Armenski narod od pamtivijeka je bio u stalnoj borbi za samoodržanje i uspostavu svoje države, imajući prečesto za neprijatelje sile i vojske mnogo veće i jače od svojih. Mnogi su narodni vođe, zaslužnici te junaci bili ili ostali bezimeni. O njima u nedavnoj prošlosti nisu pisali. Spomenut ćemo jednoga od takvih armenskih domoljuba koji je cijeli svoj život posvetio borbi za uspostavu samostalnosti svoje domovine - Armenije.(A.Bagdasarov)

Čini se da je na djelu iznova, kao nekoć u Beču (1850.), projekt pokušaja stvaranja jednoga te jedinstvenoga bastardnoga bošnjačko-hrvatsko-srpskoga nadjezika. Moguće "esperanto" nekoga i zadovaljava u Europskoj uniji, ali nikako Hrvate u domovini i iseljeništvu te kolege i prijatelje diljem svijeta. Hrvatska, kao bilo koja druga zemlja, ima svoju osebujnu, bogatu etnolingvokulturnu baštinu.(A.Bagdasarov, Jezik)

Zanimljivo je spomenuti da je među milijun i pol Armenaca koje su Turci 1915. god. zvjerski ubili, bilo i približno 100.000 armenskih katolika (v. M.Babić, Istočna liturgija i ikonografija: Skripte za potrebe studenata, Split, 2009./2010., str.8.). Povijesnu činjenicu genocida nad Armencima i narodno pamćenje Armenaca nitko ne može izbrisati.(A.Bagdasarov)

Hrvatska se diči bogatom i raznolikom duhovnom, jezičnom, folklornom i inom kulturnom baštinom. Nedvojbeno je da ljudi oduvijek cijene, štuju i vole ponajprije svoje. Tako je i s jezikom. Hrvatski jezik jest i biti će na prvom mjestu sadašnjim i sljedećim naraštajima koji će ga znati braniti od svih nasilja koja mu prijete sada i u budućnosti jer je vlastiti jezik potvrda našega postojanja i trajanja.(A.Bagdasarov, M.Nosić)

Goldstein na isti način kao i prije opet priprema hrvatsko općinstvo za budući pravopisni rječnik, a vjerojatno i za novi jedinstveni babilonski pravopis-mješanac koji mora izići 2014. Ponovno kao i ranije priprema ga u tajnosti jer tko su autor(i) novoga pravopisnoga rječnika, nitko zbilja ne zna. Isto tako i do danas se ne zna tko su sastavljači Pravopisnoga priručnika iz 2004. god. koji je priredila Ljiljana Jojić. (A.Bagdasarov, hkv/HS)

U Hrvatskoj se svake godine, od 11. do 17. ožujka, slave Dani hrvatskoga jezika. Ta kulturna manifestacija utemeljena je odlukom Hrvatskog sabora 1997. godine, na spomen Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika, donešene prije 45 godina, 13. ožujka 1967. Cijenim borbu Hrvata da sačuvaju jezik i narječja svojih predaka, svoje domovine te svojih matera.(A.Bagdasarov)

Autori miješaju hrvatske i srpske norme stvarajući neki jezični srpsko-hrvatski koktel, nadomjestak koji ne pripada ni hrvatskomu, ni srpskomu standardu. U školi bi dobili ocjenu jedinica (nedovoljan), a u vrijeme bratstva, jedinstva i ravnopravnosti neutralizacija međujezične polarizacije i nepoštovanje norma ne samo da se dopušta nego i odobrava. Dakle, riječ je o svojevrsnom jezičnom nadomjestku.(A.Bagdasarov)

Ne želi li netko i uz pomoć budućega pravopisnoga rječnika prikriti sadanju nepismenost administrativno-činovničkoga aparata koji piše i ovako i onako. I može li uopće nakladnik kao zainteresirana osoba u izdavaštvu davati bilo koje savjete predsjedniku vlade o izdavanju bilo koje knjige? Na veliku žalost, opet su nastali teški tnenutci hrvatske jezične kulture.(A.Bagdasarov)