Hrvatima su polako oblikovali „uvjerenje" da je za sve naše gospodarske probleme kriva privatizacija koju je proveo Predsjednik Tuđman, njegovi HDZ-ovci i Hercegovci koji su opljačkali državu. Vjerojatno bi „medijski linčovali" svakoga koji bi se usudio posumnjati u tako evidentnu „istinu".(P.Grkčević)

U Hrvatskoj je stvoreno društvo koje je u sebi objedinilo sve negativne osobine i komunizma i kapitalizma, društvo kojim se upravlja u skladu sa stranim interesnima, društvo koje je izgubilo svoj ponos i dostojanstvo, kojeg mediji kontinuirano razaraju i u kojem se uništavaju sve ljudske, obiteljske i nacionalne vrijednosti.(P.Grkčević)

Na izborima hrvatskim glasačima nisu važni programi, pokazana sposobnost i znanje da se nešto korisno učini. Na izborima se odluke uglavnom ne donose racionalno već su rezultat medijskih sugestija (kao i u cijelom zapadnom svijetu). Ja vjerujem da bi se Hrvate usred zime moglo uspješno uvjeriti da je zapravo ljeto i mnogi bi se u kupaćim gaćicama pojavili na snijegu.(P.Grkčević)

Dugo mi nije bilo jasno kako to da državotvorne stranke koje (recimo) zastupaju hrvatske interese i koje (recimo) zastupaju moralna i vjerska načela ne mogu dobiti više od 2,5% glasova. I kako to da domoljubna opcija u jednoj većinom katoličkoj zemlji gubi izbore od ljudi koji su ateisti, agnostici, bivši komunisti i koji često nastupaju protiv nacionalnih interesa. To jednostavno nije normalno i ne događa se niti u jednoj zemlji u svijetu.(P.Grkčević)

O stanju u Hrvatskoj, o tome što se događa u našem društvu i zašto se to događa, nažalost, vrlo malo zna i tzv. državotvorna desnica koja na sva usta govori kako se bori za Hrvatsku. Ta desnica je svoje aktivnosti svela na jako jednostavne crno-bijele odnose Srbi-Hrvati, komunisti-antikomunisti, ustaše-partizani, EU da i EU ne i slično i o tome vode žustre rasprave među sobom. Okrenuta je problemima iz „stoljeća sedmog" i razmišlja kroz mentalni sklop XIX. stoljeća.(P.Grkčević)

„Naši igrači" na desnici niti znaju osnovna pravila, niti znaju igrati, ne znaju slušati savjete, ne znaju pridobiti navijače, ne podnašaju ostale igrače u momčadi i jedino što imaju strašno razvijeno to je veliki ego. Oni uglavnom znaju održati poneki vatreni domoljubni govor, neki čak i napisati dobar članak ili knjigu, ali nemaju organizacijskih sposobnosti, znaju u beskonačnost diskutirati, ali ne znaju djelovati, znaju pisati dugačke političke programe koje neće nitko pročitati, o gospodarstvu znaju jako malo, (kao i ostala „politička elita"), a o funkcioniranju države kao složenom sustavu još manje.(P.Grkčević)

Svi smo još u šoku nakon slušanja presude našim generalima u Haagu. To nije samo besramna, brutalna i nepravedna presuda jednog nizozemskog suca. To je vrhunac jednog organiziranog, planiranog „Udruženog zločinačkog pothvata" koji se već dvadeset godina vodi protiv Hrvatske. U tom zločinačkom pothvatu skupilo se moćno, bogato i brutalno društvo koje već stoljećima ovakve pothvate vodi po svijetu. Udružili su se britanske obavještajne službe i diplomacija, zajedno s Francuzima i Nizozemcima, Soros i udbaški profesionalci, svi koji su teškim milijunima dolara financirali domaću petu kolonu, političare od Mesića do Vesne Pusić, mnogobrojne udruge civilnog društva i beskrupulozne medije.(P.Grkčević)

Čitajući novine i razgovarajući s ljudima možemo se deprimirati temama koje zanimaju naše sugrađane, dok istovremeno teme koje ugrožavaju budućnost ove zemlje prolaze potpuno nezapažene. Ljude se lako „nahuška" na razne akcije i galamu, kod naivnih ljudi se lako manipulacijom razvije osjećaj za nekakve „demokratske" akcije borbe za „pravdu i ne znam što još" s ciljem da se iza te magle i buke mogu provoditi akcije čije ćemo posljedice uskoro osjetiti, kada će biti kasno.(P.Grkčević)