Detalji

Objavljeno: 20. kolovoza 2010.

12. kolovoza 2010., u članku «Marksistički sociolog sanja političku diktaturu», reagirao sam na stručni ispad prof. dr. Dražena Lalića koji je ponukan pojavom troje mladih ljudi na svečanosti Dana domovinske zahvalnosti u Čavoglavama, cijelu manifestaciju ocijenio negativno i zatražio političko procesuiranje en mass političkih neistomišljenika. Poznavajući metode političke borbe naših komunista upitao sam se, nisu li ta djeca zapravo plaćeni manekeni crvenog establišmenta koji preko njihovoga performansa nastoji ocrniti Domovinski rat i opravdati proces restauracije jednopartijskog političkog ustroja. Kao drugo, «predvidio» sam kako će novinsko etiketiranje navedene mladeži motivirati ostale njihove vršnjake da «u struc» crvenima » čine ono što ove dovodi do bjesnila, pa makar to bio rad u korist vlastite štete, ali i štete cijeloj naciji. (Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 18. kolovoza 2010.

Splitski partijski bilten «Slobodna Dalmacija» objavio je 13. kolovoza 2010. vijest koja na dobar način otkriva političko i ideološko opredjeljenje vlasnika i uredništva. Ta vijest glasi: "Počinje 50. sabor trubača u Guči". Nakon što čovjek pročita ovu vijest preostaje mu zapitati se: gdje su granice jugonostalgije i zaljubljenosti u orjunašku ideologiju? Kakve veze ima Hrvatska, a poglavito publika u Dalmaciji, s dragačevskim trubačima? Ta vrsta melosa, koji – da se razumijemo - treba poštivati kao dio kulturnoga i etničkoga identiteta Srba u Srbiji, nema ništa zajedničkoga s hrvatskim folklorom i melosom. Naši nacionalni instrumenti su tamburica, gajde, lirica i sopile, nježna glazbala, dok su trube agresivna balkanska glazbala, koja u orkestru u kojemu ih je veliki broj toliko buče i maltretiraju sluh, da je to nepodnosivo.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 15. kolovoza 2010.

Suvremeni izraelski pisac Amos Oz postao je cijenjen i popularan u Hrvatskoj. Do sada su na hrvatskome jeziku objavljene slijedeće njegove knjige: «Moj Michael», «Kako izliječiti fanatika»; «Crna kutija»; «Priča o ljubavi i tmini», te upravo ovih dana «Pantera u podrumu». Kratak sadržaj posljednjega romana: «U Jeruzalemu u ljeto 1947. dvanaestogodišnji Profa potpuno je opsjednut politikom i željom da završi britanska okupacija, te povazdan smišlja planove kako da istjera mrske neprijatelje iz svoje zemlje. S prijateljima osniva ilegalnu organizaciju SIS (Sloboda ili smrt) koja ima samo tri člana i ambiciozne planove da izradi raketu kojom će bombardirati Britanski parlament. Igrom slučaja Profa se jedne večeri zatekne na ulici za vrijeme policijskog sata, a privede ga i doprati do kuće dobrohotni engleski narednik Stephen Dunlop, koji nadasve želi naučiti hebrejski. Uz učenje jezika započinje druženje dječaka i narednika, a to se prijateljstvo kosi sa svim Profinim idejama o neprijatelju, te on, na svoju žalost ili pak sreću, ne postaje pantera u podrumu poput junaka iz omiljenih mu akcijskih filmova. Jedno od najljepših djela Amosa Oza, Pantera u podrumu veličanstvena je i herojska priča o shvaćanju drugoga, o tome kada prestajemo biti djeca i postajemo odrasli, roman koji govori o mržnji i o tome kako je prevladati».(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 12. kolovoza 2010.

Zagrebački dnevni tisak obznanio je 9. kolovoza 2010. vijest o samoubojstvu radnika jedne zaštitarske firme. Nesretnog su čovjeka policajci uhvatili u lakšem vozačkom prekršaju, a kako je imao 1,10 promila alkohola u krvi oduzeli su mu vozačku dozvolu. Nakon toga je uslijedio dramatičan obrat. Čovjek je kleknuo i sklopljenih ruku molio da mu ne oduzimaju vozačku dozvolu, jer mu o njoj ovisi radno mjesto. Novinar citira njegove posljednje riječi: "Nemojte, nemojte, to mi je posao". «Međutim, piše novinar, policajci su bili neumoljivi u izvršavanju svoje dužnosti te su, u situaciji s kojom se svakodnevno susreću, inzistirali na tome da djelatnik preda vozačku dozvolu.». Nakon što je bio odbijen, čovjek si je pucao u glavu.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 11. kolovoza 2010.

Pod naslovom: «Dražen Lalić o NDH nostalgičarima: Moramo početi kažnjavati ustaše», SDP-ovski bilten «Slobodna Dalmacija» objavio je 9. kolovoza 2010. članak imenovanoga hrvatskoga marksističkog sociologa u kojem se priziva policijska država. Već je u naslovu sve rečeno. Tu su ustaše, strašna opasnost, vrebaju iza svakoga ugla, posebno mladi, i treba ih trpati u logore. Profesor je nestrpljiv i ogorčen što hapšenja već nisu počela. Dva mladića i djevojka, rođeni pola stoljeća nakon 2. svjetskog rata, u ustaškim kapama, predvodnici horde koje se boji dr. Lalić.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 09. kolovoza 2010.

U biblioteci „Suvremena književna obzorja" aktivan riječki ogranak Društva hrvatskih književnika objavio je dvije zanimljive knjige u hrvatsko-talijanskom, odnosno talijansko-hrvatskom prijevodu: zbirku Giacoma Scottija „Nasukani brod" i Diane Rosandić pod naslovom „Golubica mira". Posljednju su preveli na talijanski Giacomo Scotti i Vanesa Begić. Diana Rosandić je poznata hrvatska pjesnikinja koja živi u Rijeci gdje je rođena 1964. godine. Tajnica je tamošnjeg ogranka Društva hrvatskih književnika. Do sada je objavila više pjesničkih zbirki. Između ostaloga to su: „Kamen pjesnika", 1994.; „Svjedok i raskrižje", 1997.; „Antiratne i jedna ljubavna", 2004., u prijevodu na engleski jezik, te „Sabrane pjesme" 2006.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 26. srpnja 2010.

Splićanin Drago Čondrić do zbirke «Evanđelje po čovjeku» bio je nepoznato je ime u suvremenoj hrvatskoj poeziji. U «Bilješci o autoru» ove zbirke, pored činjenice kako je riječ o umirovljeniku, stoje i slijedeće riječi: «Poezijom se (onako, za svoju duši) bavi cijeloga života, ali do sada nije ništa objavljivao». Ovako nesmotreno i «ćoškasto» sročena obavijest ni malo ne motivira na listanje knjige, jer tko, osim rodbine i prijatelja, ima danas vremena za čitanje pjesničkih uradaka umirovljenika koji «do sada» ništa nisu objavili, ali su cijeloga života pisali «onako, za svoju dušu». Što to uopće znači «onako, za svoju dušu»? Možda označava poeziju u funkciji razbibrige, opuštanja, ili čak psihoterapije? Ipak, pročitao sam rukopis Čondrićeve zbirke, pomalo znatiželjan o kome se radi. Iznenađenje je bilo veliko, jer napisane pjesme nisu otkrivale dokonog umirovljenika koji piše iz dosade, ili za uspomenu unucima, već pjesnika s nadahnućem i božanskom iskrom. Malo nevještog u zanatskom smislu, ali iznimno obrazovanog, senzibilnog i dojmljivog književnika.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 21. srpnja 2010.

U biblioteci „Suvremena književna obzorja" aktivan riječki ogranak Društva hrvatskih književnika objavio je dvije zanimljive knjige u hrvatsko-talijanskom, odnosno talijansko-hrvatskom prijevodu: zbirku Giacoma Scottija „Nasukani brod" i Diane Rosandić pod naslovom „Golubica mira". Posljednju su preveli na talijanski Giacomo Scotti i Vanesa Begić. Diana Rosandić je poznata hrvatska pjesnikinja koja živi u Rijeci gdje je rođena 1964. godine. Tajnica je tamošnjeg ogranka Društva hrvatskih književnika. Do sada je objavila više pjesničkih zbirki. Između ostaloga to su: „Kamen pjesnika", 1994.; „Svjedok i raskrižje", 1997.; „Antiratne i jedna ljubavna", 2004., u prijevodu na engleski jezik, te „Sabrane pjesme" 2006. Od proznih djela ističemo romane: „Lanterna", 1995.; „Puži slobodo", 1996.; „Cirkus plave ptice", 2001. i „Moj moza(i)k", 2003. Objavila je i sljedeću zbirku kratkih priča „Zlatni paun" 2002. Za mlade je 2005. godine objavila roman „Što se dogodilo s Dinom Jailon", a za djecu zbirku pripovjedaka „Ćelavi jež i druge bajke". (Đ. Vidmarović)