Uz predstavljanje knjige Mire Međimorca «Tužni hrvatski san»

Svršetkom prošloga tjedna predstavljena je u Histrionskom domu knjiga drama Miroslava Međimorca "Tužni hrvatski san", objavljena u nakladi HKZ-Hrvatsko slovo. O knjizi su govorili Stjepan Šešelj i Sanja Nikčević te sam autor, a ulomke iz drama odigrali Dragan Despot, Damir Lončar i Minja Majurec. Prikazani su i inserti iz osječke predstave "Zastave, barjaci , stjegovi", te ulomci predstave "Hrvatska Antigona" koja je iste večeri bila na repertoaru Histriona – čime je na najbolji način zaokružena večer posvećena književniku, redatelju, hrvatskom branitelju, visokom dužnosniku u obavještajnim službama devedesetih godina, diplomatu, članu upravnoga odbora Hrvatskoga kulturnog vijeća - u svakom slučaju neobičnoj pojavi u hrvatskoj kulturi.

Jer, Miro Međimorec je doista, kako je rekla Sanja Nikčević, imao nekoliko života. Rođen u Zagrebu 1942. bio je početkom šezdesetih jedan od onih studenata komparativne književnosti koji su zahvaljujući prvenstveno velikom profesoru Ivi Hergešiću u sljedećim desetljećima pa i u duljem razdoblju do prijelaza stoljeća ostavili trag u hrvatskoj kulturi. Međimorec je diplomirao komparativnu književnost 1964., zatim se bez profesionalnog statusa ali s velikim uspjehom bavio kazališnom režijom (SEK), studirao režiju na Akademiji dramske umjetnosti i diplomirao početkom sedamdesetih, no i prije diplome potpisuje svoj prvi profesionalni redateljski rad "Zriniadom" u ZKM-u 1969. koja nosi programatske crte Hrvatskoga proljeća, kao i potonja "Svrha od slobode" Ivana Kušana.

Uspješne režije

Redaju se uspješne režije (sedamdesetak) kazališnih predstava, ali usporedo jačaju i snage koje blokiraju Međimorca, te se njegovo ime sve rjeđe pojavljuje na kazališnim ceduljama.

U vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, obaviješteni dio hrvatske javnosti saznaje iz beogradskih "Novosti" da je Miro Međimorec na bojišnici, u Sunji. Naime, "Novosti" (istoimeni srpski list sada izlazi u Zagrebu) su izvijestile da je na Baniji uhićen hrvatski glumac, snajperist Sven Sanja NikčevićKada već spominjem Sanju Nikčević, reći ću (za budućnost) da je upravo ona svojim tekstovima i knjigama zadala prvi vidni udarac globalističkom nasilju koje negira hrvatsku kazališnu baštinu i samosvojnost hrvatskoga glumištaLasta, a da su zapovjednici postrojbe kojoj pripada – Slobodan Praljak i Miro Međimorec.

"Novosti" su naravno lagale, Svena Lastu srpski pobunjenici nisu uspjeli uhvatiti. Ostao je tada živ, a njegovu stvarnu smrt i predsmrtnu vrpcu uspomena prikazao je Miro Međimorec u drami "Svenova posljednja vrpca", jednoj od šest drama obavljenih u knjizi "Tužni hrvatski san", a u kojoj se pojavljuju Sven Lasta, Emil Glad i Tito Strozzi te antagonisti Škiljan i Habunek zbog čijih stajališta o "ulozi kazališta u suvremenoj stvarnosti" Lasta napušta Dramsko kazalište nakon Gavelline smrti i prelazi u slobodne umjetnike.

Međimorec, kao uostalom i u drugim dramama objavljenim u knjizi, obuhvaća velika vremenska razdoblja, pa dramska biografska priča o Lasti traje od djetinjstva u Čabru, preko zagrebačke ilegale u gimnazijskim danima, glumačkoga kazališta u partizanima, osvješćenja od komunizma itd, do već rečene epizode Domovinskoga rata i smrti u zagrebačkoj bolnici kada na vrpci ostaju zadnje riječi o neljudsko hladnim kazališnim predstavama postmoderne u "koje se više ne uklapam i koje mi ništa ne znače. Oprostite, predstava je završena."

"Svenova posljednja vrpca" jedna je od četiri neizvedene drame tiskane u knjizi. Dvije su izvedene – "Zastave, barjaci , stjegovi" i "Hrvatska Antigona", prva svojevrsni nastavak Krležinih "Zastava" u rasponu od 1925. do 1990., druga pisana po svježem predlošku tragične sudbine tajnice koja ne želi svjedočiti protiv generala optuženog godinama poslije rata za ratni zločin. Neobično je zanimljiv i tekst drame "Vukovarski nokturno" koja zahvaća situacije od zagrebačkih skloništa 1991., okruženja i pada Vukovara do svršetka devedesetih, a kao protagonisti pojavljuju se Franjo Tuđman, Gojko Đušak i Peter Galbraith. "Rasap obitelji Horvat" gotovo proročanski predviđa sudbinu obitelji čiji je član upao u mrežu korupcije, a drama "Kako je Jastreb postao Filoktet" je tragedija ratnoga zapovjednika u mirnodopskim vremenima (protagonist nije, recimo to, ni jedan od dvojice Jastreba).

Uspješni dramski pisac

Tako se, eto, proslavljeni kazališni redatelj pretvorio u uspješnoga dramskog pisca čija su djela potpuna suprotnost kazališnim komadima raznih žutokljunaca koji smatraju da su "in" (kako se govori njihovim rječnikom) ako pljuju po Domovinskom ratu i njegovim junacima, što je žalibože teatarska (i filmska) zbilja našega doba. Ljudi koji su predstavljali knjigu u Histrionima, posebno snažna, izravna i upućena Sanja Nikčević, točno su procijenili i ocijenili novi Međimorčev angažman u tužnom času hrvatskoga teatra kao simbolički ali i djelatni prekid s nesuvislim i nepismenim tekstovima koje su sjajni hrvatski glumci prisiljeni igrati protiv svoje volje, što je dovoljan razlog za pobunu poput one koja je Svena Lastu udaljila iz stalnoga angažmana nakon smrti Branka Gavelle.

Kada već spominjem Sanju Nikčević, reći ću (za budućnost) da je upravo ona svojim tekstovima i knjigama zadala prvi vidni udarac globalističkom nasilju koje negira hrvatsku kazališnu baštinu i samosvojnost hrvatskoga glumišta.

Sada je doista trenutak za preokret u hrvatskom teatru i povratak pravim vrijednostima, u čemu će Miro Međimorec i kao autor i (što se čeka?) redatelj velikoga formata, igrati važnu ulogu.

Hrvoje Hitrec