Ako uzmemo u obzir činjenicu da su politički aktivni članoviHHO-a bili oporba tadašnjoj vlasti na čelu sa Tuđmanom, te da je bavljenje ratnim zločinima očito imalo i svoje financijske prednosti, teško je izbjeći pitanje koliko su određene aktivnosti bile motivirane političkim i materijalnim interesima, a koliko humanističkim i altruističkim pobudama, kakvim se uglavnom predstavljaju.(A.Bokšić)

Iako su brojni izvještaji i navedena edicija HHO-a čitav niz godina temeljni dokumenti na kojima počivaju razne optužbe za navodne zločine i nedjela HV-a tijekom i nakon VRA Oluja, dugo vremena nije izvršena neka ozbiljnija analiza vjerodostojnosti spomenutih dokumenata te zaključaka koji iz njih proizlaze, uključujući i one o „20 000 spaljenih kuća i 600 ubijenih srpskih civila".(A.Bokšić)

Ništa manje utjecajni od političara nisu hrvatski mediji. Pogotovo s obzirom na kakav način se većina njih bavila i bavi temom Domovinskog rata, posebno slučajem Gotovina. Navođenje svih senzacionalističkih napisa na tu temu trajalo bi danima. Dovoljno se prisjetiti svih onih naslova i tekstova o generalu Gotovinu koji se skriva na području Dalmacije, u hercegovačkim samostanima ili na jahti koja plovi između Zadra, Šibenika i Splita.(A.Bokšić)

Prošlo je godinu dana od haaške presude koja mnoge nije iznenadila, ali je većinu ipak šokirala. Naime, više uopće nije sporno da na tom političkom sudu nema smisla očekivati pravdu, no tako rigorozne kazne izrečene generalima Gotovini i Markaču ipak se nisu mogle očekivati. Ako se išta moglo sigurno zaključiti nakon svega, to je da za tu presudu najmanju krivicu snose oni koji je izdržavaju. (A.Bokšić)

Obzirom na to da su se navodni dogovori Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu ili Tikvešu odvijali u prvoj polovici 1991., pitanje koje se ne može zaobići jest što se događalo neposredno nakon tih razgovora. I da li se ti događaji mogu smisleno uklopiti u scenarij bilo kakvog hrvatsko-srpskog dogovora.(A.Bokšić)

U posljednje vrijeme javna rasprava o registru branitelja je utihnula. Nije to toliko čudno; nakon nekog vremena intenzivne rasprave došlo je do zatišja i stječe se dojam kako se sada obavlja onaj konkretni dio posla – nadležna ministarstva rade na obećanoj javnoj objavi registra. Međutim, s obzirom da su autori stranice Registar-branitelja.net efektno skinuli veo tajne sa jedne od najvećih enigmi hrvatskog društva i jednostavno ukazali na odgovore svim onima koji žele „napokon doznati otkud 150.000 branitelja više", zaista je začuđujuće da taj njihov posao nije našao nikakvog prostora u medijima.(A.Bokšić)

Izjave Roberta Badintera ne ostavljaju nikakvog prostora za bilo kakve špekulacije i uvjeravanja o „državotvornom" karakteru jugoslavenskih ustava kojima tobože trebamo zahvaliti za neovisnost i međunarodno priznanje. Valja naglasiti i Badinterove riječi kako je prvi hrvatski Ustav taj koji bio „vrlo važan element" i to zbog toga što je „zadovoljavao temeljne principe poštivanja vladavine prava i zaštite ljudskih prava".(A.Bokšić)

Valja upozoriti sve one koji se zalažu za objavu registra, bez obzira dolaze li oni iz redova politike poput premijera i ministra ili dolaze iz redova branitelja, da budu spremni preuzeti odgovornost za sve negativne i nepovratne posljedice nepromišljenog i suludog čina u koji guraju čitavu braniteljsku populaciju. Za početak, s najvećom mogućom ozbiljnošću treba uvažiti činjenicu kako nijedna država na svijetu nije javno objavila popise onih koji su za nju ratovali, na način kako se to namjerava učiniti u Republici Hrvatskoj.(A.Bokšić)