Krize pripadaju kapitalizmu, ali i rješenja. Protesti građanske baze parolom „Occupy Wall Street" je izraz kapitalističke demokracije. U tome se razlikuju demonstranti u Hrvatskoj, jer u većini glava hrvatskih demonstranata još uvijek postoji vjera i simpatija u Titovu diktaturu, bilo zbog izgubljenih privilegija, bilo zbog iluzije da socijalizam garantira radna mjesta. Zbog demencije ne poznaje se činjenica da je pola milijuna hrvatskih gastarbajtera bilo prisiljeno raditi u kapitalističkom inozemstvu.(I.Derado)

Na zemljovidu Hrvatske u “Večernjem listu“ iz veljače 2011. zacrtano je dosad nađenih oko pedesetak jama, masovnih grobnica. Ta „Lijepa Naša" izgleda kao, simbolički rečeno, Grobničko polje. Svakog civiliziranog čovjeka s minimumom sućuti to polje mora šokirati i duševno zgroziti. Hrvat s defenzivnim nacionalizmom se k tome i srami, jer taj masakr, holokaustovskih dimenzija, nisu proveli neki vanzemaljski putujući ubojice, nego ljudi kao ja i ti! S tim ubojicama smo možda prijateljski razgovarali ili još uvijek sjednemo uz kavu dok nas oni ili njihovi sinovi ad absurdum uvjeravaju kako, da nije bilo tih grobnica, ne bi bilo ni nezavisne Hrvatske!(I.Derado)

Članak objavljen 21. travnja 2011. na portalu index.hr donosi diskusiju na okruglom stolu: „Potresi nisu opasnost za nuklearke u blizini Hrvatske". Navodno su gospodin Hrvoje Perharić, član uprave Nuklearne Elektrane Krško (NEK) i mađarski kolega Mikos Horvat iz Nuklearne Elektrane Pakš (NEP) davali čudne lakomislene izjave. Elektrane Krško i Pakš su izuzetno sigurne i svake godine povećavaju razinu sigurnosti svojih postrojenja. Tko bi se osjećao sve sigurnijim u automobilu starom više od 30 godina. Ne radi se o vinu nego o materijalu koji se staranjem zamara, pogotovu kroz stalno bombardiranje neutronima iz raspada urana.(I.Derado)

Mnogi fizičari i tehničari još uvijek su fascinirani jednostavnošću nuklearnih elektrana te ih smatraju energetski bez alternative za postfosilno doba! Uspoređuju ih s parnom lokomotivom u kojoj toplina dobivena od ugljena kemijskim spajanjem ugljika i kisika (CO2) proizvodi pregrijanu vodenu paru koju pretvara u lokomotivnu silu. Nuklearna elektrana (NE) mjesto kemijske energije upotrebljava nuklearnu energiju iz raspada urana (235U) koja je više od tisuća puta veća od kemijske energije. Neki tvrde da su NE tehnički jednostavnije pa čak i sigurnije od centrala na ugljen.(I.Derado)

Danas vlada u svijetu konsenzus da energetski sustav 20. stoljeća mora mijenjati paradigmu u 21. stoljeću. Prijelaz od fosilne energije k obnovljivoj energiji. Pedesetih godina 20. stoljeća uz fosilne energije dolazi dodatno nuklearna energija. Weinberg, otac civilnih nuklearnih reaktora (NR) je tada njih propagirao: „Električna energija iz NR će biti tako jeftina da se struja ne će mjeriti nego paušalno plaćati po kućanstvu".Dvije katastrofe su donijele razočaranje: prva u ožujku 1979. u Harrisburgu (SAD) je pokazala financijsku rizičnost NR, jer je u nekoliko sekundi propalo nekoliko milijardi dolara. Reakcija, prestanak gradnji novih reaktora u SAD-u.(I.Derado)

„Osveta je bila neminovna jer su zločini koje su ustaše počinile bile toliko strašni da je to bilo nemoguće izbjeći „ (Slobodna Dalmacija, 7.5.2010.). Time je Mesić opravdao zločine „oko Bleiburga". To je iznio otvoreno pred nezrelim i politički neopterećenim đacima u zabočkoj gimnaziji kao gost predavač na satu povijesti. Nečuveno da netko u 21. stoljeću u Europi necivilizirano zastupa balkanski diktum: Tko se ne osveti taj se ne posveti! Englezi su pristali na izručenje nenaoružanih zarobljenika pod striktnim uvjetom da bez suda nitko ne smije biti strijeljan, što su komunisti perfidno potpisali. Dok za Mesića, bogato plaćenog porezom hrvatskih građana, zločini bespravni i neljudski dovoljno su opravdani „neminovnom osvetom", dotle to za Srbina i antifašista Simu Dubajića danas su neopravdani! On se kaje za zločine koje je organizirao po naređenju „odozgo". Prema intervjuu Dubajića sa „Spiegelom" teško je bilo naći koljače dovoljno odane partiji za taj barbarski čin. Sam Dubajić se je, kako je kazao, udaljio u polupijanom stanju jer nije želio vidjeti holokaust koji je sam organizirao.(dr.sc.I.Derado)

15. travnja 2010. u „Otvorenom" Hrvatske televizije održana je diskusija u vezi govora gospodina predsjednika dr. Josipovića u Sarajevskom parlamentu. Sedmorica u diskusijama je reflektirala dualni mentalitet koji vlada u Republici Hrvatskoj. Prvi je zapadni mentalitet, bliži Ljubljani i drži se rimskog prava, a drugi bizantinski, bliži Beogradu i drži se „balkanskog" prava. Zapadnjaci zastupaju: Sapiens nihil affirmat quod non probat (Mudri ništa ne tvrdi što ne može dokazati), a balkanci ignoriraju juristički dokaze i zastupaju: Si posis, recte, si non, quocumque modo (Ako možeš, radi pošteno, ako ne , snađi se). Zapadnjaci su na „Otvorenom" iznijele sve službene dokumente Republike Hrvatske (RH) koji dokazuju da je Hrvatski parlament kao najviše zakonodavno tijelo RH uvijek zastupao u svim državnim dokumentima integralnu Bosnu i da je vojska RH legitimno bila u Bosni prema deklaraciji od 22. srpnja 1995. u Splitu s predsjednicima Bosne Izetbegovićem i Tuđmanom u nazočnosti turskog predsjednika o zajedničkoj obrani Bosne od srpske agresije i smještaju bošnjačkih izbjeglica u RH.(I.Derado)

Kapitalizam je u principu nepravedan ekonomski sustav; nažalost, bolja alternativa do sada nije postojala, a bolja se ne vidi ni u doglednoj budućnosti. U kapitalizmu vlada onaj kreativni ekonomski duh koji u principu želi zlo, a čini dobro. Razumnoj i demokratskoj politici ostaje samo umjetnost kako preko tržišta, poreza i financija minimalizirati zlo, a maksimalizirati dobro. Idealni društveni sistem je pobožna želja, ludo obećanje naivnih utopija. Na koncu ni priroda nije pravedna! Efikasnost i uspješnost kapitalizma je rezultat ekonomskog kategoričkog imperativa u traženju individualnog profita. U kompeticiji s drugim pojedincima, s jednakim tržišnim šansama, taj imperativ je stvorio u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi najveće blagostanje u njihovoj povijesti. Europa je koncem 19. stoljeća živjela kao što se danas živi u Indiji, a koncem 18. stoljeća kao što živi danas većina u Africi!(dr.sc.I.Derado)