„Lovac na generala", roman Miroslava Međimoreca

Miroslav Međimorec (Zagreb, 1942.) ima zanimljiv i bogat životopis protkan dramatičnim epizodama. Kao student imao je sreću studirati komparativnu književnost, gdje ga je kazališni čovjek i erudit Ivo Hergešić zarazio teatrom, pa je nakon diplome na Filozofskom fakultetu mladi Međimorec studirao i diplomirao još i kazališnu režiju, a poslijediplomski kazališni studij obavio u Royal Shakespeare Company.

U to je vrijeme već imao iza sebe režije slavnih predstava u Studentskom eksperimentalnom kazalištu (Ars longa, vita brevis, Vietrock) kojima je utjecao na duh svoga naraštaja. Režira potom u profesionalnim kazalištima gdje će potpisati sedamdesetak predstava, a uz strane i domaće klasike postavlja i suvremene hrvatske autore poput Ive Kušana. Stavljen na crnu listu nakon sloma Hrvatskoga proljeća, nastavlja nesigurnim životom slobodnoga umjetnika sve dok ga 1985. ne primaju za stalnoga redatelja u Gavelli.

Početkom rata odlazi kao dragovoljac u Sunju, zajedno s glumcem Svenom Lastom i redateljem Slobodanom Praljkom. Iz rata izlazi s visokim vojnim činom stožernoga brigadira, postaje pomoćnikom ravnatelja Hrvatske obavještajne službe, svršetkom devedesetih diplomat, veleposlanik u Švicarskoj, povučen nakon dolaska neokomunističke vlasti, do mirovine radi u Ministarstvu vanjskih poslova. Doktorira teatrologiju.

S novim stoljećem otkriva se javnosti kao pisac, ne samo drama nego i romana (Piše Sunja Vukovaru, Frankfurtska veza, Presvijetli i rabin), svoja dramska djela, od kojih su mnoga izvedena, objavljuje u knjizi "Tužni hrvatski san". Piše i dvije povijesne studije o Medačkom džepu.

Zbiljski događaji iz „Medačkoga džepa"

Novi roman Mire Međimorca "Lovac na generala" u prvome se dijelu temelji na zbiljskim događajima upravo iz Medačkoga džepa, odnosno velebitskih položaja hrvatskih branitelja koji nekoliko godina čuvaju putove i staze na mitskoj planini, sprječavajući srpske snage u mogućem prodoru prema moru. Junak romana je mladi Mihovil Špoljarić, Zagrepčanin, koji već ima iskustvo u divljini Velebita, a okružen je prijateljima iz kvarta. Neki od njih bivaju ubijeni u noćnom prepadu niških specijalaca. Uskoro slijedi protunapad hrvatske vojske i zauzimanje Medačkoga džepa, u rujnu 1993.

RomanRečenica Mire Međimorca je jednostavna i točna, bez gomilanja pridjeva i krležijanske artificijelnosti, priča teče glatko, a reminiscencije ne odvlače pozornost od matice romana, u nekim trenutcima čitatelj ima (naoko) osjećaj da prelistava feljtonističko štivo – postupak kojim se Međimorec služi da individualno ne izdvoji iz općega toliko da bude nerazumljivo i onome dijelu vrlih naših suvremenika koji teže velikoj knjizi zaborava.No to je tek surova i krvava priča koja čitatelju treba razjasniti Mihovilovu ratnu povijest kako bi mogao, poznavajući karakter i stajališta odvažnog hrvatskog branitelja, pratiti i shvatiti što se s njime zbivalo nakon Domovinskoga rata kada ga nalazimo u Službi za zaštitu ustavnog poretka.

Suočen s poratnom zbiljom, sumornim braniteljskim sudbinama, rasapom vrijednosti i "starim kadrovima" u Službi, Mihovil Špoljarić koji se bavi istraživanjem ratnih zločina nakon zaokreta 2000. godine dobiva i nalog da se upusti u lov na generala Gotovinu, što odbija. Posljedice su teške, udaljen je iz Službe, proganjan, praćen i maltretiran, strada i on i obitelj, obolijeva, propije se, raspada mu se brak i otuđuju djeca.

Finale romana ne želim otkriti, knjigu treba pročitati i uživati u tečnoj prozi Mire Međimorca, posebno u sjajnim dijalozima koje Mihovil Špoljarić vodi s antagonistima u vrijeme kada se ne želi podrediti "višim ciljevima" – dijalozima u kojima vješt prozni pisac ide pod ruku s dramskim autorom, te će biti šteta ako Međimorec ne iskoristi roman kao podlogu za kazališnu predstavu.

Rečenica Mire Međimorca je jednostavna i točna, bez gomilanja pridjeva i krležijanske artificijelnosti, priča teče glatko, a reminiscencije ne odvlače pozornost od matice romana, u nekim trenutcima čitatelj ima (naoko) osjećaj da prelistava feljtonističko štivo – postupak kojim se Međimorec služi da individualno ne izdvoji iz općega toliko da bude nerazumljivo i onome dijelu vrlih naših suvremenika koji teže velikoj knjizi zaborava.

U svemu, roman "Lovac na generala" potresna je i životna literatura, koja majstorstvom pripovijedanja i bliskom, aktualnom temom te domoljubnim duhom znači nadonosni prilog suvremenoj hrvatskoj književnosti.

Hrvoje Hitrec