Još sam 2004. u Vjesniku pisao o tome kako Monsanto i njemu srodne korporacije, da bi s GMO ušle u neku zemlju, prvo moraju steći utjecaj kroz političare i/ili znanstvenike te zemlje. No tek sam kasnije naučio kakva je moć korporacija u ovom globaliziranom svijetu. O intenzitetu lobiranja koje provodi Monsanto pri institucijama Vlade SAD već sam također pisao, pa nije čudo da sada Vlada SAD, a ne Monsanto, poduzima sve da 'nepokorne' zemlje prisili na GMO.(M.Jošt)

2000. je organiziran je prvi masovni istup znanstvenika protiv primjene i širenja genetski modificiranih organizama (GMO). Peticiju, upućenu svim vladama svijeta, kao i međunarodnim organizacijama poput WTO, potpisalo je 828 znanstvenika iz 84 zemlje svijeta. Od tada do danas u brojnim uglednim znanstvenim časopisima objavljeni su recenzirani rezultati znanstvenih istraživanja o štetnosti GMO-a, da spomenem samo jedan od poslijednjih pregleda naslova radova iz 2010.(M.Jošt)

Argentinska vlada, u želji da izvuće zemlju iz duboke ekonomske recesije, 1990. restrukturira svoju privredu na genetički modificiranoj (GM) soji, namijenjenoj izvozu. Jedini znanstveni oslonac u prilog takvoj odluci bili su znanstveni (reklamni) podaci vlasnika GM soje – korporacije Monsanto. Istovremeno, 200 tisuća malih poljoprivrednika iseljeno je sa njihove zemlje – u pitanju je oko 8 milijuna hektara.(M.Jošt)

U Americi zbog trovanja hranom godišnje u bolnici završi oko 325 tisuća, a umire oko pet tisuća ljudi. Od toga 80% oboljenja prouzročeno je virusima ili drugim patogenima koje znanost danas nije u stanju niti identificirati, a blizu 75 tisuća slučajeva trovanja godišnje uzrokuje E. coli soj O157:H7. New York Times (18. ožujka 2001.) iznosi da je, prema podacima Centra za kontrolu bolesti (CDC), hrana odgovorna za dvostruko veći broj oboljenja no što se to još nedavno smatralo. Uočljiva je vremenska podudarnost ovog podatka s uvođenjem GM hrane u hranidbeni lanac Amerikanaca, iako za sada nije uspostavljena nikakva veza između ove dvije pojave. Možda ona i ne postoji, ali tko zna kad ova sumnja nije niti znanstveno provjerena. Sekvencioniranje genoma bakterije E coli O157:H7 provedeno je kako bi se identificirali geni odgovorni za patogeni učinak ovoga soja. U poredbi s nepatogenim laboratorijskim sojem E. coli K-12 MG1655. pokazalo se da su ova dva soja za 98.5 % nukleotida identični. Ukupno 4.1 milijun parova baza u genomu gotovo se podudaraju. Međutim soj O157 ima 1387, a soj K-12 528 različitih gena.(M.Jošt)

Nova 2011. počela je s neugodnom viješću objavljenom 4. siječnja u The Guardianu: američki veleposlanik u Parizu, Craig Stapleton, prijatelj i poslovni partner George Busha, nakon francuskog moratorija na Monsantov GM kukuruz MON-810, želi kazniti Francusku. On savjetuje Washington da u vojnom stilu započne trgovinski rat sa svakom članicom EU koja se protivi sjetvi genetski modificiranih usjeva. Zbog kolektivne odgovornosti, poduzete mjere odmazde trebale bi nanijeti štetu cijeloj EU, a posebno zemljama poput Francuske, Austrije i Italije, koje predvode ovu anti-GMO kampanju. Međutim, tadašnji veleposlanik Stapleton ne očekuje brzu pobjedu, pa predlaže da predviđene mjere budu planirane na dulje razdoblje. Te bi mjere trebale ojačati pro-GM pokret u Europi.(M.Jošt)

Došlo je vrijeme da se podsjetimo prekrasnih stihova 'Himne slobodi' Ivana Gundulića i male Dubrovačke republike (u to vrijeme oko 30 tisuća stanovnika), koja je mudrom politikom znala i umijela održati znatan stupanj neovisnosti od tada velikih sila Venecije, Otomanskog carstva i Španjolske. Premda danas nije popularno niti oportuno spominjati Titovu Jugoslaviju, ali priznati moramo, liderstvo u pokretu nesvrstanih, u vrijeme hladnog rata osiguralo nam je također veliki stupanj neovisnosti, pa i podrške od sila istočnog i zapadnog bloka. Zašto spominjem ova dva primjera mudre politike? Zato da nas sve podsjetim, da ona Hrvatska, koja se borila za svoju slobodu od vremena Austro-Ugarske imperije, do SFRJ - danas kada je tu slobodu krvlju izvojevala, naši političari, naši vođe, uvode ju u novo sužanjstvo. Ne vjerujete?(M.Jošt)

Svaki čovjek snosi odgovornost za svoje postupke. Međutim odgovornost intelektualca je, pored obaveze, i posebna privilegija koju samo on – intelektualac ima. Osim odgovornosti za svoje postupke, intelektualac je u poziciji da analizira i tuđe postupke, da analizira motive i često prikrivene namjere određenih moćnika ili njihovih pijuna. On je sposoban da prepozna i razotkriva laži interesnih grupa na svim društvenim razinama, od državne uprave do privatnih poslovnih grupacija. Njegova dužnost je da javnost upozori na eventualno, za društvo neprihvatljivo ponašanje takvih jedinki ili grupa. No hoće li intelektualac postupati odgovorno, hoće li iskoristiti tu svoju privilegiju? Nažalost neki intelektualci nemaju moralne hrabrosti da progovore, a drugi, na prvi pogled mudriji, ali u biti pokvareniji, nakon što su prepoznali odnose snaga pridružuju se kao pijuni tim moćnicima o kojima bi trebali javno progovoriti. Ovih nekoliko rečenica neka posluži kao uvod na temu: rasprava o ponuđenom suživotu GM i eko-usjeva koji nam se pokušava nametnuti (dr. Jeremy Sweet).(M.Jošt)

William Engdahl - pisac i u nas tiskanih bestselera Stoljeće rata, Sjeme uništenja i Stoljeće rata 2, na svojoj web stranici Geopolitics-Geoeconomics pod naslovom “Bill Gates govori o 'vakcinama za smanjenje populacije' komentira nedavni govor Bill Gatesa na konferenciji TED2010. Dozvolite da vam, uz pokoji moj komentar, prenesem osnovne misli Engdahla. Bill Gates - jedan od najmoćnijih ljudi danas, ne krije namjeru da pomoću cjepiva smanji rast svjetske populacije. Siječnja 2010. na Davos World Economic Forumu, on je naznanio da će zaklada Billa i Melinde Gates tijekom narednog desetljeća dati 10 milijardi US$ za razvoj novih cjepiva za djecu Afrike i drugih zemalja Trećeg svijeta. Ta je zaklada u partnerstvu sa Svjetskom bankom, Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO), te industrijom cjepiva, sponsor Globalne aliance za vakcinaciju i imunizaciju (GAVI). Cilj GAVI je cjepljenje svakog novorođenčeta u nerazvijenim zemljama. Naivni čitatelj će pomisliti kako se radi o dobročinstvu, no pogledajmo dalje. Zapaženo je da industrija cjepiva, kada ne može cjepiva plasirati u zemlje razvijenog zapada, 'odlaže' opasna, netestirana, štetna cjepiva u zemlje Trećeg svijeta. Stoga neke organizacije iznose sumnju da je stvarna svrha vakcinacije učiniti ljude osjetljivim, bolesnim i sklonim umiranju.(M.Jošt)