Je li na djelu gušenje slobode mišljenja?

Splitske dnevne novine «Slobodna Dalmacija» objavile su 26. siječnja 2011. godine vijest pod naslovom: «Josipović: Mudrinić me nije financirao, Šutalo piše neistine». Ispod naslova napisana je obavijest:

«Nakon što je Mislav Šutalo na svojemu blogu ustvrdio da je Ivica Mudrinić ilegalno financirao kampanju predsjednika Ive Josipovića, policija ga je pozvala na obavijesni razgovor. Štoviše, po nalogu Državnog odvjetništva zatražili su da im preda i svoje računalo, s obrazloženjem da bi se "na njemu moglo naći još sličnih sadržaja.

U ponedjeljak su dva policajca u civilu uručila službeni poziv koji je preuzela Šutalova supruga. Dan kasnije, u osam sati ujutro, on se pojavio na policiji uvjeren da će dati iskaz o nizu kaznenih prijava koje je, kao bivši direktor u HT-u kojemu je nezakonito uručen otkaz, podnio protiv Ivice Mudrinića.

- Nisam mogao vjerovati da me zovu zbog toga što sam kritizirao Jospovića. U policiji su mi izrijekom rekli da ih ne zanima HT ni Mudrinić, nego da sam ja osumnjičena osoba. Kada su htjeli zaplijeniti računalo, pao mi je mrak na oči – kazao je za Slobodnu Dalmaciju šokirani Šutalo».

«Slobodna» u nastavku piše o razlozima privođenja M. Šutala:

«Na svojemu blogu Šutalo je opisao kako je na Trgu bana Jelačića dao svoj potpis za Josipovićevu predsjedničku kandidaturu, kako je on i čitava njegova obitelj na izborima glasala za Josipovića, kako su zvali birački odbor u svoj stan da i njegova supruga, koja je upravo bila rodila, može dati svoj glas Josipoviću, te kako se razočarao kada je vidio da je novi predsjednik u svoj Gospodarski savjet imenovao Ivicu Mudrinića.

- Tada sam, na temelju članka 46. Ustava RH, 22. veljače 2010. uputio predsjedniku pritužbu s obrazloženjem da je takvo ukazivanje časti Mudriniću u potpunoj suprotnosti s njegovim izjavama iz pisama kojima je u kampanji tražio da glasamo za njega – ističe Šutalo, koji tvrdi da je Josipoviću 'Mudrinić platio kampanju'.

Ona je, prema Šutalovim riječima, stajala puno više nego HDZ-ova. Kao protuuslugu, tvrdnja je iza koje stoji ovaj bloger, Josipović je Mudrinića imenovao u svoj Gospodarski savjet i ne želi da se obračuna s gospodarskim kriminalom u HT-u. Posljednjih dana Šutalo i Josipović su izmijenili žustru prepisku mailom.

- Pisao mi je mailove u dva ili tri u noći tvrdeći da me neće tužiti ako se ispričam za ono što sam rekao. Štoviše, ponudio mi je i da će me primiti na Pantovčaku. Kao da to meni nešto znači – zaključuje Šutalo».

U nastavku «Slobodna» potvrđuje kako je državni Poglavar doista ušao u polemiku s navedenim blogerom:

«Predsjednik Republike Ivo Josipović prošle je subote poslao pisani komentar na blog Mislava Šutala, naslovljen 'Pošteno suđenje za Ivu Josipovića". U njemu stoji: "Poštovani gospodine Šutalo, Iznosite neistinu. Nisam prijavio 4,7 milijuna kuna troškova kampanje, nego više od 8. Moja je kampanja označena od strane TIH kao najtransparentnija. Prijavljeni iznos možete provjeriti kod Državnog izbornog povjerenstva. Nadam se da znate da je kleveta (posebno putem široko dostupnog medija poput Interneta) kazneno djelo, a da postoji i odgovornost za štetu........' Ivo Josipović».

U ovome trenutku bio sam voljan javno čestitati dr. Josipoviću na iskazanoj demokratskoj polemici: riječ na riječ. No, ostalo je visjeti pitanje: a zbog čega je onda policija došla hapsiti Mislava Šutala, odnosno zbog čega je dr. Josipović igrao prljavo? Izgleda kako je i njemu postalo jasno što se dešava, odnosno da će postupak policije odjeknuti u javnosti. Zbog toga «Pantovčak» šalje u medije službenu obavijest koju «Slobodna» objavljuje pod naslovom: «Nismo tražili intervenciju policije».

U njoj stoji:

«U Uredu predsjednika Republike tvrde da nisu tražili nikakvu intervenciju policije ni Državnog odvjetništva protiv Mislava Šutala. Predsjednik Josipović se ni na koji način ne osjeća ugroženim da bi tražio takvu vrstu zaštite. Što se tiče izvješća revizije o njegovoj predsjedničkoj kampanji, ona su svakome dostupna na Internetu, poručili su iz Ureda predsjednika».

Ovome demantiju pridružio se dr. Mirando Mrsić, šef Josipovićeva izbornog stožera:

«Ne, ni Mudrinić ni HT nisu uplatili nikakvu donaciju Josipoviću, ni blizu tome».

Nakon njega to je učinio Marko Rakar «najpoznatiji hrvatski bloger koji je u predsjedničkoj kampanji bio u najužem Josipovićevu timu».

O je izjavio slijedeće:

«ni HT ni bilo koja tvrtka povezana s HT-om nije financirala Josipovića. Naša izvješća smo redovito objavljivali, pa ne stoje kritike da je kampanja bila netransparentna».

Situacija postaje pomalo balkanska. Hapšenje blogera nije demantirano. Tko ga je naredio?

Javio se i DORH:

«Prema neslužbenim informacijama iz DORH-a, nalog za obavijesni razgovor s Mislavom Šutalom izdan je zbog njegovih kaznenih prijava protiv čelnika Hrvatskog telekoma. Zahtjev je izdao DORH iz Osijeka, no kako Šutalo ima prebivalište u Zagrebu, obavijesni razgovor obavljen je u 8. policijskoj postaji na Krugama. Izvori bliski istrazi tvrde da poziv Šutalu nema nikakve veze s njegovom polemikom s predsjednikom Republike Ivom Josipovićem. (...)

U PU zagrebačkoj nam je rečeno kako je Mislav Šutalo bio pozvan na obavijesni razgovor na temelju zahtjeva Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku. Šutalo je, kako doznajemo, svoje napise na blogu poslao na više "adresa", pa je sve to "došlo" i do osječkog tužiteljstva, koje je od policije zatražilo "provjeru" navoda spomenutog blogera».

Eto, puče naš: kriv je DORH iz Osijeka! Ne kaže se tko, konkretno, imenom i prezimenom, jer ova kratica kaže sve i ništa.

Ostaje mučan utisak o balkanskoj muljaži, jer ovo što je izjavio «DORH» u suprotnosti je s onim što piše na početku članka, a tamo piše jasno i razgovijetno:

«Nakon što je Mislav Šutalo na svojemu blogu ustvrdio da je Ivica Mudrinić ilegalno financirao kampanju predsjednika Ive Josipovića, policija ga je pozvala na obavijesni razgovor. Štoviše, po nalogu Državnog odvjetništva zatražili su da im preda i svoje računalo, s obrazloženjem da bi se "na njemu moglo naći još sličnih sadržaja».

Tko ovdje ne govori istinu?

Ne poznajem Mislava Šutala i nemam nikakvog privatnog interesa u ovome sporu. Ali ostaje neugodan osjećaj udara na slobodnu mišljenja. Ukoliko je Predsjednik zloporabio svoje ovlasti i potaknuo hapšenje blogera s kojim je prethodno bio u demokratskoj polemici, tada o tome postupku trebaju razmisliti svi koji javno nastupaju. Hoće li i na njihova vrata pokucati detektivi, uhapsiti ih i maltretirati zbog toga što se nisu slagali s Predsjednikom, odnosno što su njegove političke javne stavove podvrgli svome sudu? Podsjećam na slučaj pučkog pjesnika Vladimira Reškovića kojega je krajem 2010. posjetila policija, saslušavala ga i odnijela mu staro računalo na analizu, zbog toga što je jednoj visoko pozicioniranoj osobi pisao neko političko pismo. Riječ je o čovjeku starom, mislim preko 80 godina, vrlo plodnom pučkom pjesniku i piscu epigrama. Nakon nekoliko tjedana vratili su mu pisaći stroj, jer što bi, zaboga našli u prastarom pisaćem stroju? Djed nije protestirao. Vjerojatno se uplašio.

Policija se ne smije upuštati u ovakve igre, odnosno, u to se ne smije upuštati onaj tko to naređuje. Ako se upušta, tada mora biti svjestan nasilja koje čini. Naravno, ako nije riječ o terorizmu i zločinu. Konačno, naši partijski novinari svakodnevno pišu toliko ružnoga i neistina, i iznose u javnost dokumente koji su državna tajna, kleveću ljude i uništavaju im ugled, a da im nitko u tome ne sprečava. Kako sve to shvatiti i vjerovati u demokraciju?

Želim poručiti slijedeće, svima koji javno pišu i potpisuju ono što misle: Jedno je kritizirati postupke i izjave političara koji obnašaju visoke činovničke funkcije, a drugo je govoriti jezikom mržnje, vrijeđati im ljudsko dostojanstvo, ili obitelj. Neslaganje ne smije prerasti u klevetu. Oni koji javno optužuju, moraju imati za to argumente. Iskustvo «zviždačice» gospođe Balenović upozorava na teškoće. Moramo se držati kršćanskih načela. Nas ne zanima političar kao privatna osoba, već on u kontekstu funkcije na koju je izabran. Nas zanima opće dobro.

Osim toga, treba uvijek nastupati bona fide, dobrohotno, boriti se za istinu, pravdu i narodne probitke, dakle pisati sa željom da kritičkim osvrtom popravimo ono što je dotični uprskao, ili predložimo bolje rješenje, koristeći se ustavnim i zakonskim pravima. Ako iskazujemo neslaganje s postupcima državnog Poglavara, onda se to tiče njegove političke funkcije, a ne njegove osobe kao privatnoga lica. Ima li on kao osoba problema s probavom, ili mu smrde noge, to je njegov problem. Treba uvijek poštivati dostojanstvo institucije koja se zove Predsjednik Republike Hrvatske, pa čak i onda kada osoba koja tu čast obnaša, sama derogira to dostojanstvo.

Poznata je stvar kako političar koji se ne može suočiti s kritikom mora odstupiti, ili se liječiti. Takva osoba pati od sindroma hiperreakcije na narcističke povrede. Zbog tog sindroma želi osvetu kao satisfakciju. Ako mu je pri tome kao satisfakcija potrebna intervencija policije, onda to više nije njegov privatni psihološki, ili psihijatrijski problem, već on postaje politički i društveni problem.

Đuro Vidmarović