Na javnoj tribini u svezi HE „Ombla" u Gružu 19. travnja 2012. čula su se različita mišljenja u svezi izgradnje ove hidrocentrale, u ovakvom gigant-obliku pogubnog „bijelog ugljena" za Rijeku dubrovačku. Zanemariti komponentu trusnosti dubrovačkog područja u izvedbenom projektu jednostavno je nedopustivo i neoprostivo, te može imati katastrofalne posljedice. (Đ.Bašić)

Budući se u članku: M. R., «Je li Ruđer Bošković Hrvat, Srbin ili samo Dubrovčanin?», Glas Grada, br. 357, (20. siječnja 2012.), Dubrovnik, 2012, str. 2, postavlja, po meni, nepotrebno pitanje, ipak je potrebno odgovoriti na njega u duhu dobre namjere.(Đ.Bašić)

Ruđer Bošković je od 1755. do 1783. obavljao različite diplomatske poslove za Dubrovačku Republiku, pa mu je zahvalna Republika postavila spomen-ploču u dubrovačkoj katedrali, iako je dubrovački Senat 21. travnja 1787. raspravljao o podizanju spomenika Ruđeru Boškoviću u Velikoj vijećnici Kneževa dvora, prijedlogu koji nije prošao na glasovanju. (Đ.Bašić)

Na opće čuđenje nazočnog puka Ivan Kukuljević Sakcinski „poklonio i skinuo kapu" nakon što je kočijom iz Gruža 1856. (za)stao ispred Vrata od Pila i ugledao kameni kip Sv. Vlaha. „Ako je Kukuljević iznenadio Dubrovnik tim znakom poštovanja prema slavnome gradu, iznenadio ga je Dubrovnik tim, što na vratima svoje sobe u gostionici nije našao ni brave ni ključa. 'Kako da zatvorim vrata?', upita gazdaricu, a ona njemu: 'Ne bojte se, gosparu, u Dubrovniku niko ništa ne krade'." O, kako li bi se iznenadio neki suvremeni Kukuljević da slučajno ima popraviti moped ili automobil!(Đ.Bašić)

Mario Petrić 1926. godine bio je III. časnik na parobrodu „Izabran“ (Atlantske plovidbe "Ivo Račić"). Za vrijeme jedne od plovidaba po Atlantiku, časnici tog broda spasili su sedam pomoraca američkog škunera "Albert W. Robinson". Spašavanje se dogodilo blizu američke obale 5. rujna 1926. godine. Za zahvalu, tadašnji američki predsjednik Calvin Coolidge darovao je Mariu Petriću kanočo (dalekozor, dvogled). U nastavku uz pojedinosti o dalekozoru, koji se od 15. lipnja 2011. ljubaznošću nasljednica čuva u Pomorskom muzeju u Dubrovniku, te dnevnik Marija Petrića o akciji spašavanja donosimo priču koja na svoj osebujan svjedoči o još jednom primjeru časne hrvatske pomorske tradicije.(Đ.Bašić)

Boškovićeva teorija koja ga izdiže nad ovim "točkastim" svijetom je bila da čestice nemaju veličinu, nego da su geometrijske točke, te je tvrdio da je materija građena od čestica koje nemaju dimenziju. "Zamislimo veliku knjižnicu s mnogo knjiga različitoga sadržaja na različitim jezicima. Sve su knjige, razumije se, napisane slovima. Zamislimo sad, da slova nisu različni neprekidni geometrijski oblici, nego da su nastala sastavljanjem sitnih istovrsnih crnih točkica. Zamislimo dalje, da su te točkice jedna drugoj tako blizu, te razmak između njih ne možemo opažati prostim okom nego samo sitnozorom. Različnim položajnim kombinacijama takvih istovrsnih točkica postizavaju se različiti oblici slova, a slovima riječi, i to u različitim jezicima. I tako su cijele knjižnice sa svim svojim knjigama različitoga sadržaja na različnim jezicima konačno samo različite položajne kombinacije nepregledno mnogih istovrsnih crnih točkica".(Đ.Bašić)

Postojalo je u drevno (antičko) vrijeme uvjerenje da pomoću tajnih riječi, pridjeva, naziva i(li) imena (npr. gradova ili božanstava) možete „otključati", mogli bismo reći, „tajna vrata" ili (duhovno) osvojiti neko područje ili možda domenu svijesti. Kada bi trebali izreći samo jednu riječ, na ovim našim hrvatskim prostorima, a pritom izreći najveće patnje ikad viđene u ovom dijelu svijeta, riječ bi bila samo jedna: Vukovar. Toliko se urezala u pamćenje ove naše ovdašnje uljudbe da prečesto zaboravljamo na nju i njezino dublje značenje: ne ponovilo se, ali iz dana u dan se ponavlja da agresori nisu adekvatno kažnjeni, a kažnjavaju se oni koji su inače mirno živjeli, ali su se morali odazvati na glas domovine, glas preživljavanja, glas obrane, a danas itekako vidimo da je to glas obmane tzv. zapadnog i istočnog naprednog svije ta. Neka takav svijet lažu onakve i onolike laži kao što on nas laže, tj. pokušava lagati i tome daje notu pravnosti, ali i ispraznosti, bezveznosti i trivijal-beznađa.(Đ.Bašić)

Na predstavljanju izdavačke djelatnosti u sklopu projekta „Dubrovnik i Kotor, Gradovi i knjige" - Knjige bez granica - 23. veljače 2011. u Dubrovniku predstavljena je i knjiga o Ivu Visinu, pa je tada rečeno (što je preneseno i na vijestima DUtv) da je to prvi „Jugoslaven" koji je oplovio svijet (u razdoblju od 1852.-1859.). Naime, ne samo da tada (u XIX. stoljeću) nije postojala Jugoslavija, pa dotični nije to ni mogao biti (niti ikad itko jer su i stara i nova Jugoslavija bile višenacionalne tlačiteljske države velikosrpskog, kasnije i komunističkog ustroja).(Đ.Bašić)