Evo počet ću, po mom mišljenu, trenutnim stanjem uma nekih najradikalnijih primjera studenata i studentica zagrebačkog Sveučilišta u današnjem kapitalističko – liberalnom društvu u kojem živimo. Pokušat ću vam prikazati koliko je relativizam uzeo maha u načinu razmišljanja tih studenata. Krenimo od Njega: Kao i obično po ustanku iz kreveta, važnije od jutarnje higijene i čistoće je stavljanje statusa na „Fejs", da je sinoć bio odličan provod ili nekakvog statusa kojim se ostale čisto želi obavijesti da je dotični spreman za neobvezno dopisivanje. Nakon ustanka slijedi odlazak na fakultet i slušanje" isrpljujućih" predavanja, ono baš ga gaze i ne ostavljaju mu vremena za bilo kakav drugi oblik aktivnosti. Uostalom zašto bi se trudio oko ičega kad ga po povratku očekuje popodnevno drijemanje. Predvečer slijedi neizostavan događaj svakog dana, to je naravno odlazak u kladionicu kako bi se uložilo nešto sitno novca na "sigurne" parove i po navedenom rasporedu iz dana u dan....(M.Kovač)

Danas kada malo zastanemo i pogledamo oko sebe i vidimo u kakvoj državi živimo, normalan čovjek se jednostavno prestraši do te mjere da ga trnci prođu. Hrvatski narod muku muči, iz dana u dan, da preživi i uspije plaćati lihvarske kamate na kredite koje im daju banke u stranom vlasništvu i to upravo onih zemalja koje vode glavne uloge u Europskoj uniji. Na djelu je tipičan primjer kolonijalnog iskorištavanja, gdje banke u Hrvatskoj postavljaju dvostruko veće kamate nego u svojim matičnim zemljama te na takav način uništavaju hrvatske građane i poduzeća. Izuzetno strateški bitna poduzeća Lijepe Naše rasprodaju se (Ina, Pliva, TH-T, Dukat, brodogradilišta...itd.) i daju se na upravljanje, kao i banke, naravno, strancima. Pojam „nacionalni strateški interes“ hrvatskoj političkoj eliti stran je kao božićnica prosječnom hrvatskom radniku. Hrvatsko je društvo duboko podijeljeno unutar sebe, dijelimo se na sjever i jug, na naše i vaše, gospodu i seljake...žalosno da žalosnije ne može biti.(M.Kovač)

S internetskih stranica zkhs.hr donosimo osvrt na tribinu „Stanje hrvatskih medija u BiH”, koja je 21. veljače 2010. godine u organizaciji Zavičajnog kluba hercegovačkih studenata održana u Zagrebu. "Sve prisutne na početku je pozdravio predsjednik ZKHS –a Ivan Mihalj, koji je u svom uvodnom govoru predstavio neke buduće projekte Kluba. Kao najvažniji projekt istaknuo je projekt povrataka studenata kući po završetku studija. Cilj projekta je, uz pomoć općinskih i županijskih vlasti te gospodrastvenika razviti model stipediranja koji bi omogućio sigurno zapošljavnje mladih i obrazovanih ljudi kako bi oni svojim znanjem, stručnosti i intelektulanim kapacitetima doprinjeli stvaranju nove i drugačije BiH."

S nekoliko bih se rečenica želio osvrnuti na članak gospođe Martine Mlinarević – Sopta na internetskom portalu Indeks, dana 2. veljače 2010. pod nazivom “Ničiji Hrvati u ničijoj zemlji“. Kao prvo, želim skrenuti pozornost na izrazitu neprofesionalnost i nedostatak osnovne razine kulture gospođe Mlinarević – Sopta s obzirom da se služi rječnikom koji je apsolutno neprikladan za bilo kakav oblik javnog djelovanja. Nedopustivo je da se ovakav tekst prepun mržnje netko uopće usudi objaviti, jer ruši sve kriterije profesionalnoga novinarstva.(M.Kovač)