Predsjednica Odbora za kulturu i obrazovanje Europskog parlamenta Doris Pack i predsjednik EPP Joseph Daul osudili su na konferenciji za novinare spaljivanje zastava, među ostalima i zastave Europske unije, na nedavnim prosvjedima u Zagrebu. "Svako je spaljivanje zastave anarhija", rekao je Daul, ali dodao da je i sam nekad bio sindikalni vođa i sudjelovao u prosvjedima te zna da takve događaje treba promatrati u kontekstu u kojem su se dogodili.(V.Gredelj)

Prema priči svetog Augustina, gusar kojeg je zarobio Aleksanadar Veliki, na njegovo je pitanje: „Kako se usuđuješ harati morima?", odgovorio: „Kako se ti usuđuješ harati čitavim svijetom? Mene koji to činim jednim brodom zovu lupežom, gusarom. Tebe koji to činiš velikom flotom zovu carem". Na ovu kratku, ali poučnu priču o „državnom terorizmu" i „terorizmu pojedin(a)ca", podsjetila su me izvješća hrvatskih medija o prosvjedima na ulicama diljem Lijepe Naše. Glavni naglasci izvješća su na nasilju nekolicine prosvjednika, koji su odlučili probiti policijski kordon i protuvladin prosvjed održati na Markovu trgu. (V.Gredelj)

Riječi su to „čuđenja" bivšeg nam predsjednika Stipe Mesića, koje je jučer prenio „Večernji list" na naslovnici. Mesićevo „čuđenje" tjera čovjeka na niz drugih čuđenja. Prije svega hrvatskom narodu, koji je tog čovjeka izabrao predsjednikom i to dva puta. Jednom se možeš z..... , al' dva puta! Onda opet hrvatskom narodu koji predmetnog gospodina smatra jednom od najpopularnijih osoba u Hrvata i voli gotovo kao Severinu, iako, koliko se zna, nema „filmić".(V.Gredelj)

Ovih dana jedan zbunjeni hrvatski sudac dostavio mi je jedan dopis Ministarstva pravosuđa RH. Žali se da ne zna što da radi, pa me je kao starijeg kolegu upitao za savjet. Naime, pojavila mu se dilema, sude li hrvatski sudovi po hrvatskom zakonu ili po praksi Europske unije? Postavilo se i pitanje od kada to i na temelju kojeg propisa Minsitarstvo pravosuđa određuje „neovisnim" sucima koje će dokaze izvesti i koje će svjedoke saslušati.(V.Gredelj)

Gospodine predsjedniče, Vaša izjava „Manolić je važna figura u stvaranju hrvatske države", i dodatna sugestija čitateljstvu da bi Hrvatska prema ljudima poput Manolića trebala zadržati poštovanje, duboko me je uznemirila, pa sam Vam se odlučio obratiti i zamoliti Vas da dobro pročitate naslov u „Jutarnjem listu" i nakon toga se odlučno ogradite od likova tipa Manolića ili se zahvalite na dužnosti predsjednika Republike Hrvatske. U nastavku teksta slijedi kratko pojašnjenje. Iz razumljivih razloga činim to u pisanoj formi.(V.Gredelj)

Čudan smo mi Hrvati narod! Josipović je odmah nakon stupanja na čelo države iskazao spremnost Srbiji oprostiti 30 milijardi eura ratne štete, no i dalje je najpopularniji hrvatski političar. Zatim, negdje u svibnju mjesecu prošle godine, u zalog dobre suradnje, prijateljstva između dviju zemalja i tko zna čega još o čemu patuljci pojma nemaju, predsjednica hrvatske Vlade gospođa Jadranka Kosor odlučila je „oprostiti" Srbiji naknadu za prijevode dokumentacije, koja će joj biti potrebna u procesu približavanja EU, a koji vrijede 8 milijuna eura. Nije prošlo niti godina dana, a već čitamo u hrvatskom tisku, kako Srbija intenzivno razmišlja kako se zahvaliti Hrvatskoj premijerki na lijepoj i vrijednoj gesti!(V.Gredelj)

Ako ste od onih koji vjeruju da OZNA sve dozna i da je pravo na slobodu mišljenja tek demokratski ukras, bacite još jedan pogled po prostoru u kojem se nalazite, uvjerite se da ste sami i ponovo pažljivo pročitajte naslov. Poštujte većinsku volju Hrvata! Zažmirite i recite iskreno - kad ste to zadnji put mogli čuti, pročitati u hrvatskim medijima čak? Što ste prvo pomislili? Jeste li pomislili da halucinirate i čujete duh pokojnog predsjednika Tuđmana? Možda Paragin poklič kojim najavljuje svoj povratak na čelo HSP-a?! Naslov najnovijeg intervjua Dražena Budiše poslovično zabrinutog za stanje nacije? Uvodnik Ivice Marijačića, već poznatog službama po nekontroliranom hrvatovanju? Ne, gospodo! Ništa od toga!(V.Gredelj)

Baš nekako u vrijeme Papinog prigodnog obraćanja Urbi et Orbi, ukazao nam se na stranicama „Jutarnjeg lista", koje li koincidencije, i Ninoslav Pavić - suvlasnik i predsjednik Uprave EPH. S prigodno učinjenog portreta, naravno iz podaničke perspektive, da se zna tko je gore a tko dolje, Pavić nas gleda s visoka i ostavlja dojam čovjeka umornog od brige za stanje nacije i medija. Jasno izražene bore na čelu samo dodatno upotpunjavaju sliku čovjeka posvećnog borbi za istinu, zabrinutog nad urušavanjem elemetarnih prava novinara čiju je sudbinu do nedavno i sam dijelio, ali čini se i zaboravio! Cest' la vie! Tko im je kriv što i oni nisu uspjeli! (V.Gredelj)