Da taj nekadašnji predsjednik Matice hrvatske, a vodio ju je u razdoblju od 1928. do 1945. nije napravio ništa drugo osim što je kao predsjednik u njoj uščuvao hrvatski nacionalni duh, opirući se karađorđevićevskoj diktaturi i pokušajima da se sustavno zatre hrvatsko ime, spadao bi u skupinu probranih nacionalnih junaka.(M.Kovačević)

Mandićeva studija o povijesnom razvitku Hrvata i Srba, premda završava raspadom prve Jugoslavije, danas je, zbog sve snažnijega integracijskoga taljenja, možda i aktualnija nego u vrijeme svoga nastanka. Ona je sinteza povijesnih iskustava, koji bi se mogli opetovati ako ludilo ponovno prevlada u hrvatskoj političkoj i kulturnoj eliti. Primjerice današnja svjedočenja na procesima protiv hrvatskih časnika sastavni su dio srpskih podvala iz vlaškoga političkog nasljeđa.(M.Kovačević)

Kao što se tijekom 20. stoljeća potiskivala Starčevićeva ideja hrvatske državne neovisnosti, tako je i u našim književnim povijestima neopravdano, poradi jugoslavenske ideje, prešućivan i pravaški udio u književnosti. Utoliko je i brošura akademika Dubravka Jelčića "Hrvatska književnost i pravaštvo" (36 str.) ne samo ispravljanje nepravde prema nekoliko naraštaja hrvatskih književnika, nego i potvrda njihove vrijednosti u našem vremenu. (M.Kovačević)

Radovi u knjizi su podijeljeni u četiri tematske cjeline, a kao prolog stoji govor gospićko-senjskoga biskupa mons. Mile Bogovića na prosvjednom skupu u Haagu 24. rujna 2011. U poglavlju „Dr. Franjo Tuđman i suvremenost" su radovi Marijana Šunjića o diskontinuitetima hrvatskoga nacionalnog programa, Miroslava Tuđmana o Dnevniku dr. Franje Tuđmana te Mate Ljubičića o Tuđmanovim korijenima kao odrednicama hrvatske državne politike 21. stoljeća. (M.Kovačević)

Politički model približavanja EU po svaku cijenu, što su ga kao svoj cilj definirale trećejanuarske vlasti, potpuno je iscrpljen. Hrvatska se u tom desetogodišnjem lutanju odrekla vlastitih nacionalnih probitaka i ponovno približila novoj balkanskoj zajednici, a kao rezultat beskrajnih ucjena predala je u ruke strancima vitalne gospodarske subjekte, odrekla se dijela mora i teritorija, a svoje ratne junake pretvorila u zločinačku družinu, čime je ponizila sve istinske branitelje hrvatske slobode. Dok je Hrvatska ispunjavala izmišljane uvjete, poražena se Srbija u međuvremenu prestrojila i na novim temeljima definirala svoj velikosrpski projekt.(M.Kovačević,HS)

Za presudnu ulogu u određivanju budućega položaja Hrvatske sukobljavaju se danas dvije dominantne političke strategije, koje svoje pristaše pronalaze i unutar hrvatskih upravljačkih struktura. Nositelji pak izvorne hrvatske strategije, koji su oživotvorili referendumsku odluku hrvatskoga naroda iz 1991. o samostalnoj državi, potisnuti su danas na rub političkih zbivanja, a zbog nedostatka organizacijskih sposobnosti ubuduće će vjerojatno još manje utjecati na javni i politički život zemlje. Jedna od vodećih strategija nastoji na području tzv. zapadnoga Balkana zadržati, produbiti i protežirati tradicionalno britanske nacionalne probitke. (M. Kovačević,HS)

U javnosti se obično promiče teza kako se Hrvatska nalazi u teškoj financijskoj krizi, što i nije netočno, nu Hrvatska je prije toga pala u političku krizu, koja je očito proistekla iz svekolike duhovne krize. Duhovna kriza ili pak kriza kulture posvemašnji je manjak duha, koji se očituje u odnosu prema sebi, bližnjima i zajednici pa je za izlazak iz te krize potrebno zauzimanje pojedinaca, ustanova i cjelokupna društva. Demokracija je politički sustav koji društvovne oprjeke i političke suprotnosti pokušava rješavati izborima, nu u Hrvatskoj se društvovne protimbe razvijaju izvan sustava političkih stranaka, a politička stajališta parlamentarnih stranaka pak međusobno su mnogo bliža nego stajališta tih istih stranaka i njihovih birača. Tako je navodno konzervativna, narodnjačka i demokršćanska stranka HDZ svojim svjetonazorom i stvarnim, a ne deklarativnim programom znatno bliža SDP-u i njegovim koalicijskim partnerima nego svom po pravilu konzervativnom biračkom tijelu. (M.Kovačević,HS)

Većina europskih zemalja, koje i dalje grcaju u gospodarskoj krizi te sve snažnijim društvenim raslojavanjem i brojnim kolonijama neprilagodljivih emigranata primili su s dubokim razumijevanjem objavu gospođe Merkel. Projekt nasilne dekristijanizacije europskoga kontinenta i promjena etničke strukture europskih država očito nikad nije bila široko prihvaćena u izgrađenim narodima, a nositelji ideologije multikulturalizma – politička i financijska središta – sad i sama uzmiču od projekta, koji im je kao gospodarsko-politička paradigma služio u razdoblju širenja njihove trgovinske ekspanzije. Žrtve ovih globalističkih projekata obično postaju neizgrađeni i mali narodi, a među njima, nažalost, prednjači Republika Hrvatska, čije su političke elite uvjerene u svoju povijesnu misiju služenja inozemnom kapitalu. (M.Kovačević,HS)