Defanzivna politika vodi u poraz ili u kompromis na štetu Hrvatske

Neobaviješteni čitatelj poruka koje posljednjih dva mjeseca hrvatski branitelji šalju Vladi RH i predsjedniku Josipoviću, morao bi steći dojam o iskrenosti jedne strane, a neiskrenosti druge. Branitelji ponovno brane svoju Domovinu od agresije susjedne države. Iako poražena u ratu, današnja Srbija s legitimitetom tobože demokratski ustrojene zemlje, koja je raskrstila s fašističkim režimom Slobodana Miloševića, pokazuje svoje staro lice. Prateći odnose Srbije prema Hrvatskoj posljednjih 12 mjeseci, izjave njihovih najviših političara, te čitajući srbijanski tisak, dolazimo do ozbiljnih zaključaka:

Današnja («Tadićeva») Srbija poraz u ratu (1991.-1998.) želi kompenzirati diplomatskim pobjedama u miru. Na prvome mjestu, njezina diplomacija i Vrhovništvo, svijetu nameću vlastitu verziju bliske povijesti. Ta je verzija iskrivljavanje i falsificiranje činjenica, kako bi se dokazalo slijedeće:

1. Srbija nije bila zemlja-agresor. Srbija stoga ne može biti optuživana za ratne zločine, uključujući i zločin genocida. Od Srbije stoga nitko ne može tražiti ratnu odštetu, a one koji to čine EU (odnosno Srbiji naklonjene države) treba spriječiti i Srbiju od takvih optužaba zaštiti.

2. U Jugoslaviji je bjesnio građanski rat. Taj rat nije započela Srbija.

3. Hrvatska je kriva za raspad Jugoslavije. Budući je krivac, mora podnijeti sankcije, a to znači sve što je u Domovinskome ratu postigla mora biti poništeno. Sukladno tome, Hrvatski domovinski rat, hrvatsko Vrhovništvo iz tog vremena i hrvatski branitelji, zločinci su i treba ih kao takve osuditi na više razina:

- na međunarodno-političkoj razini («poništiti priznanje RH kao suverene države»; «neovisna Hrvatska je nastavka NDH», odnosno «stišati ju u obnovljenoj Jugoslaviji»);

- na međunarodno-pravnoj razini («udruženi zločinački pothvat»);

- na individualnoj razini («zločine treba individualizirati»: Mesić)

3. Srbija nije agresor, već žrtva. Nisu Srbi ratovali protiv Hrvata, već su Hrvati progonili Srbe i učinili nad njima genocid. Oni su prisilili Srbe na rat. Rušenje Vukovara i istrebljenje hrvatskog pučanstva bilo je legitiman oblik obrane. Logori u Srbiji u kojima su držani zarobljeni hrvatski branitelji su bili legitimni, a time i sva priznanja koja su ondje dobivena mučenjem. U Srbiji nema ratnih zločinaca.

4. Srbija kao žrtva hrvatske agresije ima po međunarodnome pravu hapsiti Hrvate koje smatra ratnim zločincima.

5. EU treba Srbiji nadoknaditi štetu koja joj je učinjena raspadom SFRJ, odnosno priznavanjem neovisnosti Republike Crne Gore i Republike Kosova. Ta se šteta može nadoknaditi politički, teritorijalno, financijski i historiografski. U sferi političke kompenzacije moguće su dvije opcije.

Politička nadoknada pretpostavlja prihvaćanje Republike Srbije kao stožerne države u nemirnoj «regiji», prihvaćanje današnje Srbije kao miroljubive i demokratske države, uključivanje takve «miroljubive i demokratske» Srbije u euroatlantske asocijacije bez procedure koja je nametnuta Hrvatskoj, odnosno zaustavljanje pregovora s RH kako bi u paketu ušle u EU. Snažno prisiljavanje RH na podržavanje ovakvih zahtjeva. To uključuje stvaranje širokog spektra akcija, poteza i institucija u svim sferama društvenoga, kulturnog, političkog, sportskog i gospodarskog života, koje će voditi zbližavanju dviju Država kako bi se u danome momentu, bez, poglavito, hrvatskoga otpora odozdo, što prevedeno na običan jezik, znači otpora hrvatskog naroda, a u njemu, svakako, njegovoga najsvjesnijeg dijela, hrvatskih branitelja, moglo objediniti «jugosferu». Otuda i današnji juriši Srbije, upravo na Hrvatske Branitelje, jer politička elita je smekšana, preparirana i disciplinirana. Biračko je tijelo sluđeno i deprimirano tako da većina ne izlazi na izbore, što je dio uspješno izvedenoga projekta.

Teritorijalna nadoknada znači vraćanje Kosova u teritorijalni sustav Srbije, u nekoj formi koja bi sačuvala državnu membranu, zatim, vezivanje Republike Srpske za Srbiju, što može uključivati i ujedinjenje kao konačni cilj, i drugo, u konačnici i obnavljanje Jugoslavije u nekome drugome obliku, ali s dominantnim položajem, ne samo Srbije, već i srpskoga naroda, unutar njezinih granica. Time bi se «uspravile nepravde učinjene srpskome narodu».

Financijska nadoknada pretpostavlja snažnu novčanu potporu Srbiji, u obliku beskamatnih ili dugoročnih kredita s niskom kamatnom stopom, uključivanje Srbije u predprijemne fondove EU, intenziviranje ulaganja država EU u srbijansku privredu, poticanje srbijanskoga izvoza u zemlje EU...

Historiografska nadoknada znači pisanje povijesnih udžbenika u kojima će Hrvatski Domovinski rata biti prikazan kao zločinački pothvat, proglašenje RH kao obnavljanje fašističke države, Tuđman izjednačen s Pavelićem, dragovoljci s ustašama, Jasenovcu vraćeno 1,700. 000 tobože ubijenih Srba, vraćena uloga Srbima u Hrvatskoj, odbačene kao kleveta činjenice da je Srbija bila agresor i sve što je kao agresor učinila u okupiranim zemljama, rehabilitirani četnici kao hrabra i moralna antifašistička vojska koja nikada nije činila nikakve zločine, pop Đujić kao blistavi lik te borbe, zajedno s Đurom Vilovićem, Anđelinovićima, Viktorom Novakom i svim Orjunašima, što se već i ostvaruje.

Nakon što je srbijanski predsjednik Tadić u hrvatskome predsjedniku Josipoviću dobio prijatelja i, vjerojatno, istomišljenika, a resorna Ministarstva dviju Država uspostavila tijesnu suradnju, nakon što je diplomacija EZ smekšala Vladu RH prisiljavajući je da prihvati ponižavajuće vođene pregovore, uz stalnu asistenciju Slovenije, Beograd je dobio slobodne ruke i odmah jurnuo na hrvatske branitelje. Oni su ostali kao posljednji bastion ostvarivanju planova koje smo naveli na početku članka. Srpsko vodstvo ne čine glupi ljudi. Oni su dobro procijenili da je došao pogodan trenutak za akciju. Zbog čega pogodan?

A) Prijateljski pregovori Tadića i Josipovića rezultirali su posjetom Srbina Vukovaru, gradu – heroju, gradu-simbolu hrvatskog otpora, junaštva i domoljublja, gradu-mučeniku kojega su Srbi razorili, a zarobljene Hrvate ili poubijali, ili izložili teškim mukama logorskih zatočenja. Tijekom te posjete, a prema dogovoru s Josipovićem, Tadić je na simboličkoj razini izjednačio žrtvu i agresora, pri čemu niti jednom riječju nije spomenuo Srbiju kao agresora, niti Hrvatsku kao žrtvu. Tadić je dobio maksimum, a da ništa nije popustio, ili izgubio. Hrvatska je vanjska politika ovim susretima bila deklasirana.

B) Prijateljski susret Josipovića i Tadića, njihovi pregovori i dogovori (jesu li svi obznanjeni hrvatskoj javnosti?) bili su dobro primljeni od strane vodećih EU diplomata. Josipovića su tapšali po ramenima. Oni su time prihvatili srpska nastojanja, a političkim lilihipom nagradili hrvatskog Predsjednika zbog ustupaka koje je učinio. «U ime mira», poput «Francuza i Nijemaca», et bla, bla,..., dakako! Srbija je napokon dobila status kakav je željela i oproštena joj je agresija. Toga moramo biti svjesni, a napose hrvatska diplomacija. Nakon dogovora Tadića i Josipovića i Tadićeve posjete Vukovaru, Hrvatska je u defenzivi. Njezinim su diplomatima ruke trajno vezane. RH više ne može na bilateralnoj razini postavljati ranije zahtjeve. Ukoliko bi to činila, EZ diplomati će ju prisiliti na reteriranje.

C) Hrvatski je narod desetogodišnjom sinkronom i znanstveno promišljenom agitacijom, promidžbom i političkim nasiljem vlastitoga vodstva, doveden u stanje sluđenosti kada se nikome više ne vjeruje. A to je bio cilj. Što manje ljudi izlazi na izbore, to je laganije političkim, pa i izdajnički klikama ostvarivati svoje ciljeve.

D) Hrvatski je narod bez otpora primio hapšenje vojnoga vodstva Domovinskog rata i njegovo odvođenje u stranu državu kako bi mu ondje sudili oni koji nisu željeli slobodnu Hrvatsku, što bi, recimo, u Izraelu bilo nezamislivo,

E) Hrvatski je narod bez otpora primio hapšenje i osudu na domaćim sudovima vodećih generala Domovinskog rata, bez obzira što je javna tajna kako su optužbe izmišljene zbog zadovoljavanja tuđih uvjeta u pregovorima s EU.

F) Hrvatski narod bez otpora prima permanentno hapšenje i optuživanje hrvatskih dragovoljaca čiji se broj penje na oko 4000, uključujući i zapovjedni kadar iz svih županijskih središta,

G) Hrvatski je narod bez otpora prihvatio odricanje od nacionalnog teritorija veličine Slavonije, u političkoj frazeologiji zvanoga ZERP,

H) Hrvatski je narod bez otpora prihvatio da se pretenzije susjedne Slovenije prema našem teritoriju ne rješava na međunarodnome sudu, već da to riješe europski političari,

I) Hrvatski je narod bez otpora prihvatio prodaju nacionalnih banaka, vodećih industrija i gospodarskih dobara,

J) Hrvatski narod bez otpora podnosi HTV i ostale TV stanice koje svakodnevno bljuju najveće gadosti o narodu, naciji, našoj veri, tradiciji, državotvornosti i domoljublju. Isto je s vodećim novinskim dnevnicima, tjednicima i ogromnom publicističkom djelatnošću. Ovakva je situacija u Izraelu nezamisliva. Naš se medijski prostor stavio u funkciju uništavanja Države. Narod šuti.

K) Hrvatski vjernički puk šutke promatra napade na Crkvu u Hrvata, blaćenje svećenika, ismijavanje vjere i progon kršćanskih vrijednosti kao narodnoga identiteta.

L) Hrvatsko političko vodstvo sve je podredilo mazohističkom i herostratskome aksiomu: Nema te cijene koju nismo u stanju platiti, ako je ona uvjet ulaska u EU!

M) Vlada nacionalnog jedinstva našla se pod optužbom. Dr. Franjo Gregurić i dr. Zdravko Tomac bili su već pozivani na obavijesne razgovore. Treba o tome pitati njih osobno.

Na svijetu nema takvog naroda. Konačno, ako taj narod želi propasti, tko će ga u tome spriječiti?

Moglo bi se tako nabrajati do kraja, pa i preko, abecede.

Sve što se dešava u Hrvatskoj prate posebni odjeli srpskoga Ministarstva vanjskih i unutarnjih poslova, a o medijima da se i ne govori. Tu je i dio špijunske mreže u Hrvatskoj. Sva se takva izvješća svakodnevno slijevaju na stol predsjednika Tadića. Čini se logičnim što je naredio: akcija hrvatski dragovoljci! Kreni! Hapsiti jednog po jednog. Ali, prevario se. Iako je psiholog po struci, zaboravio je na sindrom kapi koja prelije čašu vode. Ponovio je oholost svoga prethodnika Miloševića, koji je bio dobar momak i kojemu se toleriralo sve što je činio, sve dok nije ugrozio američke interese.

Srbija je obznanila da kani hapsiti i na svome teritoriju, prema svome zakonodavstvu, suditi kao ratnim zločincima hrvatskim dragovoljcima Domovinskoga rata. Navela je kako ima svoj popis optuženih i zatražila od Hrvatske da ljude s toga popisa izruči Beogradu. Kako bi dokazala ozbiljnost svojih zahtjeva naredila je hapšenje, a zatim izručenje dragovoljca Purde.

Srbija se umiješala u unutarnje poslove RH. Procjenjujem ovo miješanje činjenicom kojoj je cilj narušavanja unutarnje stabilnosti zemlje i njezinoga ustavno-pravnoga poretka. Za takav akt jedne Države protiv druge, slijedi diplomatski odgovor. Naši ljudi malo znadu o diplomaciji. Bio sam svjedokom kada su attachea za kulturu tretirali kao nadređenoga prvome tajniku Veleposlanstva. Diplomatsko neslaganje može imati različite oblike.

Hrvatska se politička strana našla u neobranom grožđu, ponašajući se zbunjeno i bez generalnoga stava. Otkrilo se kako je Zagreb znao za srbijanske nakane i popise, te da je čak bio i kooperativan. Poglavito nakon posjete srbijanske ministrice pravde koja je oholo i jasno izjavila da Hrvatska može suditi svojim braniteljima, ali pod njezinom paskom. Takva je izjava potpuno suprotna međunarodnim odnosima, a o državama koje imaju dobrosusjedske odnose da i ne govorimo.

Na srbijansko miješanje u unutarnje poslove MVPEI ne reagira na odgovarajući način. Kao moguće opravdanje donosimo izvješće Vijeća Europe od 26. siječnja 2011., koje je hrvatski tisak prešutio. Navodimo izvješće kako je prenio portal «Dnevno.hr.»:

«Zastupnici Parlamentarne skupštine Vijeća Europe u srijedu raspravljaju o trima izvješćima povezanima s prostorom bivše Jugoslavije - izvješću o zaštiti svjedoka, o pomirbi i političkom dijalogu, te o obvezi članica VE-a u suradnji u progonu ratnih zločinaca, prenose agencije.

Parlamentarci Vijeća Europe raspravljali su o izvješću "Obveza zemalja članica Vijeća Europe u suradnji u progonu ratnog zločina", koje je sastavio hrvatski izvjestitelj u VE Miljenko Dorić iz Hrvatske narodne stranke (HNS).

Dorić je u svom izvješću naglasio da je u borbi protiv nekažnjavanja ratnih zločina važna suradnja među država s prostora bivše Jugoslavije, ali da je nužna i suradnja "trećih zemalja". Također je pozvao sve članice VE-a da ne pružaju državljanstvo osobama optuženima za ratne zločine u drugoj zemlji, da brzo postupaju po zahtjevima za izručenje, te da reformiraju nacionalno zakonodavstvo kako bi olakšale suđenja za ratne zločine.

Predstavljajući izvješće "Zaštita svjedoka kao temelj za pravdu i pomirbu na Balkanu", monegaški izvjestitelj Vijeća Europe Jean-Charles Gardetto utvrdio je da sustavi u zemljama regije "ne jamče uvijek odgovarajuću zaštitu svjedoka uključenih u procese za ratne zločine, kao i za organizirani kriminal, na nacionalnim sudovima". Gardetto također smatra da postoje znatne razlike u zaštiti svjedoka u zemljama regije, a nijedna od njih ne osigurava potpun sustav zaštite svjedoka.

"Posljedice tih nedostataka najvidljivije su na Kosovu gdje su svjedoci ubijani. U BiH se svjedocima redovito prijeti i zastrašuje ih se, a u Hrvatskoj i Srbiji objavljena su imena nekih zaštićenih svjedoka", stoji u izvješću.

Talijanski izvjestitelj VE-a Pietro Marcenaro podnio je izvješće o "Pomirbi i političkom dijalogu između zemalja bivše Jugoslavije", ocijenivši da situacija na Balkanu danas znatno bolja nego 2008. kad je počeo sastavljati izvješće.

Marcenaro je rekao da su tome znatno pridonijeli bolji odnosi između država regije, osobito između Hrvatske i Srbije.

Također je u svome izvješću ocijenio da je dogovor Hrvatske i Slovenije o rješavanju graničnog prijepora pred arbitražnim tijelom "pozitivan presedan".

Zastupnicima parlamentarne skupštine Vijeća Europe obratio se i srbijanski predsjednik Tadić. On je izjavio da su odnosi u regiji jugoistočne Europe najbolji u posljednjih 20 godina, te dodao da su bilateralni odnosi između Hrvatske i Srbije u usponu unatoč različitim stajalištima glede ratnih sukoba 1991. do 1995. godine.

"Želio bih vam skrenuti pozornost na bilateralne odnose Srbije s Hrvatskom. Oni se popravljaju, unatoč dubokih razlika u gledanju na sukob 1991.- 95.", rekao je Tadić u govoru koji je objavljen na internetskim stranicama Vijeća Europe.

"Ohrabreni smo pomirbenom retorikom i potezima hrvatskog predsjednika (Ive) Josipovića i premijerke (Jadranke) Kosor, s kojima održavam bliske odnose suradnje", rekao je Tadić, dodajući da je pomirbi pridonio njegov nedavni susret s hrvatskim predsjednikom u Vukovaru, kao i Josipovićevo izražavanje žaljenja u parlamentu BiH zbog "hrvatske politike pod Tuđmanom koja je dovela do ljudskih patnji i podjela u toj zemlji".

Zastupnici parlamentarne skupštine Vijeća Europe održavaju redovito zimsko zasjedanje, a Tadićev govor koincidirao je sa skupštinskom raspravom o trima izvješćima povezanima s prostorom bivše Jugoslavije - izvješću o zaštiti svjedoka, o pomirbi i političkom dijalogu, te o obvezi članica VE-a u suradnji u progonu ratnih zločinaca.

"Postoje očiti dokazi napretka na Balkanu: regionalni odnosi dosegli su novu razinu povjerenja i razumijevanja. Zapravo, oni nisu nikada bili bolji u posljednjih 20 godina", rekao je Tadić.

Popravljanje odnosa između Srbije i Hrvatske je ohrabrujuće i za BiH, rekao je Tadić, dodajući da se Srbija zauzima za suverenitet i teritorijalni integritet BiH.

"Naš je zajednički zadatak pomoći u uspostavi strukture vlasti u BiH koja će poštovati prava i interese dvaju entiteta i triju konstitutivnih naroda, te povećati efikasnost upravljanja zemljom", rekao je srbijanski predsjednik.

On je također naglasio da je strateški cilj Srbije ulazak u EU. "Osobno sam uvjeren da se moja zemlja nalazi na pravome putu", rekao je.

Srbijanski je predsjednik također rekao da će Srbija nastaviti u potpunosti surađivati s Haaškim sudom (ICTY). "Nastavit ćemo s naporima na lociranju, uhićenju i izručenju dvojice preostalih optuženih ratnih zločinaca, uključujući Ratka Mladića, kao što smo to napravili s još 44 optuženika u posljednjih nekoliko godina", rekao je Tadić.

Tadić je pozdravio VE-ovo usvajanje rezolucije Dicka Martya o ilegalnoj trgovini ljudskim organima na Kosovu, pozvavši na pokretanje sveobuhvatne istrage o optužbama iz tog dokumenta.

Parlamentarna skupština VE-a prihvatila je u utorak Martyjevo izvješće u kojoj taj švicarski izvjestitelj optužuje skupinu blisku sadašnjem kosovskom premijeru Hashimu Thaciju da je organizirala ilegalnu međunarodnu trgovinu organima tijekom sukoba sa Srbijom (1998.-1999.) i nakon njega».

Navođenjem ovoga izvješća želimo ponašanje Vlade i Predsjednika staviti u europski kontekst, ali i zorno predočiti veličinu srbijanskog uspjeha postignutog tijekom pregovora Tadić-Josipović.

Možda zbog europskih pregovarača, odnosno straha da bi ti pregovarači mogli usporiti prijem RH u EU, pri čemu podsjećamo na Josipovićev ultimatum u kojem je tražio da Vlada završi pregovore do lipnja 2011., a ako ne uspije mora odstupiti, Premijerka i njezini ministri reagiraju žalosno na srpsku provokaciju. Vlada se ponaša kao da nije riječ o miješanju u unutarnje poslove Hrvatske, već o pravnom slučaju i agresiju spušta na razinu Ministarstva pravde. Ministar Jandroković drži se podalje od ovoga problema, uz načelne izjave.

On inicijativu prepušta predsjedniku Josipoviću, koji nije kreator, već sukreator hrvatske vanjske politike, kako stoji u Ustavu. Josipović branitelje škropi svetom vodicom svoje verbalistike, ali niti jednom riječju ne osuđuje srbijansku agresiju. On je vjeran sporazumu s Tadićem i to izaziva jezu. Zagreb prepušta inicijativu Beogradu, čime Hrvatska Vlada dovodi u pitanje svoj autoritet unutar zemlje, a poglavito među braniteljima. Branitelji osjećaju tu nesigurnost i muljanje, svjesni da to nije bez razloga.

Nameće se pitanje: zašto Predsjednik, Premijerka i ministar vanjskih poslova reagiraju defanzivno i de facto, nastoje razvodniti temeljne zahtjeve branitelja. A oni traže da Hrvatska zabrani Srbiji stvaranje lista za hapšenje hrvatskih branitelja, odnosno da se ne miješaju u unutarnje stvari RH. Onoga trenutka kada u Beograd bude doveden Purda gdje će mu biti suđeno zbog obrane Domovine kao ratnome zločincu, a njegovi mučitelji u srpskome logoru budu tretirani kao nacionalni junaci, Hrvatska je izgubila svoj suverenitet. Zapamtimo, taj će trenutak biti presudan. Ostalo su fraze i muljaža.

Zbog navedenih razloga predložio sam povlačenje veleposlanika RH iz Beograda dok Srbija ne prestane s miješanjem u nutarnje poslove Hrvatske. Povlačenje veleposlanika ne znači prekidanje diplomatskih odnosa. Ostalo osoblje Veleposlanstva ostaje na svojim mjestima. Povlačenjem se iskazuje nezadovoljstvo i neprihvaćanje jednostranog akta. Povlačenjem Država iskazuje zaštitu svoga suvereniteta. Ovu ideju prihvaća i predsjednik Hvidre Josip Đakić. No, predsjednik Josipović taj prijedlog odbija uz demagošku frazu, kako (Večernji list od 28. 1. 2011. idemo «proeuropskim putem koji podrazumijeva suradnju sa susjedima što znači da trebamo razgovarati i kada se ne slažemo». Josipović nije prihvatio niti niže oblike diplomatskog protesta, kao što su «non paper», «note», «protesti», pozivanje veleposlanika na konzultacije, etc. Ukoliko je toga bilo, pristojno je o tome obavijestiti javnost. Osobno mislim da nije, jer se hrvatski političari boje kako bi na takve poteze reagirali pregovarači EU-a.

Svaki dobronamjeran čovjek može shvatiti da su za razgovor potrebna dvojica. U ovome slučaju što je Hrvatskoj donijelo razgovaranje sa Srbijom? Koju je RH korist imala od susreta i vrlo, vrlo srdačnih razgovora drugova Josipovića i Tadića?

Hrvatska strana odustala je od snažnijeg diplomatskog nastupa, očito računajući na inozemne faktore, uz cijenu hapšenja Purde i sukoba s braniteljima. Pitanje je hoće li defenziva završiti porazom.

Nakon što su vidjeli što se zbiva na političkoj pozornici, braniteljima postaje jasno kako ih Vlada i Predsjednik ne mogu zaštiti, te da nemaju izbora: ili se organizirano izboriti za pravdu, ili će ih hapsiti pored Hrvatske i Srbija, suditi kao ratne zločince i njima puniti srbijanske logore, ili će ponovno masovno činiti samoubojstva. Četvrtoga nema!

Branitelji su spoznali da hapšenjem Gotovine i svih generala, uhićenjem županijskih vodećih dragovoljaca, procesuiranjem tisuća njih, njihova kalvarija, a time i Hrvatske, nje prestala. Digli su glavu. I zatražili zaštitu od svoga Vrhovništva. Uslijedili su odgovori, utjehe, izjave, zamuckivanje, muljanje, pa i laganje, koji kada bi se sakupili i objavili kao knjiga, mogli bi poslužiti kao udžbenik defanzivnoga nastupa politike i diplomacije. Tu su pale riječ: «časni dragovoljci», «dragovoljci su se borili za pravu državu»; «činimo sve što možemo», «dali smo sve od sebe», «očekujemo», «nadamo se», «sigurni smo da...»

U subotu, 29. siječnja 2011. (prema «Vjesnikovu» izvješću) posljednji zapovjednik obrane Vukovar 1991., Branko Borković, poručio je kako »operacija Vukovar još uvijek traje i da bitka za Hrvatsku još nije gotova«.

»Budite ponosni što pripadamo naraštaju koji se nakon 900 godina borio za samostalnu hrvatsku državu«, rekao je Borković dodajući kako su neki, dok su se branitelji borili, smišljali kako opljačkati državu. Oni su od Hrvatske napravili veliki shoping centar, i sve dali za 1 kunu, kazao je Borković, dodajući kako branitelji ne »dižu giljotine« ali traže odgovornost svih onih koji su se u proteklih 20 godina o Hrvatsku i hrvatski narod ogriješili.

Nakon skupa održana je konferencija za novinare organizatora, na kojoj je Branko Borković naglasio kako su u slučaju Tihomira Purde prekršeni hrvatski Ustav i zakoni te međunarodno pravo.

»Zahtijevam da se Hrvatska dovede u normalnu poziciju«, kazao je dodajući kako se u slučaju Purda može govoriti »samo o raspadu međunarodnog pravnog sustava«.

Prema izvješću «Večernjeg lista» Okupljenim braniteljima obratio se i vukovarski branitelj i logoraš Zdravko Komšić istakavši da branitelji nisu protiv toga da se u Vladi stvaraju koalicije sa srpskim predstavnicima ali da su protiv toga da u Vladi sjede ljudi, poput Vojislava Stanimirovića, Veljka Džakule, Ratka Gajice, Radeta Leskovca ili Jovana Ajdukovića, koji su bili idejni začetnici srpske pobune 1991. godine te da oni radi toga ne mogu biti abolirani.

– Gospodo ministri, Hrvatska je stvorena na našoj krvi. Predali smo vam Hrvatsku na pladnju i bez dugova a gdje ste je vi danas doveli, rekao je Komšić.

Govori okupljenih često su prekidani povicima "lopovi, izdajice", a koji su bili upućeni na adresu Vlade RH i ministara.

Vukovarskom braniteljskom prosvjedu prisustvovali su i ministri u Vladi RH Petar Čobanković, Tomislav Ivić, Tomislav Karamarko i Dražen Bošnjaković a koji su izviždani od okupljenih».

Eto, probudio se i Josipovićev fan, Branko Borković – Mladi Jastreb. Stari Jastreb je završio u bolnici. Očito je voda došla, ne do grla, već do nosa.

Zaključak:

Ukoliko branitelji ne uspiju zaštiti svoje i nacionalne interese, biti će to velika pravna, politička i diplomatska pobjeda Srbije. U tome slučaju Hrvatskoj se ne piše dobro. Onoga trenutka kada (ako) branitelj Purda uđe u beogradsku sudnicu kao optuženi ratni zločinac, Hrvatska će izgubiti svoj dignitet i pravni suverenitet. Postati će punjena ptica. Kao što je nakon dogovora Tadić-Josipović hrvatska diplomacija postala ptica sa slomljenim krilom. Da se ne kaže, kako nitko na to nije upozorio.

Đuro Vidmarović