Posljednja faza okupacije Hrvatske?

U svakome narodu, društvu i državi postoje izdajice: ološ koji bi za šaku judinih – ili, alternativno, Sorosevih - škuda prodao svoju obitelj, domovinu, vjeru, prijatelje... bilo što što se dade dobro unovčiti. Takvima nije sveto ništa osim njihova vlastita džepa i trbuha. Riječ je o ljudima «koji neimaju ljubav ni za narod, ni za domovinu, ni za svoje obitelji, ni za svoju detcu: za ništa izvan svojih terbuhah» (A. Starčević). Hrvatima su izdajice vrlo dobro poznata sorta ljudi. Osim rijetko viđenim prirodnim ljepotama Hrvatska se može podičiti s rijetko viđenim brojem izdajica na toliko malo stanovnika. Hrvatska je pravi rezervar izdajica, odnosno – kako reče Matoš – «mi imamo više izdajica od cijele ostale Europe».

Za potkrijepu navedenoga potrebno se je samo malo prisjetiti hrvatske povijesti. Nije pritom potrebno ići predaleko u povijest i prisjećati se izdaje kralja Dmitra Zvonimira ili budimpeštansko-bečkih skutonoša i konjušara koji su strasno uživali u služenju madžarsko-austrijsko-srpskim interesima i slabljenju hrvatskih zemalja. Dovoljno je prisjetiti se izdajica koji su Hrvatsku 1. prosinca 1918. utopili u primitivnu i zločinačku jugoslavensku tvorevinu te nas u njoj – što u monarhofašističkom, što u komunističkom ruhu – držali sve do 1991. g. odnosno do – za te izdajice – «mračnih devedesetih». Dakako, prevrat devedesetih lukave izdajnike nije dočekao nespremnima. Jedni su ostali u stranci koja de iure baštini komunističko nasljeđe, dok su se drugi pod vidom nacionalnog pomirenja prikrpali HDZ-u, i tako starim udbaškim vezama strateški rasporedili za daljnje rovarenje protiv Hrvatske, ovaj put ne za račun Beograda i Partije, već za račun Bruxellesa, Londona i Haaškog kadije.

Nakon trećejanuarskog prevrata 2000. – premda ni do nisu ostale bez ispaljena metka – izdajice su dočekale svojih deset godina slave. Kompromitirali su i gotovo potpuno obezvrijedili Domovinski rat, prodali generale, obezvrijedili sve simbole i mjesta koja su povezivala hrvatske građane, rehabilitirali notorne četnike i zločinačko jugokumunističko nasljeđe, rasprodali obiteljsko srebro i čitav banakarski sustav strancima, pokrali i ponizili hrvatske građane, reaktivirali stare podjele i pod krinkom ulaska u EU doveli nas natrag na Balkan, uništivši pritom svako dostojanstvo i ponos te svaku nadu u bolje sutra.

Međutim, izdajama nikako nije došao kraj, jer izdajice u svom strasnom puzanju pred inozemnim gazdama u narednom vremenu pripremaju nove izdaje. Uz presude generalima – koje će faktički značiti presudu samostalnoj Hrvatskoj, u narednom će vremenu biti poduzeta posljednja operacija ekonomske okupacije Hrvatske. O čemu je riječ? O privatizaciji posljednjih strateških resursa koji su u hrvatskom vlasništvu. Hrvatska je trenutno zadužena oko 45 milijardi eura, no – kao što reče dr. Slaven Letica pretprošli petak u emisiji «Peti dan» - u hrvatskom je vlasništvu još uvijek imovina u vrijednosti 500 milijardi eura. Riječ je o prebajnoj svoti a da izdajice i domaći lopovi ne bi spremali nove lopovske i zločinačke udružene pothvate kako da te svote skrenu o svoje poslije transfera dobro skrivene džepove.

Konkretno govoreći, u ne tako dalekoj budućnosti inozemne će (masonske) gazde – a putem domaćih izdajničkih izvršitelja, koji su samo lutke na njihovim koncima - na dnevni red staviti privatizaciju voda i šuma, a nema sumnje da će se posegnuti i za rasprodajom zemlje i otoka tj. katastarskom okupacijom Hrvatske. Kako se čini, prva je na redu voda.

Na «Tportalu» u članku pod naslovom «Vlada otvara tihu privatizaciju voda» možemo tako pred koji dan pročitati sljedeću zlokobnu vijest:

»Vladajući su se, tvrdi SDP-ova Mirela Holy, odlučili na izmjene Zakona o vodama i Zakona o financiranju vodnog gospodarstva bez ikakve javne rasprave, iako su to dužni učiniti. Osim toga, SDP-ovki nije jasno zašto se uopće ide u izmjene kada su zadnje donesene prije godinu dana i tada je složen poprilično dobar zakon. 'Koji je stvarni razlog da se ponovno ide u izmjene Zakona o vodama, i to na način da se otvara tiha privatizacija vodnih resursa', rekla je Holy, dodavši da su u objašnjenju vladajući samo stavili da se na izmjene ide 'zbog novonastalih gospodarskih okolnosti'. Naime, prema novom prijedlogu zakona, Hrvatske vode iz neprofitne ustanove pretvorile bi se u trgovačko društvo, pojasnio je SDP-ov Josip Leko. 'SDP traži javnu raspravu i protivi se da se Hrvatske vode kao ustanova pretvore u trgovačko društvo. Time vladajući izazivaju strah da bi se Hrvatske vode kroz taj model mogle i prodati, a financiranje Hrvatskih voda je iz javnog novca i služi za zaštitu od poplava', kazao je Leko podsjetivši da su vode jedan od strateških resursa. Zašto se Hrvatske vode pretvaraju u profitabilno društvo, nije jasno ni SDP-ovom Zvonimiru Mršiću. 'Ne vidimo nijedan razlog zbog kojeg bi se uopće donosili zakoni o transformaciji te državne agencije u trgovačko društvo, osim ako ne postoje neki privatni ili stranački interesi koje treba zadovoljiti', zaključio je Mršić».

Bilo je samo pitanje dana kad će privatizacija vode doći na dnevni red, pa i na ovakav zaobilazan, perfidan i netransparentan način. Kao što je nafta bila resurs 20 st., tako će voda biti resurs 21. st. A Hrvatska je, nota bene, treća zemlja u Europi po bogatstvu pitkom vodom! I umjesto da se taj potencijalno izuzetno profitabilni resurs zaštiti i izvozom dobro iskoristi, Hrvatskoj prijeti da ga se privatizacijom odrekne – i to po hrvatskom običaju za sitne novce – u korist svjetskih grabežljivaca koji Hrvatsku ne mogu vidjeti na karti svijeta, osim eventualno kao njihovu guberniju čiji će se suverenitet svoditi na upravljanje domaćim robljem. Od domaćih političara, geopolitički nepismenih diletanata koji su produžena ruka svjetskih finacijskih i parazitskih institucija u RH nemoguće je očekivati da će zaštiti vodu i posljednje resurse koji su ostali u hrvatskom vlasništvu. A riječ je, zapravo, o najvrijednijim resursima (koji se mogu uporabiti za saniranje do sada učinjenih šteta), gubitak kojih bi Hrvatsku pretvorio u potpunu koloniju, još goru nego u doba Austro-Ugarske monarhije i Jugoslavije. Na potrebu zaštite vode do sada je upozorila jedino Katolička Crkva, čije izjave i savjeti poslovično prolaze bez većeg odjeka u protuhrvatskim medijima i među servilnim izdajicama koji žare i pale hrvatskom politikom.

Ako generacijama koje dolaze u naslijeđe ne želimo ostaviti isključivo dugove – privatizaciji voda i šuma moramo se suprotstaviti svim zakonskim i demokratskim sredstvima. Izdaji(cama) je jednom za svagda potrebno stati na kraj. Ako im dopustimo, izdajice će na kraju rasprodati apsolutno sve. Riječ je, kako rekosmo, o ljudima koji ne mare za išta osim za svoj trbuh; njima je Hrvatska samo prolazna slučajnost i sredstvo da podebljaju svoje debele džepove i trbuhe.

Jedan je svjetski vojskovođa – mislim da se da radi o Aleksandru makedonskome – rekao da «poslije izdaje, izdajice više nije potreban». Da je tome tako, vidimo na primjeru Ive Sanadera, a vidjet ćemo i na primjeru brojnih drugih izdajica. Nakon što za «špek i gemišt» obave svoj posao, gazde će s njima obrisati pod, a možebitno ih poslati na ljetovanje u Remetinec. Nije, stoga, potrebno previše okapati i lamentirati o nekadašnjim izdajama i izdajicama: takve kad tad sustižu mlinovi Gospodnji, iako je potrebno učiniti sve da ih sustignu i lisice te krevet u Remetincu. Ono što je, međutim, potrebno napraviti jest to da se svim raspoloživim zakonskim sredstvima suprotstavimo daljnoj izdaji i kolonizaciji Hrvatske. Uz izdajice, u ovoj zemlji žive i pošteni i časni ljudi koji žele svojim potomcima ostaviti u naslijeđe ovu predivnu zemlju, koja bi mogla postati raj na zemlji ako se antihrvatski izdajnički kukolj sankcionira i trasferira gdje mu je mjesto: u Remetinec i slične ustanove. A da bi to bilo moguće, potrebno je da se pošteni, časni i dobri ljude udruže i aktiviraju. U ovo adventsko vrijeme i Krist nas poziva na budnost. Potrebno je dobro otvoriti oči i energično reagirati na svaki pokušaj daljnje rasprodaje Hrvatske. Pravi primjer kako to činiti daje nam – uz one koji se protiv izdajica bore perom - udruga «Volim Hrvatsku, ne u EU», koja svojim tribinima upozorava na opasnosti koje nam prijete od strane EU, a koje se itekako tiču i gubitka vode, šuma i ostalih resursa. Niti izdajice, a niti njihovi inozemni nalogodaci nisu svemogući. Svemogući je samo Bog na nebesima. I stoga je britanski državnik i filozof Edmund Burke bio u pravu kad je rekao:» Zlo može pobijediti jedino ako dobri ljudi ne učine ništa». Ortega y Gasset bi dodao:» Moramo to pozorno poslušati. Taj čovjek znade što govori»...

Davor Dijanović