Marijan Šunjić

Marijan Šunjić, redoviti profesor u trajnom zvanju. Rođen je u Zagrebu 5. travnja 1940. godine, maturirao na Klasičnoj gimnaziji 1958. godine, a diplomirao fiziku na Prirodoslovno- matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1963.god. Godine 1966. obranio je magisterij teorijske fizike čvrstog stanja na PMF-u, a 1970.god. doktorat također iz teorijske fizike čvrstog stanja na Imperial College of Science and Technology, University of London.

U razdoblju  od 1963. do 1978. zaposlen je na Institutu "Ruđer Bošković". Za izvanrednog profesora na PMF-u izabran je 1978.god., a za redovitog 1978. godine. Od 1970. god. predaje, a od 1983. do 1989. voditelj je područja Fizika na postdiplomskom studiju Sveučilišta u Zagrebu. U razdoblju od 1972. do 1975. bio je konzultant u International Centre for Theoretical Physics u Trstu, od 1975-77. "NORDITA visiting professor" na Chalmers University of Technology, Göteborg, od 1977-78. gost profesor na Institüt für Theoretische Physik, Universität Hamburg, 1978-79. gost profesor na Advanced School of Physics u Trstu, 1982. god. gost profesor na University of Pennsylvania, a od 1982-90. "visiting scientist" na Fritz-Haber-Institut der Max-Planck-Gessellschaft, Berlin.

U razdoblju od 1988. do 1991. bio je predsjednik Odbora za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu. 1990-91. obnaša dužnost zamjenika ministra i pomoćnika za međunarodnu suradnju u Ministarstvu znanosti, tehnologije i informatike Republike Hrvatske, a u isto vrijeme je i v.d. direktora Republičkog zavoda za međunarodnu znanstvenu i tehničku suradnju. Rektor Sveučilišta u Zagrebu bio je od 1991. do 1998. godine. U razdoblju 1991-93. bio je predsjednik Zajednice hrvatskih sveučilišta, a od 1993-96. predsjednik Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske. Od 1991.do 1998. god. član je Stalnog komiteta Europske rektorske konferencije (CRE). Godine 1994. postao je predsjednikom Stalnog komiteta, a od 1995. do 1998. god. predsjednik Rektorske konferencije podunavskih zemalja.
Od 1998 do 2000. godine bio je izvanredni i opunomoćeni veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici.

Područje njegova znanstvenog rada je teorijska fizika čvrstog stanja, posebno fizika površina. Bavio se mnogočestičnim učincima u spektroskopiji čvrstog stanja, fotoemisijom, elektronskom spektroskopijom te dinamikom površinskih procesa. Bio je istraživač i nositelj na više međunarodnih istraživačkih projekata, te organizirao brojne znanstvene konferencije. Do danas je objavio jedan udžbenik i preko stotinu znanstvenih radova, od kojih su najvažniji u časopisima Physical Review Letters, Physical Review i Solid State Communications, a najpoznatiji (J. Phys. C3, 285-291 (1970)) citiran je dosada preko 1700 puta.

Glavni kolegiji koje je predavao bili su Kvantna statistička fizika, Kvantna fizika i struktura materije, Kvantna fizika, Specijalna poglavlja kvantne fizike na dodiplomskom, te Fizika čvrstog stanja i Fizika površina na postdiplomskom studiju. Član je Hrvatskog fizikalnog društva, Institute of Physics, London i American Vacuum Society/American Institute of Physics. Godine 1980. primio je Republičku nagradu "Ruđer Bošković" za značajno znanstveno otkriće. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, Spomenicom domovinske zahvalnosti i Spomenicom Domovinskog rata, te odlikovanjem Cavaliere del'Ordine Piano. Počasni je član udruženja Carità Politica u Rimu, počasni senator Univerze u Mariboru i počasni doktor Sveučilišta u Mostaru.

Pored znanstvenog rada u području teorijske fizike bavi se i proučavanjem društvenih i etičkih aspekata znanosti i tehnologije, odnosom znanosti i religije, te problemima organizacije i razvitka znanosti i visoke naobrazbe.