S internetskih stranica biografije svetaca donosimo teološko razmatranje značenja blagdana Velike Gospe kao i štovanja kulta Marijina među katolicima općenito. Izdvajamo: "Među najomiljelije marijanske pučke blagdane spada današnji: Marijino uznesenje na nebo. Tko god može, za Veliku Gospu nastoji hodočastiti u koje marijansko svetište. Zato su naša marijanska svetišta toga dana puna proštenjara, sva raspjevana u dragoj hodočasničkoj pjesmi, ožarena ne samo ljetnim suncem nego još više žarom, molitvom i pobožnošcu. Božji je narod onim svojim vjerničkim osjetilom osjetio da je to dan Marijine slave i zato u molitvi, pjesmi, djelima pobožnosti daje oduška svojoj radosti. Teologija nas uči da je Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo kruna njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je člankom vjere 1. studenoga 1950. papa Pio XII. Iako je ta dogma proglašena tek u novije vrijeme, njoj prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i sama Crkva."

Sa internetskih stranica www.katolici.org donosimo razmišljanja cijenjenoga hrvatskog teologa dr. Tomislava Ivančića o simbolici i značenju današnjega dana u kršćanskom životu vjernika. Izdvajamo: "Danas je Veliki ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade."

Iz Jutarnjeg lista prenosimo crticu o intervjuu kojeg je za Radio 101 dao saborski zastupnik Ivo Banac. Izdvajamo mišljenje gospodina Banca, koji se nikako ne bi mogao svrstati među "simpatizere poraženih snaga iz 2. svjetskog rata" o uklanjanju Josipa Broza Tita iz naziva ulica i trgova u Republici Hrvatskoj. Banac uspoređuje Tita sa Staljinom, čije se ime više ne nalazi na zemljovidima država ili planovima gradova, iako i Staljin ima zasluga u borbi protiv fašizma. 

Unazad mjesec dana naišli smo na dva primjera krivotvorenja spomen-ploča. Prvi slučaj odnosi se na promjenu ploče u Bleiburgu, koja je mijenjana dva puta, a zadnji put neposredno prije komemoracije 13. svibnja 2007. godine. Drugi primjer odnosi se na bistu Vatroslava Lisinskog o kojoj smo donijeli početkom mjeseca reportažu "U Zagrebu je Vatroslav Lisinski jugoslavenski kompozitor". I ona je doživjela promijene, ali vjerojatno ne onakve kakve bi većina čitatelja očekivala.

Iako svi dobro znamo kako je Vatroslav Lisinski (Zagreb, 8. srpnja 1819. - Zagreb, 31. svibnja 1854.) bio skladatelj koji napisao prvu hrvatsku operu, na njegovoj bisti u glavnom gradu Republike Hrvatske stoji kako je bio "začetnik novije hrvatske i jugoslavenske glazbe". Tako je u onih nekoliko riječi što stanu ispod biste, a kojima se pokušava sažeti cijeli jedan život, Lisinskom dan jugoslavenski pečat. Izgleda da nikom od odgovornih za spomenike u gradu Zagrebu ne smeta činjenica što je Lisinski svoj kratak život proživio davno prije nego li je čak i ona prva Jugoslavija nastala. Naime, Hrvati su za vrijeme Lisinskog živjeli u Austo-Ugarskoj, no nikome razumnome nakon raspada te države nije palo na pamet pisati kako je on bio Austro-Ugarski skladatelj. No razum već duže vrijeme ne živi u Hrvatskoj.

Dana 16. ožujka 2007. godine, nakon što sam se uvjerio da je oboren križ na Bilom Grebu i grob prekopan, u osobno ime i u ime Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar uputio sam prosvjedni dopis sredstvima društvenog komuniciranja i Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i športa Zapadnohercegovačke županije na Široki Brijeg negodujući zbog uništavanja još jedne srednjovjekovne nekropole svetog mjesta i pokopalište naših pređa - ovog puta one na Bilom Grebu.

Igranju sa simbolima Domovinskog rata kao da nema kraja. Naime, u sklopu humanitarne akcije "Djeco, pazi mina!" zastava koja je zamijenila onu koju je predsjednik Tuđman poljubio na kninskoj tvrđavi nakon oslobađanja prodana je za smiješnih 520 kuna. To dosta govori i o načinu na koji je organizirana spomenuta humanitarna akcija. Naime, nema sumnje kako će s ovakvom organizacijom djeca još dugo morati paziti mina u Hrvatskoj. Glas Istre prenosi reakciju Ante Kotromanovića, predsjednika SDP-ovog Savjeta za branitelje: "Da je aukcija bila u nekom hotelu, uvjeren sam da bi tip poput generala Zagorca za ovu zastavu dao 15 ili 20 tisuća kuna". On smatra kako "ljudima u današnje vrijeme, kad su zaokupljeni materijalnom egzistencijom, zastave više nisu toliko bitne". Zaključuje i da bi on sam, da je znao za aukciju, za hrvatsku trobojnicu ponudio 1.500 kuna. Iako se rad ovog portala temelji isključivo na volonterima, koji primaju prosječne plaće u Hrvatskoj, začas smo se složili da ćemo za ovu zastavu javno ponuditi na našem portalu barem koliko i stožerni brigadir Ante Kotromanović. Dakle, sretni vlasnik zastave ako ju je uopće željan prodavati samo se treba javiti na Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript , i naći će kupce kojima su hrvatske zastave bitne i onda kada su zaokupljeni materijalnom egzistencijom.

U besplatnom tjedniku "Zagreb NEWS" tiskanom u 300.000 primjeraka čitam: "Gradonačelnik dobiva ime Zmaj od Kamenitih vrata" - Milan Bandić bit će primljen u članstvo Družbe Braća hrvatskog zmaja. Danas u Večernjem listu: "Bandić postao zmaj od Kamenitih vrata IV." Svašta sam čuo, vidio, pročitao, no ovakvom nečemu nisam se ni u snu nadao. Osobno nemam ništa protiv gradonačelnika, čak je ponekad simpatičan sa svojom "kajkavštinom". No, ne znam da li netko iz Družbe zna da je Partija, čiji je slijednik današnji SDP, raspustila Družbu 7. ožujka 1946., i da je Družba obnovljena 16.studenog 1990. uspostavom suverene države Hrvatske.