Ždrijelo crnih lista (10/43)

 

Put prema vrhuncima
Ljerka Car Matutinović: Jabuka puno krilo, „Riječ" d.o.o. Vinkovci – Carmen croaticum 1-100, Hrvatsko pjesništvo XX. stoljeća. II kolo, Knjiga 21-40, Knjiga 25; Vinkovci 2007.

Agilni slavonski nakladnik „Riječi" čiji je Spiritus movens Marten Grgurovac odlučio se na pothvat od nacionalnog značaja – ostvariti projekt „Hrvatsko pjesništvo XX. stoljeća u 100 knjiga", pod naslovom „Carmen croaticum". Dvadeset i peta u ovome nizu objavljena je zbirka izabranih stihova eminentne hrvatske pjesnikinje Ljerke Car Matutinovićć: „Jabuka puno krilo". Izbor iz poetesinog opusa učinio je najveći suvremeni slavonski pjesnik Miroslav S. Mađer. On je autor i nadahnutog predgovora ovoj knjizi, pod naslovom: „Pjesničke plovidbe Ljerke Car Matutinović".

Znalačkim trudom gospodin Mađer je iz bogatog stvaralačkog opusa kolegice Car Matutinović izabrao najkvalitetnije radove. Pri tome se poslužio kronološkim slijedom. Prva autoričina zbirka iz čijih je redova koristio stihove nastala je 1971., pod naslovom: „Vrijeme rastanaka". Slijede: „Trudno kao dažd" (1976.), „Odiljat se" (1983.), „Kanat slaj od meda" (1987.), „Bajkoviti soneti" (1988.), „Glasovi glazba" (1988.), „Čakavske versade" (1993.), „Bezumlje" (1994.), „Disanje" (1997.), „Jerbo samo tebe gledim" (1998.), „Jabuka na glavi" (2001.), „Versi o nepotrošivoj ljubavi" (2005.), „Meštrija" (2007.) i „Uzmi me na oblaku" (2005.-2007.).

Izboru pjesama Mađer je dodao biobibliografske podatke o pjesnikinji, popis glavnih izdanja njezinih pjesničkih zbirki, te izvod iz važnije literature o njezinome djelu.

Gospođa Car Matutinović je cijenjena suvremena hrvatska pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica i prevoditeljica. Rođena je u Crikvenici tako da je dio svojeg pjesničkog opusa napisala rodnim materinskim, čakavskim idiomom. No, jednaku estetsku razinu ostvarila je i na hrvatskom književnom jeziku. Književnim radom bavi se od 1961., objavivši do danas velik broj pjesničkih zbirki i prijevoda s talijanskog jezika. Prevedena je na talijanski i na desetine drugih stranih jezika. Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim književnim antologijama. Prevođenjem s talijanskog jezika na hrvatski stekla je velike zasluge kao književni komunikator između dvaju naroda i dviju kultura. Stoga je nagrađena brojnim književnim nagradama i društvenim priznanjima.

Kolega Mađer u svome predgovoru ispravno odredio osnovne smjernice pjesničkog stvaralaštva Ljerke Car Matutinović. Njezin pjesnički rad stavio je u sklop hrvatskog moderniteta s jedne strane, a s druge u kontekst književnika koji su doprinijeli oživljavanju čakavskog varijeteta kao književnog jezika. Mađer s pravom ističe „romantičnu naturu" i bogatu osjećajnost naše pjesnikinje, te njenu „profinjenost" kao poetese „oplemenjene mediteranskom lektirom". U isto vrijeme s pravom upozorava na njezino obraćanje renesansnom književnom izvoru gdje biva privučena magičnom ljepotom uzvišenih trubadurskih ljubavnih iskaza i skladne renesansne metričke forme.

Prateći kronološki tijek stvaralaštva i razvoja Ljerke Car Matutinović možemo uočiti, a to nam ova knjiga omogućava, nekoliko razdoblja u njezinome književnom životu. Ta razdoblja ukazuju na činjenicu da je naša poetesa uvijek osjećala bilo vremena i unutrašnjim poetskim senzibilitetom reagirala na složene izvanliterarne procese u kojima je živjela i koji su je, htjela to ili ne htjela, prisiljavali na komunikaciju s «vanjskim» čimbenicima. U prvom ciklusu „Vrijeme rastanka" nastalom prijelazne, prijelomne i turbulentne 1971. godine, koju obilježava niz složenih političkih sučeljavanja poznatih u historiografiji kao „Hrvatsko proljeće", Ljerka Car piše snažne stihove koji otkrivaju izvanliterarne poticaje. Npr. u pjesmi „Život", nalazimo pojmove: „dodir žeravice", „napuštenost ulica", „zeleno pomicanje nemira", „cvrkut varke", „pomor nada", „pustoš rijeka", „ceremonija oklopa", „karneval ćelija" itd. To se ponavlja u pjesmi „Čovjek". Navodimo karakteristične stihove: „Gmizanje trulosti vapaj osamljeni"; „taloženje bijede uigranost klanja". U pjesmi „O gdje je širina mora" možda se najsnažnije osjeća nadahnuće u aktualitetu društvenih zbivanja. U to vrijeme ona pjeva: „O gdje je širina mora, zar ostaše snovi mućni"; ... „O gdje je ta drevna ta opjevana pružena ruka"; ... „O kako me tišti davna i meni prirasla muka". U pjesmi „Antimagistrale", dakle završnom sonetnom vijencu o kojem bi se trebalo posebno govoriti, Ljerka Car Matutinović koristi dvije snažne sintagme koje su odjek društvenih i političkih zbivanja: „Gvozdena jeka" i „surove tuđinske ruke".

Sljedeća zbirka Ljerke Car Matutinović nastala je 1976. godine. Pjesnikinja smiruje izvanliterarne dosege i pokušava sublimirati i sažeti vlastitom poetskim rekvizitarijem svoje literarne ciljeve. Međutim, i ovdje smijemo govoriti o njezinom, uvjetno rečeno, nacionalnom kontekstu. To otkriva stih u pjesmi „Kad već postoji planina" koji glasi: „Srcem i uhom ko materinsku riječ / kad već postoji planina treba je osvojiti".

Drugi tematski blok poezije Ljerke Car Matutinović predstavlja njezin oslonac na renesansnu tradiciju. U ovom kontekstu naša je poetesa postigla vrlo visoke domete i priznanja i čitalačke publike i književne publike. Poslužila se svojim ženskim senzibilitetom i ujedno svojom ženskom ironijom kako bi progovorila o složenim muško-ženskim odnosima s aspekta svoga ženstva.

Čakavski stihovi Ljerke Car Matutinović u mnogim detaljima predstavljaju najviše domete suvremene hrvatske književnosti. Njezin doprinos reafirmaciji čakavskog idioma kao književnog jezika vrlo je velik. Na materinskom govoru pjesnikinja Ljerka Car Matutinović ne piše i ne pjeva rustikalnim, ruralnim, obiteljskim ili kampanilističkim temama, već se uzdiže do misaonog književnog diskursa pokazujući kako dijalekt može funkcionirati izvan ograničenja kojima je okružen zbog predrasuda. Primjer rečenog je pjesma „Saki oltarić ima svoj križić". Početni stihovi u ovoj sjajnoj pjesmi glase: „Moja Hrvatska je zemlja lipa / ko oltarić va crikve: / sa od mora, šum i ravnic / sa od judi ća vole delat, / briženih i skrbneh / ća su od vavik inkantani va svoj kamik"...

Domovinski rat je Ljerku Car Matutinović, kao i sve normalne ljude u Hrvatskoj, prisilio da poetskim govorom suprotstavi se nepravdi, zlu i agresiji. Napisala je antologijsku pjesmu: „Tu je nekada bio grad" posvećenu „nepokorenom gradu Vukovaru". Obraćajući se svome sinu, dakle nasljedniku povijesne memorije u doslovnom i metaforičkom smislu, pjesnikinja prenosi na buduće naraštaje sljedeću istinu: „Sine moj, ne zaboravi / TU JE NEKAD BIO GRAD / Prelijep, u cvatu / Vitki zvonici izrasli iz ravnice / Pjesma široka i radosna / ko dječje oči obasjane igrom / Sine moj, ne zaboravi TU JE NEKAD BIO GRAD..." Ovim stihovima sjedinjuju se primorska i kontinentalna Hrvatska, hrvatsko Primorje i hrvatska Slavonija, hrvatsko srce i etnička samobitnost u jedinstvu borbe za vlastito postojanje.

Najnovije pjesme Ljerke Car Matutinović otkrivaju začuđujuću činjenicu, da unatoč prohujalim vremenima i životnim iskustvima ova poetesa ostaje vječno mlada, pišući snažne, tople, erotski nabijene, premda ironične, pa i sarkastične ljubavne stihove. Njezina književna artificijelnost i umjetnička zrelost sažimaju se u zaokružene lirske cjeline gdje se sjedinjuju na visokoj razini estetskog dosega ljepota jezika, bogatstvo osjećaja i dubina misaonih uzleta. Navodimo kao primjer pjesmu „Uzmi me na oblaku", i pjesmu „Život je vrhunski meštar od mučenja, dragi moj". U ovoj pjesmi završni stihovi postaju pjesma u prozi i odzvanjaju kao pjesnikinja misaona poruka naraštajima: „Život je doista vrhunski Meštar od mučenja, dragi moj, zato me zagrli čvrsto i ne puštaj svoj vrhunski stisak zatvori svojim zagrljajem sve pore na našim tijelima da se među nas ne ušulja život koji nećemo, / koji ne želimo..."

Zbirka „Jabuka puno krilo" zahvaljujući promišljenom odabiru Miroslava Slavka Mađera predstavila nam je Ljerku Car Matutinović kao poetesu čije stvaralaštvo možemo smatrati gordim dijelom hrvatske poetske književne baštine kraja XX. i početka XXI. stoljeća. Grafička i estetska razina knjige kao djela za tržište savršeno korespondira s njezinim estetskim dosezima.

Čakavski stihovi Ljerke Car Matutinović

Ljerka Car Matutinović: Meštrija. Sabrane čakavske pjesme.» Društvo hrvatskih književnika – Ogranak Rijeka & Verba d.o.o.», Rijeka, 2007.

Ljerka Car Matutinović, ne samo da je velika dama hrvatske književnosti, već spada među vodeća imena te književnosti. Pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, književna kritičarka, esejistica, prevoditeljica, dugogodišnja članica DHK (od 1975.) autorica je velikog književnog opusa, u kojem poeziji pripada četrnaest zbirki. Obilno prevođena na strane jezike i nagrađivana. Usporedo sa stvaranjem stihova na hrvatskom književnom jeziku, piše i na zavičajnom idiomu rodne joj Crikvenice. Želimo ovom prilikom predstaviti zbirku sabranih čakavskih stihova gospođe Car Matutinović, što ih je objavio riječki Ogranak DHK, uz pomoć firme koja se naziva «Verba d.o.o.».

Čakavski stihovi Ljerke Car Matutinović uvršteni su u antologiju «Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća» dr. Milorada Stojevića. On je u pratećoj studiji čakavske pjesnike podijelio u tri skupine: 1. «u kampaniliste», 2. u one koji se «približavaju odmaku od tradicionalna kampanilizma», i 3. u one koji su učinili «realan prodor, od arijergarde k značajnijim pomacima iz kampanilizma, ili potpuni raskid s kampanilzmom». Među ove posljednje, dakle, među čakavske pjesnike koji ostvarili najviši pjesnički domet, Stojević uvrštava i Ljerku Car Matutinović. Stavlja ju u društvo, između ostaloga, s Zlatanom Jakšićem, Đurđicom Ivanišević, Jurom Franičevićem Pločarom, Joškom Božanićem, Rudolfom Ujčićem, Antom Cettineom, Šimom Vučetićem, Danijelom Načinovićem, Zvonimirom Mrkonjićem, Nikolom Bonifačićem Rožinim, Dragom Ivaniševićem, Tončijem Patrasovim Marovićem, Damirom Sirnikom, Milanom Rakovcem, Arsenom Dedićem, Ljubomirom Stefanovićem, Ivanom Rogićem Nehajevim, Nikicom Kolumbićem, Vladimirom Nazorom, Tinom Ujevićem, Marinom Franičevićem, Nikolom Kraljićem.

O pjesništvu ove skupine pjesnika Stojević piše:

«Pasatizam se najčešće i rekonstruira kroz poetički konspekt djetinjstva. Alibi predmetnotematskog pasatizma jest socijetalna i ina vizija kroz vizuru što dopušta derealizaciju putem humora, groteske, realistična izvještaja, nostalgije, sentimentalizma, kampanilističke opijenosti. Poezija je sublimacija za pjesnikovu odmaknutost od rodnoga polazišta, ali i za socijetalne predmetnotematske varijacije što ga se tiču na onaj način na koji se ta odmaknutost pjesnički realizira – zaglavljuje M. Stojević.»

U poglavlju «Furor poeticus ciacavschianus», Stojević još više sužuje krug vrhunskih hrvatskih pjesnika na čakavskom idiomu. Među njima opet je gospođa Car Matutinović. Ovi su pjesnici, kako piše prof. Stojević, «varijetet shvatili kao produktivan jezik pjesništva, kao datost jednakih poetskih struktura, kao jezik bilo kojega pjesništva, pa ih takav radikalan prevrat u tipu shvaćanja svakako svrstava ne samo u anticipatore poetika radikalnog prestrukturiranja pjesničkog znaka, nego i među te pjesnike»

Naveli smo navedene riječi riječkog profesora, antologičara i pjesnika zbog toga što ga smatramo dobrim poznavateljem materije o kojoj piše, ali i zbog toga što se slažemo s njegovim prosudbama, a unutar njih i s ocjenom čakavskih stihova Ljerke Car Matutinović. Stoga govorimo o čakavskim, a ne dijalektalnim stihovima. Autorica je ostvarila snažnu poetiku koja je književni iskaz visokih dometa, i činjenica što jezik tog iskaza nije standardni nema značenja.

Knjigu «Meštrija» autorica je podijelila u poglavlja: «Meštrija», «Kade j' ono vrime?», «Litrati zamurani», «Merikove meštrije», «Jubav Marije Rožine», «Versi zamurani» i «Meštrije od štorij». Knjizi je dodan «Izbor iz kritika» o Ljerki Car Matutinović», s prilozima akademika Milana Moguša, Saše Vereša, Nevena Jurice, dr. Nedjeljka Mihanovića, dr. Dragomira Babića, dr. Vinka Brešića, Miroslava S. Mađera, Marije Gračaković i akademika Zvonimira Mrkonjića.

Ljerka Car Matutinović u knjizi koju predstavljamo napisala je apoteozu obiteljskom gnijezdu, rodnome vidokrugu i dragom materinskom jeziku, ponajprije, ali životu, ljubavi, životnoj radosti, hrvatskome čovjeku i njegovoj ukorijenjenosti i mudrosti kojom opstaje u prostoru i vremenu kroz vjekove, a na kraju i svojoj hrvatskoj Domovini. Čitajući pjesme u ovoj knjizi prisjetio sam se zapisa suvremenog hrvatskog pjesnika i književnog kritičara, Miroslava Mićanovića: «Paradoks je da je život vječan i da je vremena tako malo. Otuda pravo na žestinu i pamćenje, na govor koji otkriva zametnuta i zaboravljena područja djetinjstva, ali i svu grubost poraza, činjenice koje gubitak svode na kvadrate, siromaštvo i nule.» Gospođa Car Matutinović je to kazala stihovima:

da pravica gre ko na pužu
da j' ovi svit vas s kopitami zgoru
da sram brez halje okolo kurbači
da j' jubav šla apiko ko kamik va moru
da jaki (ko vavik) slabašnog tlači

(Iz pjesme: Va žepeh rogi)

(Pomoć koja je bitna čitatelju koji nije čakavac predstavlja kvalitetna akcentuacija kojom je opremljena svaka riječ u knjizi.)

Ne želimo stavljati naglasak na pjesme obiteljskog i biografskog sadržaja, na pasatizam, kako piše prof. Stojević. One su lijepe, pametne, za pisca ovih redaka kao štokavca, čarobne, gotovo bajkovite. Zamislite slijedeće stihove u kojima autorica koristi izvorni narodni govor i njegovu poetiku u obliku dječje pjesmice:

Išće pišće pod ognjišće
pride pišće pa ga išće
pride miš pa ne najdeš niš...

Iz pjesme «A ča si ti mislel?»

Ljerka Car MatutinovićA da se ne govori o potresnim pjesmama posvećenima ocu i majci, s pjesmom dostojne Tadijanovićeve «U dugu zimsku noć», koja kod Ljerke glasi: «Moja mat šije i kanta». Činimo odmak od ovoga tematskog bloka zbog stava koji se još uvijek provlači kroz našu književnu kritiku, po kojem dijalektalna poezija nije ravna onoj nastaloj na standardu, jer ju ograničava pojmovni rekvizitarij, na kojem se, tobože, mogu iskazati samo seoski motivi i teme, te opisi sentimentalnog sjećanja na seosko djetinjstvo, ali nikako sadržaji refleksivnog i filozofijskog diskursa.

Želimo upozoriti stoga na Ljerkine pjesme šireg, u predmetno-tematskom smislu, dosega, na one stihove koji uočavaju i obrađuju problematiku «šireg svijeta». Ljerka Car Matutinović je pjesnikinja snažnih emocija i snažnih senzora. Čak do granice društvene angažiranosti i političke prepoznatljivosti stihotvorne riječi. U pjesmi «Vavik mićemu čoviku» krcatoj solidarnošću s malim čovjekom, pjesnički je uspjelo obrađena vječita antinomija: mali čovjek – veliki svijet. Završetak ove pjesme donosi dva efektna trostiha, u kojima je i psovka postala uspješni poetski izgradbeni materijal:

 

 

Ćapila nas je globalna noć:
Najbolje j' poć curat pa spat,
a njih matrženit poslat...

Nikamor ne moreš nego va toć:
Mićemu će čoviku oni veli
vavik neč kalumat.

Sličan je motiv nazočan u pjesmi «Ča ti j' ovaj žitak?»:

Tulko j' toga ča te straši
vavik ti neki otpeva i maši,
a ti neboški prtiš svoje brime
čekajuć nekakovo bolje vrime,
a njega ni...

Navodimo stihove s prepoznatljivim (političkim) aktualijama:

Va Evrope će nas ko kapljicu vodi
na dlanu držat, će nan ugajat
i sega nan dat: od udelaneh pomidori
do ludeh krav i munjeneh pilić
ča, neboški, zoblju s kopiti zgoru...

Iz pjesme «Ki gre, ki ne gre, mi gremo!»

Kao tematski produžetak navedene pjesme stvoreni su stihovi pod naslovom «Saki oltarić ima svoj križić», iza kojega se krije jedna od najljepših domoljubnih pjesama u najnovijoj hrvatskoj književnosti. Navodimo dijelove ove pjesme.

Moja Hrvacka je zemlja lipa
ko oltarić va crikve:
sa od mora, šum i ravnic
sa od judi ča vole delat,
brižneh i skrbneh
ča su od vavik inkantani va svoj kamik,
od judi
ki već fanj let znaju
ča j' to pacijenac...

(...)

Moja zemja ima svoj križić:
od tobožnjih sused daljih i bližeh
ča su negda od nevoje prišli
va zemju hrvacku
i krušac našli,
a sad po njen ko munjeni topću
bleju i mekeću
da j' njihov
ovi kamik hrvatcki

Fanj njih je htelo moju zemju zet
od mora do briga i ravnic,
ma su ostali s kopiti zgoru.

Srce mi počne jače tuć kad pomislin
kako bi bilo lipo
da mojoj Hrvackoj
od seh teh križi
leh jedan ostane:

oni va crikve, na oltariću!

Knjiga sabranih čakavskih pjesama «Meštrije» Ljerke Car Matutinović potiče na daleko širu elaboraciju, jer otvara niz tema i nameće niz novih zaključaka, što sve nadilazi dosege književnog prikaza. Npr. njezin leksik i njegov opstanak danas, akcentuacija, jezična gipkost, konkordancija pojedinih leksema i sintagmi, toponimičnost i kolorističnost, povijesne refleksije i povijene reminiscencije, poetizacija svakodnevnog govora, odnos lirskog i proznog diskursa, utjecaj narodne poezije, itd. No, i bez ovakve elaboracije, smijemo kazati da pjesništvo ove hrvatske književnice u cjelini, a njezini čakavski stihovi poglavito, još nisu proučeni i adekvatno vrednovani, što znači da nisu niti kako takvi uklopljeni u korpus hrvatske poezije kao pripadajući joj dragulji.

«Meštrija» je zbirka visokog nacionalnog dometa koji nadilazi čakavsko narječje na kojem su pjesme napisane.

PS

Jednu od navedenih zbirki Ljerke Car Matutinović ponudio sam književnome glasilu iz njezina kraja, računajući na senzibilitet prema čakavskome književnom izričaju. Prikaz druge ponudio sam «Hrvatskim novinama – tajedniku gradišćanskih Hrvata» iz Austrije, želeći ih upozoriti na vrijedne čakavske stihove iz Hrvatske, kojim idiomom pišu i njihovi pjesnici. Prije Domovinskoga rata često sam objavljivao u tim novinama. Prikaze nisu do danas objavili ni urednik iz Hrvatske, kao ni njegov kolega iz Željeznoga. Teško je povjerovati u krivnju kolegice Ljerke. Krivnja je, očito, u mojoj osobi, odnosno mojoj državotvornoj i historijskoj opredijeljenosti. Ždrijela crnih lista sežu preko granica RH.

 

Đuro Vidmarović

Uto, 28-01-2020, 10:44:20

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.