Veoma je iritantno kada dio hrvatskih medija već nekoliko tjedana govori o «nekim francuskim intelektualcima » koji navodno u svojstvu glasnogovornika sveukupne francuske inteligencije podržavaju Predraga Matvejevića. A koji su to famozni intelektualci? Šaka prijatelja i dužnika Bernarda Henryija Lévyija – od koji većina čak i nisu Francuzi. Gospoda Umberto Eco i Claudio Magris su Talijani, g. Rushdie je Angloindijac-Perzijanac, g. Sloterdijk je Nijemac, Nedim Gürsel Turčin, a g. Hitchens Britanac. Dakle nema riječi o nekoj galskoj zemlji već o pravom Babilonskom tornju!(C.Dolbeau, H.list)

Od srednjeg vijeka hrvatske vojnike se spominje u velikim ratničkim epopejama kad su oni bili nazočni na mnogobrojnim bojištima. U Francuskoj su im kraljevi davali povlaštena mjesta unutar kraljevske vojske, a kasnije je car Napoleon koristio njihove usluge. Poznata je već priča o «estradiots ou corvats» kralja Luja XII. kao i Royal Cravate Luja XIV. i husara u Napoleonovoj Velikoj vojsci. Čak i protivnici Francuske imali su hrvatske trupe: 1636. godine, u jeku Tridesetogodišnjeg rata, hrvatske trupe su opkolile Corbie pored Amiensa. Zatim, 1744. godine, Trenkovi panduri zauzimaju Lauterbourg i Saverne, a 1814. godine, bataljuni generala Bubne zauzimaju Annecy. Vojnici koji su služili Francuskoj bili su stacionirani oko Pariza, dočim su na sjeveru zemlje bili Hrvati koji su napadali Francusku. Izgleda da vojne postrojbe Hrvata nisu ostavili tragove u ostalim dijelovima Francuske... Osim možda uz jednu zanimljivu iznimku na Korzici, kada se nekolicina Hrvata pojavljuje u lokalnoj povijesti...(C. Dolbeau)

Međunarodni mediji naširoko su prenijeli silne prodike, koje su sve više prijeteće, a koje stalno prenosi Europska unija : Hrvatska boluje od korupcije. Suprotno onom što se tu i tamo spominje, kao nesretnom posljedicom jugo-komunističkog mentaliteta, taj problem nalazi se u središtu interesa njezinih građana. Možemo čak kazati da je iskorijenjene korupcije želja velike većine Hrvata, što se pak vidi u pojačanim kaznama. Ima tome nekoliko tjedana, nekolicina šefova HEP-a maknuta je s dužnosti. Nakon njih to su bili kadrovi tvrtke koja gradi autoceste (HAC). Javnost je prozvala nekolicinu pohotnih profesora, dok je jedan bivši ministar obrane optužen, a jedan zamjenik premijerke prisiljen da odstupi. Bez dvojbe, mnogo toga se još treba učiniti, no pospremanje kuće je u tijeku. Čini se da je neprimjerno prozivati Hrvatsku kao arhetip balkanskog zvjerinjaka.(C.Dolbeau)

Iz Hrvatskog lista donosimo komentar Christophea Dolbeaua, koji je preveo dr. Tomislav Sunić, a u kojem se komentira sudski proces protiv hrvatskih generala Gotovine, Čermaka i Markača preko kojeg se zapravo sudi hrvatskoj državi u cjelini."Proces koji zbunjuje i posramljuje svijet! Već je prošlo 4 godine kako se Antu Gotovinu drži u zatvoru Scheveningena. «Četiri godina se može odvaliti i na jednoj nozi», kažu ponekad prepredeni kriminalci. A njima, dabome, to nije nikada teško, jer to je dio njihove profesije. Ali za jednog časnika koji je samo ispunjavao svoju zadaću i sjajno služio svojoj zemlji, to je sasvim drugačija priča. U tom slučaju, zatvor – bez obzira kakav bio komfor u njemu - pravi je pravcati skandal. Optužen za imaginarne zločine od strane jednog ilegalnog suda i pristranih sudaca, Ante Gotovina posebna je žrtva ogromne političko-diplomatske urote, čiji moralni alibi ne smije nikoga zavarati."

Mitski Jason u antici tražio je Zlatno runo. Allan Quatermain tražio je Salomonove rudnike. Filmski Indiana Jones tražio je izgubljenu Arku. Mnogo skromniji od njih, Serge Brammertz ima pak samo jednu opsesiju. Kako staviti šape na hipotetske topničke dnevnike Hrvatske vojske. Ti dokumenti vjerojatno nisu nikada postojali. U svakom slučaju njih se ne može pronaći, a upravo to strašno smeta najmoćnijem tužitelju Haaškog tribunala koji se ponadao da će ih moći iskoristiti protiv Ante Gotovine i njegovih kolega. Vjerovalo se - a to je i gospođa Carla Del Ponte toliko puta ponavljala - da je predmet optužbe savršeno zapakiran, 'blindiran' i potpuno nedostižan. Eh, nije baš tako! Pa upravo stoga treba sada pronaći žurno nešto opipljivo jer na kraju godine i pol sudskoga procesa, bijeda i nelegitimnosti optužaba postale su više nego očite.