Neke od najistaknutijih svjetskih enciklopedija sadrže pogrješke u prikazu hrvatskog glagoljskog pisma, Za ilustraciju razmotrimo samo britansku Encyclopedia Britannica. U njoj se tvrdi da hrvatsko nacionalno pismo nema ligatura. Postoji, međutim, stotine njih u rukopisnim knjigama (i njihovim ostatcima) sačuvanim iz 13. do 16. stoljeća. Druga je pogrješka navod da zlatno razdoblje hrvatskog glagoljaštva pada u 16. i 17. stoljeće, što bi trebalo prepraviti u 12.-16. stoljeće. !6. stoljeće već predstavlja početak pada tog pisma, što je usko povezano s otomanskim zaposjedanjem velikih dijelova Hrvatske, i posljedično, s ogromnim materijalnim osiromašenjem Hrvata.

U Hrvatskoj se mogu posjetiti mnoga mjesta s glagoljskim spomenicima: Stalna Izložba glagoljice u Rijeci, koju toplo preporučamo. Pripremili su ju akademik Branko Fučić i prof. Vanda Ekl; a nalazi se na adresi: Dolac 1, u blizini Korza u središtu grada. Radno vrijeme: 10-13, 18-20, svakim danom osim nedjelje i ponedjeljka). Aleja glagoljaša koja povezuje središta gradova Roč i Hum na sjeveru Istre (7 km). Preporučujemo posjet selu Bernobići pokraj Huma, u kojem postoji Glagoljski lapidarij. Ne propustite razgledati Roč i Hum – najmanji grad na svijetu!

Postoji opće mišljenje, pa čak i stručnjaka, da je posljednje slovo hrvatske glagoljice Jus. To, međutim, nije točno. Postoji (barem) još jedno slovo koje dolazi nakon Jus, a to je Jest - je (kako ga je sricao George de Sorbonne). To potvrđuje deset važnih abecedarija hrvatske glagoljice (prema njima glagoljica ima 33 - 34 slova)

Sricanje glagoljaških slova zapisao je, zajedno s odgovarajućim brojčanim vrijednostima, George d'Esclavonie (Juraj iz Slavonije, ~1355.-1416.), glagoljaški svećenik i sveučilišni profesor na sveučilištu Sorbonne u Parizu (njegovi se rukopisi čuvaju u Državnoj knjižnici u Toursu u Francuskoj. U popratnom je tekstu napisao: Istud alphabetum est Chrawaticum –Ovo je hrvatska abeceda).

Srednjovjekovne crkvene predstave prikazivale su se u hrvatskim gradovima i gradićima na trgovima ispred crkava, baš kao i u Zapadnoj Europi. Prve svjetovne drame prikazivane su u Zagrebu i Vukovaru već u 14. stoljeću (na hrvatskom jeziku, pisane latinicom). Neke od najstarijih didaskalija (upute za pozornicu) pisanih glagoljicom potječu s otoka Pašmana kod Zadra.

Njujorški misal, 1400.-1410. napisan je na području Zadra ili Like-Krbave, sada je u posjedu knjižnice Pierpont Morgan Library iz New Yorka. Ponovno ga je tiskao izdavač Otto Sagner Verlag (München) 1977. s uvodom Henrika Birnbauma (SAD). Podrijetlo: Zadar ili područje Lika-Krbava. Frederick North, šesti Earl of Guilford (1766.-1827.), sa svojom knjiškom etiketom; njegova prodaja, Evans, 1830., kupio Thorpe za Sir Thomasa Phillipsa. Nadmetao se na aukciji sa Sir Fredericom Maddenom, koji je radio za British Museum.

Glagoljaško pismo predstavlja vjerojatno najzanimljiviji spomenik kulture Hrvatske. Naše glagoljaške knjige (pisane i tiskane) raštrkane su po mnogim državnim knjižnicama i muzejima diljem svijeta, u čak 26 država, u otprilike 60 gradova izvan Hrvatske: 1. Austrija: Beč, Innsbruck, Schwarzau, Linz, Güssing, Graz 2. Bosna i Hercegovina: Sarajevo (Zemaljski muzej), Fojnica (Muzej franjevačkog samostana), Posušje (Grac), Humac (Franjevački muzej), Banja Luka (Muzej Bosanske krajine), Livno, i neighbokolica Jajca (otkriveno 1996.).3. Bugarska: Sofija 4. Češka: Prag, Sazava...

Tisuće knjiga bilo je tiskano na hrvatskoj glagoljici, neke i na hrvatskoj ćirilici tijekom minulih stoljeća. Tiskanju mnogih od njih velikodušno su pomogli hrvatski protestanti koji su bili aktivni u Wittenbergu i Urachu u Njemačkoj u 16. stoljeću. Između 1561. i 1565. tiskano je tridesetak knjiga u nakladi od 25.000 primjeraka, od kojih je 300 sačuvano. Na naslovnoj stranici Glagoljaškog katekizma kojeg je pripremio hrvatski glagoljaški svećenik Stipan Konzul iz Istre, a koji je tiskan u njemačkom gradu Tübingenu 1561. eksplicitno stoji da je napisan na Crobatischen Sprach (hrvatski jezik). Zanimljivo je da je nekoliko izdanja bilo tiskano za Talijane koji su živjeli u Istri (naravno, na talijanskom jeziku, latinicom).