Kao što smo već nekoliko puta ovdje navodili, Lisabonski sporazum omogućuje pojačanu suradnju zemalja unutar EU pod uvjetom da ih ima bar devet, a misterija koju se pokušavalo odgonetnuti je, naravno, kojih devet. Možda je Le Monde od 22. 10. 2011. konačno zadigao veo s te tajne u članku „Devet zemalja treba napustiti eurozonu".  Članak je napisao Christian Saint-Etienne, svojevremeno suradnik MMF-a i, ujedno, profesor industrijske ekonomije Nacionalnog Konzervatorija umjetnosti i obrta Francuske. Izgleda da je rekao ono što visoka hijerarhija MMF-a još ne može reći. (S.Barišić)

Ovaj članak objavljen u francuskom dnevniku Le Monde od 8. rujna prenosimo našim čitateljima iz više razloga. Ponajprije, u nedavnoj su povijesti ideje koje je iznjedravala francuska intelektualna elita duboko utjecale na razvoj zapadne civilizacije. Ovaj tekst je zanimljiv jer se u njemu javno priznaje da je politička ljevica koja se udružila sa svjetskim financijskim krugovima glavni politički nosilac sada već propadajućeg mega-projekta globalizacije.(S.Barišić)

Na Zapadu raste opća politička svijest da je opstanak zapadnih zemalja ugrožen društvenim modelom koji je doveo do krize i traže se nova rješenja. Industrijska proizvodnja se "relokalizira" u zemlje iz kojih je izašla, te se povećavaju izdvajanja za lokalne investicije, razvoj i istraživanja. Otvaraju se pitanja nacionalnog i kulturnog identiteta te civilizacijske integracije pridošle radne snage. Preispituju se školski sustavi kao nosioci zajedničkog fundusa znanja i promotori komunikacije zasnovane na zajednički usvojenom rječniku. Ukratko, nestaje prekomjerno individualizirano obrazovanje. Općoj prirodoslovnoj pismenosti vraća se važno mjesto koje je u posljednja dva, tri stoljeća imala kao temelj civilizacijskog uzleta Zapada i koje ima kao jedan od ključnih generatora njegovog izlaska iz tekuće krize, odnosno uspješnog ulaska u budućnost. Postaje na primjer jasno da se cijeloživotno obrazovanje pojedinaca može graditi, ne na floskulama, nego samo na čvrstim temeljnim znanjima koji uključuju poznavanje osnovnih prirodnih koncepata i zakona.(S.Barišić)

Svatko tko bar površno prati glavne hrvatske medije, šampione 85. mjesta svjetske liste medijskih sloboda, vidi da su odlučili održati i produžiti postojeći izborni model vladanja Hrvatskom. Ta se izborna formula svodi na „sjaši Kurta da uzjaše Murta". Sjetimo li se samo kako su uspješno proveli predsjedničke izbore, njihova se nakana ne bi trebala ponovo ostvariti.(S.Barišić)

Ne treba biti pravno potkovan da se shvati kako se presuda međunarodnog suda uklapa u politički plan da se slomi politička kralježnica hrvatskoga naroda. Slijedi odvođenje u ovakvu ili onakvu formu kolonijalnog ropstva i, konačno, potpuni gubitak teritorijalnog integriteta i nacionalnog identiteta. Po tome su optuženi i osuđeni, pokojni ili živi, uz dužno im poštovanje, samo kolateralne žrtve te globalne nakane. Usporedno ide poruka da će poslušni biti pošteđeni, odnosno da će pokorni biti nagrađeni.(S.Barišić)

Tražimo novog vođu po potpuno suprotnim kriterijima od važećih, dakle među ljudima koji red kroz rad stavljaju na prvo mjesto. Politički vođe koji su se kroz povijest tako opredjeljivali uvijek su počinjali od obrazovanja naroda, a ne od sustavnog zaglupljivanja masa. Za sobom su ostavljali trag na kojem su se izrastale generacije. Nakon što je hrvatska država karizmatski stvorena došlo je vrijeme za njeno marljivo uređivanje, kako bi u prvi mah bar slabe štitila od ciničnih i beskrupuloznih, a zatim krenula dalje. Shodno tome, Hrvatskoj treba čvrsta osoba koja će povesti u potrebne državne reforme, okruživši se poštenim, samosvjesnim, obrazovanim ljudima.(S.Barišić)

U posljednje smo vrijeme svjedoci žustrih javnih rasprava, uglavnom na raznim internetskim forumima, o tome treba li Hrvatska ući u Europsku uniju ili ne. Odgovor svih medija i političkih formacija koje su "velike" u Hrvatskoj a pigmeji u svjetskim razmjerima, je naime već odavno poznato - apodiktično DA. Argumenata za to ni od kuda, ali etikete ne fale. Svi oni koji traže argumente ekstremni su desničari i arhaični ognjištari, da ne kažemo ustaše, a manjina koja taj DA podržava "jer nema alternative" je moderna, napredna i svjetska. Jednom riječju, ta manjina je većina. Ovako orkestrirana medijsko-politička halabuka, nažalost, prikriva stvarnu dilemu koja mori određene moćne svjetske političke meštre pa se dakle tiče i Hrvatske. Dilema, naime, nije da li Hrvatska u Jugoslaviji ili ne, nego da li u Jugoslaviji unutar ili izvan Europske unije.(Akademik S.Barišić)

Prolazeći oštrim korakom pored mene u hodniku svog ureda krajem daleke 1991. g. - kada su polagani temelji moderne Hrvatske - Franjo Tuđman se zaustavio, učinio korak unazad, i upitao "Dvije ili više stranaka?". Iako potpuno iznenađen tim pitanjem, odgovorio sam kao iz puške "Više!". Na pitanje "Zašto?" dodao sam "Zato što dvije političke stranke mogu postati dvije političke mafije, koje se uredno smjenjuju između vlasti i opozicije, zaustavljajući tako svaki protok novih ideja." Pogledao me vrlo prodorno, možda i ljutito, te šutke otišao. Bilo kako bilo, omogućio je Hrvatsku s više stranaka.(S.Barišić)