Charles Billich istaknuti je hrvatski slikar rođen u Lovranu u Istri. Od 1956. radi u Australiji. Počasni je građanin Atlante od 1996., grada u kojem su te godine održane Olimpijske igre koje su obilježile stotu obljetnicu prvih modernih olimpijskih igara. Billich je bio službeni umjetnik automobilističke utrke Formula 1 Grand Prix Melbourne 1996. 1997. je bio službeni umjetnik australske i francuske olimpijske momčadi za Olimpijske igre u 2000. Bio je izabran službenim partnerom australske i američke olimpijske ekipe za Olimpijske igre u Ateni 2004. Te je godine izabran za Službenog umjetnika Olimpijskih igara u Pekingu 2008. Billicheva slika, Beijing Cityspace (Svemir grada Pekinga) bila je službena slike rabljena u ponudi Pekinga za domaćinstvo tih Igara.

Ivana Brlić Mažuranić (1874.-1938.) izuzetno je poznato ime kod hrvatske djece. Napisala je prekrasne knjige hrvatskih bajki, od kojih je najpoznatija Priče iz davnine koja je izdana u Zagrebu 1916. F.S. Copeland je tu knjigu preveo s hrvatskog na engleski jezik pod naslovom "Priče iz davnnine" a objavljena je 1924. u Londonu (izdavač: George Alen & Unwin Ltd (260 stranica, tvrdi uvez)). Te su priče postale popularne diljem svijeta kao rezultat nedavnih fantastičnih flash-art prezentacija koje je inicirala Helena Bulaja iz Zagreba. Pogledati, primjerice, Neva, glazba i animacija: Ed Beals. Knjige Ivane Brlić Mažuranić bile su prevedene na sve glavne svjetske (više informacija na hrvatskom).

Georges d'Esclavonie (ili de Sorbonne, Juraj Slovinac, rođen u Brežicama, danas u Sloveniji, 1355./60.-1416.), profesor na Sveučilištu u Parizu (Sorbonne) i teološki pisac, napisao je prvi Hrvatski abecedarij hrvatske znanosti na glagoljskom pismu 1400. (čuva se u Bibliothèque municipale (Javna knjižnica) u Toursu u Francuskoj). Želio je pokazati svojim istaknutim kolegama na sveučilištu Sorbonne da osim hebrejskog i grčkog alfabeta i latinske abeceda, isto tako postoji i izvorna hrvatski alfabet, kako ga je alphabetum chrawaticum, s velikom grafičkom i leksičkom vrijednosti. 1401. je obranio doktorat iz teologije. 1413. je njegovo ime upisano na veliku lentu profesora Sveučilišta u Parizu. Od 1404. bio je i kanonik-ispovjednik u Toursu, u ženskom samostanu Beaumont, do svoje smrti.

Zdravko Dučmelić (1923.-1989.), izuzetni hrvatski umjetnik rođen je u Vinkovcima. Studirao je slikarstvo u Zagrebu, Rimu i Madridu (Real Academia de San Fernando), a 1949. je emigrirao u Argentinu. Od 1963. do 1966. bio je ravnatelj argentinske umjetničke akademije Escuela Superior de Artes de la Universidad Nacional de Cuyo. Dučmelić je maestralno ilustrirao slavnu "Laberintos" (Labirinti), koju je napisao Jorge Luis Borges (Izdao: De Arte Gaglianone, Buenos Aires, 1983.), svojim nadrealističkim, kvazi-metafizičkim djelima (...el pintor preferido de Borges = Borgesov najdraži slikar).

Juraj (Giorgio) Spavento bio je jedan od velikih graditelja Venecije u 15. stoljeću, koga je kroničar Marin Sanuto prozvao «homo di grande inzegno». Sudjelovao je u izgradnji zvonika bazilike Svetoga Marka. Sudjelovao je u građenju monumentalne Scale dei Giganti u Duždevoj palači, te u regulaciji kanala oko Pente dei Navi. S obzirom na sve navedeno talijanski historiografi čini se nisu baš previše skloni isticati činjenicu kako je Spavento rođen u Trogiru.

Augustin Kažotić, dominikanac iz prekrasnog grada Trogira (13. stoljeće), koji je kasnije postao biskupom Zagrebačke biskupije, studirao je na Sveučilištu u Parizu (Sorbonne) krajem 13. stoljeća. Bio je poznat kao "odličan govornik i sjajan diplomat", ne samo u Hrvatskoj, već i u Francuskoj i Italiji. Osnovao je i značajnu knjižnicu Metropolitana u Zagrebu, koja kontinuirano postoji i djeluje od 13. stoljeća do današnjih dana. Augustin Kažotić je bio proglašen blaženim 1702.

Ante Dabro, rođen u Hrvatskoj 1938., počeo je rezbariti kao pastir. Njegova je nadarenost zapažena prvi put tijekom njegovog djetinjstva, kad je izrezbario golubicu tako precizno da je njegova mačka skočila na nju. Studirao je kod Antuna Augustinčića u Zagrebu. Uslijed neslaganja s komunizmom u Jugoslaviji, od 1957. živi u Australiji, gdje je postao jedan od najistaknutijih kipara. Izlagao je u mnogim europskim gradovima, i njegov se rad posebice visoko cijeni u Londonu. Među njegovim najvažnijim djelima su Spomenik australskoj kraljevskoj mornarici (pogledati i ovdje i ovdje , spomenik je otkrila kraljica Elizabeta II. 1986, i smješten je pokraj Australskog parlamenta u Canberri), spomenik La Pérouse u Parizu (izgrađen u počast francuskog istraživača i pomorskog časnika iz 18. stoljeća Jean-François de Galoupa, grofa La Pérousea, naručen od strane Francuskog ministarstva vanjskih poslova i smješten oko 200 metara od Eiffelovog tornja).

Oscar Nemon (1906.-1985.), istaknuti kipar i medaljar, rodio se u hrvatskom gradu Osijeku s židovskim korijenima (Oscar Neumann). Maturirao je u Osijeku, i 1923. je preselio u Beč. Inspirirao ga je veliki hrvatski kipar Ivan Meštrović , koji ga je i podupirao. 1931. je Nemon uživo napravio portret Sigmunda Freuda, za kojeg je Freud rekao da je «vrlo dobra i začuđujuće životna slika mene». Nakon kratkog boravka u Parizu, dobivši stipendiju od svog rodnog grada Osijeka, otišao je u Bruxelles 1925. kako bi studirao na Academie des beaux arts (Akademija lijepih umjetnosti). Ostao je u vezi s Osijekom, i za grad je napravio spomenik «Lipanjske žrtve», kao sjećanje ne ubojstvo trojice hrvatskih članova Parlamenta tadašnje Jugoslavije u Beogradu 1928., među kojima je bio i Stjepan Radić . U Bruxellesu je napravio poprsje kralja Alberta I., kraljice Astrid i Augustea Vermeyelena, uglednog povjesničara Flamanske slikarske škole.