Vraćanje HDZ-a politici Franje Tuđmana najveća je opasnost svima koji su protivnici hrvatske države. Izgleda da je mnogima u HDZ-u postalo jasno da je to nasušna potreba stranke koja je stvorila hrvatsku državu. Mnogi ne vjeruju da je takav povratak uopće moguć poslije razdoblja Sanaderove detuđmanizacije te stranke. Međutim, niz napada kojima se želi uništiti ta stranka samo ukazuje na činjenicu da protivnici hrvatske države vjeruju da gđa Kosor taj povratak želi i može ostvariti.(J.Pečarić)

Kada se danas javljaju Srbi, očito nesretni i zbog svoje vojske zečeva i zbog toga što nisu mogli napraviti željeni genocid, hrvatski političari bi im to izravno trebali i reći. Ali, prije toga su to trebali, slijedeći poruku našega kardinala, govoriti i svjetskim moćnicima. A znamo, umjesto toga oni su pomagali svjetskim moćnicima u konstruiranju lažnih optužnica protiv hrvatskih generala, nadmećući se u tome tko je bolji sluga.(J.Pečarić)

Do sada sam vodio niz sličnih akcija. Nikada nismo imali ovoliko potpisa. Recimo samo da je pismo o zabrani Thompsonovih nastupa imalo nešto manje od 400, a ono o granici sa Slovenijom nešto više od 700 potpisa. Vjerojatno sam već napisao kako se može smatrati kako je pismo za koje smo sada skupili više od 1.400 potpisa jedan „proizvod“ Portala HKV-a.(J.Pečarić)

Nedavno sam razgovarao s bivšim dekanom moga fakulteta, članom Akademije tehničkih znanosti Hrvatske. S ponosom mi je rekao da mu je general Slobodan Praljak bio profesor u srednjoj školi. Poznato je da je naš slavni general završio tri fakulteta, a jedan od njih bio je elektrotehnički. A ako nemaš izvrsnu moć logičnog rasuđivanja, nemaš nikakve šanse ni upisati taj fakultet. S druge strane, za Sud u Haagu može se slobodno reći: "Tko ulazi ovdje, neka logiku ostavi ispred vrata."(J.Pečarić)

Na Portalu HRSvijet objavio sam i tekst Intelektualna prostitucija. Naime, tako sam nazvao činjenicu da predsjednik Josipović navodno ne razumije razliku između agresije i žrtve, razliku između ratnog zločina i zločina u ratu, odnosno njegova djela koja su imala za cilj to izjednačavanje. Nameće se pitanje jesam li ja preoštar kada pojave nazivam imenima od kojih se mnogim Hrvatima diže kosa na glavi. (J.Pečarić)

U izdanju lista Frankfurter Allgemeine Zeitung od 19. svibnja 2011. je u rubrici "Tuđa pera" objavljen komentar kršćanskodemokratskog zastupnika u njemačkom Bundestagu i dopredsjednika Njemačko-Hrvatske parlamentarne skupine, Klaus-Peter Willscha, gdje je već naslov provokativan: Mrtvačka sinoda u Haagu (Die Leichensynode von Den Haag). Autor na početku podsjeća na bizaran događaj iz crkvene povijesti kada je 897. tadašnji papa Stjepan VI. upriličio sudski proces - protiv svog pokojnog prethodnika na prijestolju sv. Petra, Formozusa kako bi ojačao vlastiti legitimitet. Mrtav papa je doista izvučen iz groba, navučena mu je papinska odora - i stavljen je pred sud gdje se od početka znalo, kakva će biti presuda: kriv je.(J.Pečarić)

U svom tekstu s Okruglog stola HIP-a spomenuo sam kako je predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske profesor emeritus Željko Horvatić ismijao tvrdnju "kolega" iz Haaga kako nisu sudili Hrvatskoj, a osudili su cijeli državni i vojni vrh – i žive i mrtve... Zanimljivo je vidjeti da je Agencija Sensebas sada objavila transkripte sjednice Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995. nakon operacije Oluja. Milošević kaže: "6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!?"(J.Pečarić)

Najnoviju presudu Suda u Haagu besmisleno mi je komentirati. Pa o njoj ponajbolje govore naslovi mojih knjiga. O hrvatskim političarima koji su im u tome pomogli, također ne treba trošiti riječi. Zar sam narod na izborima nije dao odgovor na upitnik iz naslova? Veleizdajnicima je u Hrvatskoj danas mnogo, mnogo bolje! Zašto je to tako? Ne znam. Možda bih razumio kada bi mi netko suvislo objasnio zašto sam bio pozvan da govorim na prosvjedu u Splitu prilikom uhićenja generala Gotovine. Kada sam stigao u Split, nije mi dozvoljeno govoriti.(J.Pečarić)