanimljivi životopis ovog pjesnika s lijepog otoka Šolte. Naime, Dražen Radman je rođen 1967. u Splitu, a djetinjstvo je proveo u Maslinici na otoku Šolti, odakle su mu roditelji. Završio je Višu pedagošku školu u Splitu. Od 1991. do 1999. radio je kao učitelj i amaterski se bavio književnim radom. „Usporedo s navedenim, trajala je i njegova osobna potraga za pronalaskom unutarnjeg mira i trajnog smisla. U tom pogledu prijelomna je bila 1994. godina, kada pronalazi duhovno ispunjenje u kršćanstvu... Danas radi kao pastor Baptističke crkve – Split, služeći različitim ljudima u njihovim duhovnim potrebama i traganjima".(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 24. svibnja 2010.

Agilni slavonski nakladnik „Riječi" čiji je Spiritus movens Marten Grgurovac odlučio se na pothvat od nacionalnog značaja – ostvariti projekt  „Hrvatsko pjesništvo XX. stoljeća u 100 knjiga", pod naslovom „Carmen croaticum". Dvadeset i peta u ovome nizu objavljena je zbirka izabranih stihova eminentne hrvatske pjesnikinje Ljerke Car Matutinovićć: „Jabuka puno krilo". Izbor iz poetesinog opusa učinio je najveći suvremeni slavonski pjesnik Miroslav S. Mađer. On je autor i nadahnutog predgovora ovoj knjizi, pod naslovom: „Pjesničke plovidbe Ljerke Car Matutinović". Znalačkim trudom gospodin Mađer je iz bogatog stvaralačkog opusa kolegice Car Matutinović izabrao najkvalitetnije radove. Pri tome se poslužio kronološkim slijedom. Prva autoričina zbirka iz čijih je redova koristio stihove nastala je 1971., pod naslovom: „Vrijeme rastanaka". Slijede: „Trudno kao dažd" (1976.), „Odiljat se" (1983.), „Kanat slaj od meda" (1987.), „Bajkoviti soneti" (1988.), „Glasovi glazba" (1988.), „Čakavske versade" (1993.), „Bezumlje" (1994.), „Disanje" (1997.), „Jerbo samo tebe gledim" (1998.), „Jabuka na glavi" (2001.), „Versi o nepotrošivoj ljubavi" (2005.), „Meštrija" (2007.) i „Uzmi me na oblaku" (2005.-2007.).(Đ. Vidmarović)