Detalji

Objavljeno: 13. listopada 2010.

Prepodobni Sergij, osnivač "Trojice-Sergijeve lavre" (važan manastir posvećen Sv. Trojstvu, op. prev.) rodio se godine 1314. u obitelji bogobojaznih rostovskih bojara. Na krštenju dobio je ime Bartolomej. U njemu se rano pojavila težnja prema asketizmu. Kada je imao 23 godine, nakon smrti roditelja, zajedeno sa svojim starijim bratom Stefanom, u potrazi sa osamljenošću, nastanio se u šumi blizu Radonježa. Na nevelikoj gustim raslinjem pokrivenoj uzvisini, koju su kasnije nazvali Makovec, braća su sagradila drvenu ćeliju i crkvicu u čast  Živonačaljnoj Trojici (Životvorno Sveto Trojstvo, op. prev.). Tako je započeo život manastira koji je kasnije postao jedan od najpoznatijih u Rusiji. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 11. listopada 2010.

Nakon više od 90 godina od njegova brutalnog smaknuća, ruski je Vrhovni sud odlučio kako je ubojstvo ruskog cara Nikole II., punim imenom Nikolaja Aleksandroviča Romanova, i njegove obitelji, bilo protuzakonito. «Dne 17. srpnja 1918. g. strijeljana je obitelj posljednjeg ruskog cara Nikolaja Aleksandroviča Romanova. Mučeničkom smrću nisu poginuli samo car i carica Aleksandra Fjodorovna, već i njihova djeca - neizlječivo bolestan dječak, carević Aleksej i njegove sestre Olga, Tatjana, Marija i Anastazija. Zajedno s njima ubijeni su i njihovi vjerni sluge. Tužna 80-ta obljetnica ubojstva Carske Obitelji, prošle je godine (1998., op. prev.) bila zasjenjena žestokim sporenjem glede posmrtnih ostataka koji su bili pronađeni prije nekoliko godina blizu Jekaterinburga. Ruska je Pravoslavna Crkva tada ponudila za sve prihvatljiv, razuman i miran izlaz iz ove situacije. Očigledno da su ovi posmrtni ostatci pripadali žrtvama bezbožničke vlasti, jer je upravo to mjesto - Ganjina Jama - bilo mjesto masovnih strijeljanja prvih godina nakon Oktobarske revolucije (1918.-1920.). Zbog toga se ondje nalazi mnogo kolektivnih grobnica. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 10. listopada 2010.

Republika Hrvatska na putu je uspjeha u uključivanju u euroatlantske integracije, ali je u isto vrijeme u opasnosti prerastanja u nestabilnu zemlju. Stabilnost neke Države ne podrivaju jedino privredni prekršitelji, odnosno korupcionaši, kao što se može steći utisak kod nas u ovome trenutku. Suzbijanje korupcije velik je i odgovoran zadatak USKOK-a i hrvatskoga pravosuđa, a odgovornost uključuje opreznost. Neselektivno uhićenje ljudi koji su osumnjičeni za krimen korupcije može poprimiti oblike hajke, a hajka se u ovakvim slučajevima redovito pretvara u progon političkih neistomišljenika, ili slabljenje protivničke strane, odnosno stranke. U konkretnom slučaju među uhićenicima i optuženima nalaze se jedino pripadnici HDZ-a. Stoga njima oporbena stranka stavlja u opticaj optužnicu čiji je riječnih posuđen iz Haaga, optužujući HDZ kao zločinačku organizaciju. Ako tako jest, a komunisti kada dođu vlast to mogu dokazati provjerenim metodama – to je stvar lukavstva političkoga uma i isljedničkoga umijeća, onda će HDZ i njegovo članstvo biti stavljeno izvan zakona. Ako se to desi, evo nas opet u Staroj Gradiški i Golom Otoku. (Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 06. listopada 2010.

U veljači 1613. g. naši predci zakleli su se pred Bogom, u svoje ime i ime potomstva, da će vjerno služiti Caru. Oni su znali da će rod bezumnika koji prekrše kletvu biti zbrisan grijehom s lica zemlje - ukoliko se ne pokaje. Svi se sada nalazimo pod prokletstvom praotaca. Prokletstvo leži na potomcima revolucionara i boraca protiv Boga, koji su srušili Cara i Pravoslavnu Crkvu. Prokletnike muče bolesti, ludila, samoubojstva koja mogu zbrisati njihov rod s lica zemlje, ako se ne pokaju pred Bogom. Ranije su o tome govorili samo svećenici. Ali nedavno su se njima pridružili i znanstvenici. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 04. listopada 2010.

U posljednje se vrijeme pojavilo više knjiga u kojima se govori da je A. S. Puškin bio odvratan kršćanin, skoro satanist. Pojava ovakvih radova nije slučajna. Snage neprijateljske pravoslavlju i Rusiji, usprkos svemu, pokušavaju našeg A. S. Puškina nazvati svojim. Veliku pomoć tome daje i činjenica da su mnogi najvažniji trenuci vjerskog života A. S. Puškina do sada prešućivani. Članak svećenika Aleksija Moroza ima za cilj popuniti ovu prazninu. Bezvremeni je samo Bog i vječita je jedino ona istina koja u sebi nosi energiju Božanske pravde. Ako Puškinovo djelo živi do sada, to znači da izvor njegova nadahnuća ima početak upravo u Nebeskim Naseljima. Cjelokupno stvaralaštvo velikog ruskog pjesnika doslovno je pronizano Božanskom energijom, koja blagotvorno djeluje na životnu snagu čitatelja. Još godine 1937. profesor K. Zajcev, kasniji arhimandrit i čuveni publicist, pisao je: "Duhovnim zdravljem diše Puškinovo pjesničko stvaralaštvo. Nađite nekog drugog pisca čije bi djelo dalo ovako smirujuću i uzvišenu radost, izazivalo ovakav duševni spokoj, i to bez obzira na to što on ponekad postavlja nevjerojatno teška i uznemirujuća pitanja". (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 03. listopada 2010.

Poznati hrvatski političar, bivši politički logoraš u Titovim kazamatima i bivši elokventni zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, dr. Anto Kovačević, najavio je knjigu memoarskoga karaktera u koautorstvu s udbašem koji ga je nekada pratio kao političkoga disidenta. O tome je 5. rujna 2010. razgovarao na prvome programu HTV s novinarkom koja ga je pozvala na razgovor o toj zanimljivoj temi, pri čemu nije prema sugovorniku uspijevala zatomiti netrpeljivost.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 29. rujna 2010.

Gilles Néret: Maljevič 1878.-1935. i suprematizam, «Taschen», Köln-London-Madrid-Tokyo (bez godine izdanja.) U RH izdao Europapress holding d.o.o., u prijevodu Helene Sinković, Zagreb, bez navođenja godine izdanja. Distribuirao «Jutarnji list» na svim kioscima u zemlji. U seriji monografija koje su se prodavale u kioscima širom zemlje, zagrebački novinski magnat Nino Pavić, vlasnik «Europapressholdinga d.o.o., objavio je prošle godine monografiju «Maljevič», francuskog autora Gillesa Néreta. Pozdravili bi smo ovo izdanje, kada se ne bi radilo o manipulaciji sa slikarevom etničkom i kulturnom pripadnošću, čime se vrijeđa prijateljski ukrajinski narod. Za takvo ponašanje u Hrvatskoj ne postoji niti jedan razlog. Tim više, što je u Zagrebu organizirana 1989. velika izložba «Ukrajinska avangarda» kojom se prilikom svaki pismen čovjek mogao uvjeriti u to da Malevič pripada onamo. Uz to napisao sam esej «Čiji su Kazimir Malević i David Burljuk [1]» gdje su, ponovo, pismeni i dobronamjerni ljudi, mogli saznati činjenice o Maleviću. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 28. rujna 2010.

Ugledni hrvatski novinar Večernjega lista objavio je u svojoj kolumni «Politička šahovnica» 8. rujna 2010. članak pod naslovom «Crna Gora pravi susjed», s podnaslovom «Osim Mađarske, možda najmanje nejasnoga sa susjednim zemljama imamo s Crnom Gorom». Nakana članka je upozoriti na Crnu Goru kao dobroga susjeda i prijateljsku državu. No, u toj dobroj želji novinar je malo, kako kažu Crnogorci „prečero". A pretjerao je opisujući crnogorsko-hrvatske kulturne veze, zanemarujući pri tome Hrvate u Boki kotorskoj. (Đ.Vidmarović)