(Geo)političke teme i mete

Detalji

Objavljeno: 14. ožujka 2011.

Pojmovi "ljevica" odnosno "desnica" poznato je da svoje korijene vuku iz vremena Francuske revolucije. Članovi tzv. Constituante skloni promjenama odnosno revoluciji sjedili su lijevo od kralja, dok su kralju odane, rojalističke, pro-monarhističke i kontrarevolucionarne snage sjedile njemu s desne strane. Članovi Constituante zasigurno nisu bili svjestni kako će ta podjela kasnije dovesti ne samo do brojnih političkih i ideoloških nesporazuma i nerijetko zamornih i tragikomičnih prepucavanja kakve možemo gledati u nacionalnim parlamentima diljem Europe i svijeta, nego i do krvavih fizičkih obračuna, revolucija i ratova.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 21. veljače 2011.

Ulazak Hrvatske u EU-ropsku uniju glavni je politički lajtmotiv svih hrvatskih vlada od 2000. na ovamo. Iako bi vanjska politika trebala biti u funkciji ostvarivanja unutarnjepolitičkih interesa i ciljeva, u zemlji svakojakih čudesa zvanoj Hrvatska vrijedi obrnuto pravilo: hrvatski nacionalni interesi podređuju se diktatima inozemnih moćnika. Takvu nesposobnu, naopaku i stupidnu politiku inaugurirao je triumvirat Račan-Mesić-Pusić još nesretne 2000., a najispravnije ju je opisao bivši predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader kad je rekao: «Nema te žrtve koju nećemo podnijeti za ulazak u EU».(D.Dijanović,HS)

Detalji

Objavljeno: 10. veljače 2011.

Kako priopćavaju mediji, haaško je tužiteljstvo na početku završnih riječi u suđenju šestorici političkih i vojnih čelnika bosanskih Hrvata (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić, Berislav Pušić) poručilo da su dokazi «pokazali da je postojao udruženi zločinački pothvat na čelu s bivšim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom čiji je cilj bio stvoriti etnički čistu 'veliku Hrvatsku' progonom bošnjačkog i drugog nehrvatskog stanovništva iz dijelova BiH koje se planiralo pripojiti Hrvatskoj». Od tužiteljstva haaškoga suda, čiji rad – recimo to posve neezopovski i nediplomatski - kontroliraju isti oni kroatofobni jugofili koji su Miloševiću omogućili krvavu agresiju na RH i BiH, i koji samostalnu Hrvatsku ne trpe na karti svijeta, nisu se mogle ni očekivati drugačije riječi.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 20. siječnja 2011.

Kad je pred oko dva mjeseca Vojislav Stanimirović, predsjednik najveće srpske stranke u Hrvatskoj, nekadašnji gradonačelnik od srpskih fašista okupiranog Vukovara te nekadašnji ministar bez lisnice u zločinačkoj vladi fantomske paradržave «Republike Srpske Krajine» i ponosni vlasnik priznanja kojega mu je dodijelio Radovan Karadžić, Hrvate optužio da su započeli rat u Vukovaru, i kao šlag na tortu svekolikoj neupućenoj javnosti obznanio kako su na Ovčari zapravo pobijeni preobučeni vojnici ( tj. ustaše, jer za neprijepornog humanista kakav je naš Voja vukovarski vrijedi stara velikosrpska formula koja kaže da su svi Hrvati ustaše, a svi ustaše zločinci) zapisao sam da je cilj toga Vojinog postupka – kojemu su sekundirali tekstovi određenih orjunaških protuha u domaćem (sic!) tisku – relativizirati velikosrpsku agresiju na RH i obezvrijediti vukovarski simbol, jedini simbol s kojega protuhrvatske orjunaške i jugo-ljevičarsko-anarhističke ništarije orkestriranom protuhrvatskom hajkom nakon 2000. g. još nisu skinule pozlatu.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 16. siječnja 2011.

Samostalna i nezavisna hrvatska država od samih je početaka bila neželjeno čedo međunarodne zajednice. Radi očuvanja svojih geopolitičkih, strateških i gospodarskih pozicija u ovome dijelu Europe, kojima je ujedinjenje Njemačke predstavljalo opasnost, velike su sile – prije svega Velika Britanija i Francuska – bile spremne bez imalo obzira Hrvatsku izručiti velikosrpskim memorandumskim teoretičarima i njihovim koljačkim praktičarima. Nakon što je Hrvatska unatoč svim opstrukcijama uspjela postići međunarodno priznanje, u inozemnim se je središtima moći govorilo o njenom "preuranjenom priznanju", dok su neki domaći diplomati u međunarodnim krugovima širili priču da će samostalna Hrvatska biti tempirana bomba u srcu Europe.(D.Dijanović,HS)

Detalji

Objavljeno: 02. siječnja 2011.

Oni koji barem nešto znaju o nacionalnoj povijesti Hrvatske, poznato im je da je nastanku prve jugoslavenske države kumovao višegodišnji, pa i višedestljetni napor projugoslavenskih političkih i kulturnih silnica u tadašnjoj Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji i Kraljevini Srbiji, usmjeren na izgradnju političkih i kulturnih pretpostavki za «ujedinjenje južnih Slavena» odnosno za stvaranje «jedinstvene jugoslavenske države». Posebna uloga u tom projektu bila je namijenjena kulturnim radnicima, piscima, slikarima i umjetnicima jugoslavenske orijentacije, kojima je stvaranje zajedničke države bilo u interesu i radi povećanja tržišta i većih honorara. Nastojalo se je, naime, stvoriti privid postojanja «jedinstvene kulture južnih Slavena», koja bi pak poslužila kao legitimacija teze o «narodnom jedinstvu južnih Slovena», koji će stvoriti zajedničku državu.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 12. prosinca 2010.

Još pred oko dvije godine dr. Ivo Sanader bio je najpopularniji političar u Hrvatskoj i – da se poslužimo novokomponiranim lingvističkim besmislicama – «regiji». Obožavali su ga «liberali» i «konzervativci», «ljevičari» i «desničari», «napredno» i «nazadno», «staro» i «mlado»... Novinari su o njemu pisali samo lijepe stvari, skladali mu panegirike i glorificirali ga kao božanstvo. Divili su mu se čak i njegovi politički protivnici. Pohvale njegovu liku i djelu stizale su iz europskih i svjetskih centara moći. Ivo je slovio kao moderan europski političar kakvoga se ne bi posramile niti veće europske zemlje. Tada je, međutim, preko noći uslijedio prevrat: Ivo je abdicirao s vlasti i povukao se iz politike. Je li se radilo o pritisku domaćih ili – što je izglednije – stranih centara moći, i je li mu pritom od njegovih mentora bilo obećano nešto zauzvrat, pa je na kraju prevaren, posve je svejedno. (D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 02. prosinca 2010.

U svakome narodu, društvu i državi postoje izdajice: ološ koji bi za šaku judinih – ili, alternativno, Sorosevih - škuda prodao svoju obitelj, domovinu, vjeru, prijatelje... bilo što što se dade dobro unovčiti. Takvima nije sveto ništa osim njihova vlastita džepa i trbuha. Riječ je o ljudima «koji neimaju ljubav ni za narod, ni za domovinu, ni za svoje obitelji, ni za svoju detcu: za ništa izvan svojih terbuhah» (A. Starčević). Hrvatima su izdajice vrlo dobro poznata sorta ljudi. Osim rijetko viđenim prirodnim ljepotama Hrvatska se može podičiti s rijetko viđenim brojem izdajica na toliko malo stanovnika. Hrvatska je pravi rezervar izdajica, odnosno – kako reče Matoš – «mi imamo više izdajica od cijele ostale Europe».(D.Dijanović)