Dr. sc. Miroslav Međimorec rođen je 4. siječnja 1942. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i IV. gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost i engleski jezik (1964.) te odslušao poslijediplomski studij književnosti (1965. – 1967.). Kazališnu režiju diplomirao je 1973. na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost, iste godine bio je na poslijediplomskom kazališnom studiju u „Royal Shakespeare Company“ (RSC), London/Stratford on Avon. Doktorirao je 2010. iz teatrologije i dramatologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Član je Upravnog odbora Hrvatskoga kulturnog vijeća i autor brojnih priloga na Portalu HKV-a. Njegovi su tekstovi dostupni ovdje.
Kazališni rad
Već na prvoj godini studija počeo se baviti kazalištem u zagrebačkom „Studentskom eksperimentalnom kazalištu“ (SEK), koje je, zajedno sa slavnim zagrebačkim „Internacionalnim festivalom studentskih kazališta“ (IFSK), šezdesetih godina bilo kultno mjesto istraživanja i afirmacije mladih kazališnih umjetnika ne samo iz Hrvatske i Jugoslavije, nego i cijeloga svijeta. Proslavio se režijom dviju predstava „Ars longa, vita brevis“ (1967.) i „Vietrock“ (1968.), mlada publika doživljavala ih je kao svoj manifest, koje su osvajale priznanja na studentskim festivalima u svijetu, kao i na festivalu profesionalnih kazališta (MESS, Sarajevo, 1968.).
Kao profesionalni redatelj u statusu slobodnog umjetnika (1965. – 1985.) i stalnog redatelja u Dramskom kazalištu Gavella (1985. – 1991.) režirao je više od 70 (sedamdeset!) kazališnih predstava, desetak radio-drama, adaptirao i za televiziju snimio nekoliko svojih kazališnih predstava. Prva profesionalna kazališna režija bila je „Zriniada“ u Zagrebačkom kazalištu mladih (1969.), poslije koje je kao redatelj postavljao predstave u Zagrebu, Dubrovniku, Varaždinu, Zenici, Rijeci, Osijeku, Vinkovcima, Beogradu i Mariboru. Osim studentskih, najvažnije su mu profesionalne predstave „Baal“ B. Brechta, „Kralj Ubu“ A. Jarryja, „Filoktet“ H. Müllera, „Večeras improviziramo“ L. Pirandella, „Hrvatska rapsodija“, „Leda“, „Povratak Filipa Latinovicza“, „Emerički“ i „Lamentacija Valenta Žganca“ M. Krleže, „Artaud luda“ C. Marowitza, „San ljetne noći“ i „Julije Cezar“ W. Shakespearea, „Jacques fatalist“ M. Kundere, „Pješice“ i „Portret“ S. Mrožeka, „Priče iz bečke šume“ Ődena von Horvatha, „Opasne veze“ C. Hamptona, „Prljave ruke“ J. P. Sartrea, „Vježbe u Goethe institutu“ i „Ispit iz hrvatske književnosti“ I. Bakmaza, „Toranj“, „Naivci“, Psihopati“, „Koko u Parizu“ i „Svrha od slobode“ I. Kušana, „Školjka šumi“ S. Novaka, „Noć bogova“, „Ljubavi Georgea Washingtona“ i „Čehov je Tolstoju rekao zbogom“ M. Gavrana.
Predstava „Svrha od slobode“ I. Kušana praizvedena je na Dubrovačkim ljetnim igrama (DLJI) 1971. i doživjela je veliki kazališni uspjeh, ali i politički skandal koji je rezultirao brzim skidanjem predstave s repertoara DLJI i uvelike utjecao na Međimorčev daljnji umjetnički rad na margini kazališta.
„Hrvatsko narodno kazalište“ iz Osijeka naručilo je za svoju 100-godišnjicu i 7. prosinca 2007. izvelo dramu Miroslava Međimorca „Zastave, barjaci, stjegovi“. Drama „Hrvatska Antigona“ praizvedena je 5. studenoga 2012. u Histrionskom domu u Zagrebu, a drama „Hrvatski emigranti“ praizvedena je 12. prosinca 2014. u kazalištu „Joza Ivakić“ u Vinkovcima. Na Festivalu glumca 2015. Vinkovci-Vukovar glumac Ivan Brkić dobio je glavnu glumačku nagradu Fabijan Šovagović za ulogu Ivana Lažete u „Hrvatskim emigrantima“. Dramatizirao je i režirao roman Ivana Kušana „Domaća zadaća“ 2015. u zagrebačkom Kazalištu Trešnja te „Životnu priču Janka Žnidarića“ - jednu od priča iz zbirke „Diplomatske i druge priče“ za predstavu preimenovanu u „Nebo nad Zagrebom“ u „Gustl teatar“ / Glumačka družina Histrion, 14. siječnja 2017., Histrionski dom u Zagrebu. Režirao je komediju „Zbogom Hollywood“ Mire Gavrana u Teatru Gavran, praizvedba 27. siječnja 2017. u Novoj Gradišci.
Godine 2019. režirao je Krležinu dramu "Gospoda Glembajevi" koja je premijerno izvedena 6. prosinca u Gavelli.
Knjiga šest drama „Tužni hrvatski san“ izišla je u izdanju Hrvatske kulturne zaklade, „Hrvatsko slovo“ u ožujku 2012.
Dobitnik je brojnih nagrada za režiju na kazališnim festivalima i smotrama (tri Zlatna lovor-vijenca na MESS-u u Sarajevu, Nagrada Grada Zagreba, godišnje nagrade kritike i Udruženja dramskih umjetnika, nagrade na „Gavellinim večerima“, godišnje nagrade „Vladimir Nazor“). Jedan je od osnivača kazališnog časopisa „Prolog" (Zagreb, 1968.), član uredničkog savjeta časopisa za kulturu „Gesta“ (Varaždin, 1980.). O kazalištu je izlagao na "Hvarskim danima", „Sterijinom pozorju" i „Krležinim danima“ u Osijeku. Autor je niza teatroloških članaka i rasprava.
Filmski rad
Prema priči Miodraga Pavića „Crvena kraljica“ režirao je televizijski film, televizijsku dramu prema kazališnom komadu Ődena von Horvatha „Figarova rastava", film prema pripovijetci „Školjka šumi" Slobodana Novaka te napisao scenarije za dokumentarno-igrani film „Sunčica“ (premijera 18. ožujka 2014., Zagreb) prema knjizi „Sunčica“ Marije Slišković u koprodukciji Udruge žena u Domovinskom ratu i iFilms, Teksas (redatelj Nikola Knez). Film „Sunčica“ dobio je Platinium Remi Award na Worldfest Houston 2015. Također piše scenarij za igrano-dokumentarni film „Vukovarska pasija“ po motivima vlastitog romana „Piše Sunja Vukovaru“.
U 2019. godini završen je i na nekoliko mjesta u SAD-u prikazan dokumentarni film „Operation Storm“ (Operacija Oluja) na engleskom jeziku, čiji je redatelj Nikola Knez, a scenaristi Dorothy McClellan i dr. sc. Miroslav Međimorec.
Književni rad
Napisao je romane „Piše Sunja Vukovaru" (PIP, Zagreb, 2004.), „Frankfurtska veza" (PIP, Zagreb, 2004.), „Presvijetli i rabin“ (PIP, Zagreb, 2006.), „Lovac na generala“ (Naklada Bošković, Split, 2013.), „Kostino pismo (Svrha od slobode)“ (AGM, Zagreb, 2014.) i „Dora sa sjenama ili čekanje života" (AGM, Zagreb, 2019.), te „Tužni hrvatski san“ (šest drama, Hrvatska kulturna zaklada HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2012.), „Oslobođenje Zagreba“ (drama, časopis za književnost, kulturu i znanost „Riječi“ 1-3/2013., Matica hrvatska Sisak), „Hrvatski emigranti“ (drama, časopis za književnost, kulturu i znanost „Riječi“ 1-4/2014., Matica hrvatska Sisak).
Drama „Hrvatski emigranti“ izvedena u okviru projekta čitanja drama u zagrebačkom KIC-u u lipnju 2014. postavljena je 12. prosinca 2014. na sceni vinkovačkog kazališta „Joza Ivakić“.
Autor je i zbirke priča „Diplomatske i druge priče“ (Zagreb, 2016., Naklada Đuretić) te dviju opsežnih povijesnih studija: „Medački džep“ (Udruga sv. Jurja, Zagreb 2003.-2004.) i „Izvršio sam zapovijed: odveo sam u smrt 900 Hrvata“ (povijesna studija, svjedočenje britanskog časnika Bernarda O' Sullivana o izručenju hrvatskih vojnika 1945. jugoslavenskim partizanima, Udruga Sv. Jurja, Zagreb, 2008.) kao i većega broja raščlamba (povijesnih, izvještajnih, vanjskopolitičkih).
U suautorstvu s akademikom Josipom Pečarićem napisao je četiri knjige posvećene generalu Slobodanu Praljku: "General Praljak", knjiga I. (Zagreb, 2017.), knjiga II. (Zagreb, 2018.), knjiga III. (Zagreb, 2018.), knjiga IV. (Zagreb, 2019.).
Romani „Piše Sunja Vukovaru“, „Frankfurtska veza“, „Presvijetli i rabin“ Naklada PIP, Zagreb, 2004., 2004., 2006. i „Lovac na generala“ Naklada Bošković, Split, 2013. na hrvatskom jeziku i „Piše Sunja Vukovaru“ na španjolskom jeziku objavljeni su u elektroničkom obliku na iBooks in Croatian language / iBooks na hrvatskom jeziku.
Roman „Piše Sunja Vukovaru“ na španjolskom jeziku izišao je iz tiska u proljeće 2015. u nakladi La Zonambula u Guadalajari, Meksiko.
Roman „Presvijetli i rabin“ uvršten je u antologiju hrvatske židovske književnosti „Zázrak na ostrovê“ na češkom jeziku, Emona servis, Praha, 2011., s hrvatskog izvornika izabrao, složio, preveo i popratio uvodnim slovom Josef Kodet. Godine 2019. izišao je i španjolski prijevod u nakladi La Zonambula, Guadalajara, Meksiko.
Drama „Vukovarski nocturno“, objavljena u knjizi drama „Tužni hrvatski san“, Hrvatsko slovo, Zagreb, 2012. uvrštena je u Antologiju poratne hrvatske drame, urednica Sanja Nikčević, Alfa, Zagreb 2014.
Dobitnik je godišnje nagrade za najbolji roman iz Domovinskog rata (2004.) „Udruge branitelja (UBIDR) Podravke“ i godišnje nagrade za prozu „Dubravko Horvatić“ (2006.), Hrvatska kulturna zaklada, HKZ. Dobitnik priznanja Krležinog fonda za 2015 uz dobitnika nagrade Borisa Senkera i sudobitnika priznanja Dušana Karpatskoga.
Član je Društva hrvatskih književnika od 10. lipnja 2008., objavljuje prozu i drame u časopisima „Republika“, „Kolo“ i „Riječi“.
Diplomatski rad
Hrvatski je branitelj, dragovoljac, visoki časnik HV-a (brigadni general) i djelatnik Ministarstva obrane RH (1991. – 1993.), pomoćnik ministra vanjskih poslova RH (1993. – 1999.) i pomoćnik ravnatelja HIS-a (1993. – 1999.), veleposlanik RH u Švicarskoj Konfederaciji (1999. – 2000.) i do umirovljenja službenik Ministarstva vanjskih poslova RH.
U rujnu 1991. odlazi kao dragovoljac u Sunju, gdje šest mjeseci brani Hrvatsku. Nakon toga obavlja dužnost načelnika Vojnog kabineta PR dr. Franje Tuđmana, te načelnika Sigurnosno-obavještajne službe (SIS-a) Ministarstva obrane RH.
Nakon toga u Ministarstvu vanjskih poslova RH postaje pomoćnik ministra za sigurnost na čelu VII. Uprave MVP RH koja se bavi sigurnošću i komunikacijama diplomacije. Istodobno je pomoćnik ravnatelja Hrvatske izvještajne službe (HIS), nadležan za suradnju sa stranim obavještajnim službama i obavještajni rad u inozemstvu. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman imenovao ga je 1999. hrvatskim veleposlanikom u Švicarskoj Konfederaciji. Na toj dužnosti ostaje do jeseni sljedeće godine kad je nakon dolaska nove vlasti iz političkih razloga s još 35 hrvatskih veleposlanika i generalnih konzula razriješen dužnosti. Oduzet mu je i veleposlanički status pa do mirovine radi kao službenik u MVP RH.
Nositelj je visokih državnih odlikovanja za sudjelovanje u Domovinskom ratu i za doprinos razvoju hrvatske diplomacije i Hrvatske izvještajne službe: Odličja Reda kneza Branimira s ogrlicom, Red kneza Domagoja s ogrlicom, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red hrvatskog trolista, te Spomenice Domovinskog rata, Medalja Bljesak i Oluja.
Ostale poveznice
M. Međimorec - Katalog Knjižnica grada Zagreba
Andrija Tunjić: Krleža bi bio zadovoljan, Vijenac, 19. prosinca 2019.
Nives Puhalo: O Međimorčevim Glembajevima, Portal HKV-a, 23. prosinca 2019.
Tomislav Kurelec: Potpuna koncentracija na dramatičareve riječi, Kazalište.hr, 20. prosinca 2019.
Javor Novak: Izniman, multidisciplinaran autor, 3. travnja 2019. ("Dora sa sjenama...")
Jozo Renić: Još jedan roman Miroslava Međimorca..., 22. siječnja 2019. ("Dora sa sjenama...")
Marko Ljubić: Pečarićeva i Međimorčeva potraga za Hrvatskom, 25. ožujka 2018. ("General Praljak")
Knjige o generalu Praljku predstavljene u Širokom Brijegu, Ljubuškom i Mostaru, 21. svibnja 2018.
Vanja Budišćak: Izvrsna knjiga kazališnih sjećanja, Kolo 1, 2015. (kritika "Kostino pismo...")
Andrija Tunjić, razgovor s M. Međimorcem, Vijenac 523, 20. ožujka 2014.
Denis Derk, intervju s M. Međimorcem, Večernji list, 18. ožujka 2012.
H. Hitrec: Uz predstavljanje knjige Mire Međimorca "Tužni hrvatski san", 12. ožujka 2012.
H. Hitrec: Izvrsna drama Mire Međimorca, 7. studenoga 2011. ("Hrvatska Antigona")