Razgovor s novim predsjednikom Hrvatskoga kulturnog vijeća, professorom emeritusom Marijanom Šunjićem: Želimo omogućiti stručnu i konstruktivnu raspravu o bitnim pitanjima hrvatskog društva

Poštovani profesore Šunjiću, na nedavno održanoj Izbornoj skupštini izabrani ste za novoga predsjednika Hrvatskoga kulturnog vijeća. Kako gledate na položaj i ulogu naše udruge u kulturnome i društvenom životu Republike Hrvatske općenito kroz više od desetljeća postojanja, a posebice danas?

Najprije želim zahvaliti na povjerenju koje mi je ukazano izborom na ovu odgovornu dužnost, što je istovremeno i čast i velika obveza. Nadam se da ću ispuniti očekivanja i nastaviti voditi ovu udrugu kako su to činili i moji prethodnici, usprkos svim materijalnim i ostalim teškoćama.

Hrvatsko kulturno vijeće osnovali smo 2006. godine potaknuti željom da pridonesemo duhovnoj obnovi i općem Marijan Šunjićnapretku svoje domovine, a razočarani šutnjom ili čak AnomalijeU našem društvu još je prisutan totalitarni mentalitet koji ignorira ovako formulirane intervencije u zaštiti javnog interesa, osobito jer to političkim strankama (ili bolje rečeno interesnim skupinama) omogućuju i izborni zakon i struktura spomenutih institucija koje su u prošlom režimu uspjeli staviti pod svoju kontrolu. Svojim djelovanjem htjeli smo i nastojat ćemo barem djelomično ispraviti tu anomaliju.neadekvatnim ili štetnim reakcijama većine hrvatskih kulturnih institucija na događaje i pojave u hrvatskom društvu. To se u raznim situacijama moglo reći za HAZU, Maticu hrvatsku, Sveučilište, brojne strukovne udruge, pa čak i za Katoličku crkvu. A poznato je da demokracija ne može funkcionirati bez kritičkog, ali iznad svega stručnog sudjelovanja građana u javnom životu, bilo osobno ili institucionalno, a to znači bez stručne i kvalificirane kontrole postupaka političara u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.

Naime svaka, a pogotovo totalitarna vlast želi vladati bez ograničenja koja bi dolazila npr. iz nekog općeprihvaćeng moralnog kodeksa, ili dugoročnih nacionalnih interesa, ili jednostavno iz stručnih prosudbi i autoriteta uglednih stručnih asocijacija ili pojedinaca. U demokratskom društvu te su institucije samostalne i odlučne u zastupanju svojih specifičnih interesa – u okviru općeg interesa, a političari su prisiljeni uvažavati mišljenje i sugestije tih institucija i pojedinaca i tražiti kompromisna rješenja ako žele uspjeti na izborima.

U našem društvu još je prisutan totalitarni mentalitet koji ignorira ovako formulirane intervencije u zaštiti javnog Kulturainteresa, osobito jer to političkim strankama (ili bolje rečeno interesnim skupinama) omogućuju i izborni zakon i struktura spomenutih institucija koje su u prošlom režimu uspjeli staviti pod svoju kontrolu. Svojim djelovanjem htjeli smo i nastojat ćemo barem djelomično ispraviti tu anomaliju.

I još nešto. Mi imamo u nazivu kulturu, koju shvaćamo kao ukupnu duhovnu nadgradnju, a ne usko ograničenu kako se to često tretira. Međutim, kultura se ne zbiva u vakuumu nego u određenom društvenom kontekstu, u prilikama (ili neprilikama) od kojih se ne može odvojiti rasprava o samim kulturnim sadržajima. Zato je govoreći o kulturi u Hrvatskoj i u svijetu nužno raspravljati i o svim ostalim pojavama, uključujući i političke, koje na nju utječu.

Hrvatsko kulturno vijeće do sada je održalo veliki broj tribina i predavanja o bitnim pitanjima hrvatskoga kulturnog i društveno-političkog života. Izdali smo i brojna priopćenja koja su se dijelom probila u visokotiražne medije. Naravno, tu je i naš portal kao jedan od naših najprepoznatljivijih načina djelovanja. Kako biste u kratkim crtama opisali svoja razmišljanja o budućem radu Hrvatskoga kulturnog vijeća?

HKV je u proteklom razdoblju, kako ste i sami rekli, djelovalo na brojne načine, usprkos velikim materijalnim i hkvdForumCilj je stručnim djelovanjem postići konsenzus u najvažnijim pitanjima hrvatske budućnosti – koja se dakako ne mogu odvojiti od prošlosti i sadašnjosti! Želimo – nadam se u suradnji s drugim udrugama sličnih nazora i ciljeva – stvoriti forum kojem će ljudi vjerovati, instituciju i mjesto gdje će naći korektan i argumentiran odgovor na mnoga životna pitanja koja danas ostaju neodgovorena, i kojima vladajući uz pomoć medija svjesno zbunjuju javnost. Nažalost, tu im ide u prilog rascjepkanost i neusklađenost hrvatske domoljubne intelektualne scene.kadrovskim teškoćama, i tu treba zahvaliti svim našim članovima podupirateljima na uloženom trudu. I dalje ćemo tako nastaviti, ali i pojačati to djelovanje jer je hrvatsko društvo danas izloženo velikim ugrozama koje je dobrim dijelom uzrokovala gore izložena odnarođenost vladajuće klase koja, pored upravo komične opće nesposobnosti i korumpiranosti, pokazuje totalnu odbojnost prema općem dobru, neosjetljivost za sve bitne nacionalne i državne interese, pa čak i za elementarnu pristojnost u ponašanju i komunikaciji sa svojim biračima.

Prema tome, evidentna su dva glavna pravca u kojima vidim nastavak našeg djelovanja. Prvo, omogućiti hrvatskim intelektualcima i stručnjacima svih profila, potaknutim interesom za javnim dobrom i domoljubljem, učinkovito RHsudjelovanje u javnom životu stručnim doprinosima. Razlog je jednostavan: postojeća cenzura u najvećem broju medija i javnih institucija isključila je i onemogućila djelovanje svima koje je označila kao domoljubne, suverenističke, „ne-lijeve“, ne-pripadnike privilegiranih struktura iz prošlog totalitarnog režima ili njihovih potomaka. Nastojat ćemo dakle prekinuti taj jednoumni i jednoideološki režim i omogućiti stručnu i konstruktivnu raspravu o bitnim pitanjima hrvatskog društva. To je ujedno poziv svima koji mogu i žele u tome sudjelovati!

Drugi cilj je upravo ovako opisanim stručnim djelovanjem postići konsenzus u najvažnijim pitanjima hrvatske budućnosti – koja se dakako ne mogu odvojiti od prošlosti i sadašnjosti! Želimo – nadam se u suradnji s drugim udrugama sličnih nazora i ciljeva – stvoriti forum kojem će ljudi vjerovati, instituciju i mjesto gdje će naći korektan i argumentiran odgovor na mnoga životna pitanja koja danas ostaju neodgovorena, i kojima vladajući uz pomoć medija svjesno zbunjuju javnost. Nažalost, tu im ide u prilog rascjepkanost i neusklađenost hrvatske domoljubne intelektualne scene.

Hrvatsko kulturno vijeće se uvijek očitovalo o bitnim pitanjima koja tište hrvatsko društvo, pa tako i o tzv. Istanbulskoj konvenciji koja je izaziva velike prijepore u društvu. Svjedoci smo jednog vrlo agresivnog političkog pritiska na mnoge aktere koji upozoravaju na njene negativne posljedice iako, ako dođe do toga, postoji dobra šansa da ona ne prođe na referendumu. Kakav je Vaš osobni stav prema ovoj Konvenciji i svemu što se oko nje događa?

Naš portal je donio nekoliko izvrsnih tekstova – navest ću ovdje samo jedan, tekst profesora Stipe Kutleše – koji IKIKNeprekidno se, u protivljenju Istanbulskoj konvenciji, zazivaju autoritet i stajališta Katoličke crkve i sam katolički nauk. To je svakako opravdano, i jasno pokazuje svu hipokriziju brojnih političara u Hrvatskoj (!), većinom pseudokonvertita i lažnih kršćana, koji su podržali tu konvenciju. Međutim tu se previđa jedna važna stvar – rodna ideologija je u sukobu sa svim religijama i svim vjerskim zajednicama, pa i šire, u konačnici i sa zdravim razumom.pokazuju svu potencijalnu štetnost te konvencije, koja ne samo da uvodi nakaznu rodnu ideologiju nego se postavlja iznad ustava i zakona države koja ju usvoji, a u ime neke samopostavljene i anonimne grupice, tzv. GREVIO-a. Stoga ne ću ponavljati sve iznesene argumente nego samo dodati nešto što u javnosti nije dovoljno naglašeno.

Neprekidno se, u protivljenju Istanbulskoj konvenciji, zazivaju autoritet i stajališta Katoličke crkve i sam katolički nauk. To je svakako opravdano, i jasno pokazuje svu hipokriziju brojnih političara u Hrvatskoj (!), većinom pseudokonvertita i lažnih kršćana, koji su podržali tu konvenciju. Međutim tu se previđa jedna važna stvar – rodna ideologija je u sukobu sa svim religijama i svim vjerskim zajednicama, pa i šire, u konačnici i sa zdravim razumom. (Tu ne ubrajam neke egzotične zapadne sekte.)

Dakle neprihvatljiva je i pravoslavnima i muslimanima i židovima, pa čak da o njoj priupitate pripadnika nekog izoliranog plemena u amazonskoj džungli siguran sam da biste dobili jednak odgovor (ako bi uopće razumio ovakvo suludo pitanje!). Zato me prilično čudi pasivnost tih vjerskih zajednica koje kao da očekuju da katolici u Hrvatskoj sami, bez njihove podrške, izbore poštivanje elementarnih ljudskih prava u domovini koja je i njihova kao i naša. U dobru i u zlu!

Društvene trzavice izazvao je i tzv. Dokument dijaloga Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima koji je potpisao akademik Kusić. Kako gledate na teze razvijene u tom Dokumentu i koliko je on usmjeren na raščišćavanje povijesne istine, a koliko na zadržavanje postojećih dogmi koje smo naslijedili iz bivše države? Dojma smo kako on nije pridonio društvenoj koheziji, nego je samo dodatno podgrijao društvene konflikte...

I o toj temi naš portal donio je više izvrsnih tekstova koji analiziraju rad tog Vijeća i kontradiktorni i konfuzni njegov Vijećezavršni dokument. Prenijeli smo i stajalište rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta profesora Željka Tanjića koji je briljantno i do kraja razgolitio taj plitki pokušaj da se ugledom (ima li ga još?!) nekih institucija i pojedinaca zločinačka prošlost prethodnika i predaka mnogih današnjih vlastodržaca prekrije hrpom laži i poluistina. Zahvaljujući hrabrim pojedincima poput rektora Tanjića - a trebalo ih je biti i mnogo više – to nije uspjelo i hrvatska javnost prozrela je taj pokušaj ideološke prijevare.

Vi ste početkom devedesetih bili uključeni u mnoge procese u obrazovanju, sudjelovali ste u pisanju zakonskih rješenja i imate odličan pregled stanja u visokom školstvu i znanosti. Bili ste i rektor Sveučilišta u dva mandata. Tzv. kurikularna reforma protekle dvije godine bila je izvorom brojnih političkih i medijskih prepucavanja, ali i manipulacija. Kako Vi gledate na pitanje potrebe reformiranja obrazovanja?

Žalosno je da smo devedesetih godina na Sveučilištu – a ja ću uglavnom govoriti o tom segmentu obrazovanja u koji Obrazovanjsam bolje upućen – bili u daleko povoljnijoj situaciji nego danas. Nakon demokratskih izbora oslobodio se prostor – ili smo barem tada tako mislili – za pokretanje dugo očekivanih reformskih NaobrazbaZakoni su se mijenjali nestručno i po pojedinačnim interesima, čelnici su postavljani uz obećanja da ne će dirati ničije interese... Detaljna analiza nije moguća u ovom kratkom pregledu, ali svi mi danas vidimo na djelu daljnji raspad sustava, i to u vremenu kada je Hrvatska izložena nemilosrdnoj međunarodnoj konkurenciji na svim razinama i kada joj više nego ikada treba kvalitetna znanost i učinkovit sustav naobrazbe. Od vrtića do sveučilišta!procesa. Interesne skupine koje su se protivile modernizaciji obrazovnog sustava – iz raznih ideoloških razloga, ili samo u obrani svojih u komunizmu stečenih privilegija – privremeno su se povukle, došlo je do formiranja kvalitetnih stručnih tijela na Sveučilištu, a politika se ili nije miješala ili nije uspijevala opstruirati te procese. Tu su najnegativniju ulogu imali, nažalost, naši kolege koji su sa Sveučilišta prešli u izvršnu ili zakonodavnu vlast i ondje pokušavali a kasnije i uspijevali zaustaviti promjene za koje su mislili (da li i opravdano?) da bi mogle ugroziti njihove nezaslužene privilegije.

No ipak, doneseni su prvi „nesamoupravni“ zakoni, „ne-oourski“ statut Sveučilišta, uz velike muke i otpore iz svih stranaka (!) počela se pomalo mijenjati situacija, pojavili se neki znakovi i pomaci u reintegraciji i restrukturiranju Sveučilišta.

Ali i otpori su rasli, „samoupravljači“ su se ponovno ohrabrili i pokrenuli kampanju za povratak na staro, baš kao i u Pfzgdrugim sektorima hrvatskog društva! Angažirani su tzv. sindikati, omladinski rukovodioci u odorama zlatne mladeži pojedinih stranaka, novinari su u pisanim i elektronskim medijima ponovno su odrađivali svoje partijske zadatke kao nekada u funkciji „društveno političkih radnika“... Mijenjani su zakoni da bi se mene i moje suradnike uklonilo i neutraliziralo... Što je konačno i uspjelo. Ona mala skupina stručnjaka koji su znali što je i kako bi trebalo prestrojiti Sveučilište – ali nisu ni znali ni željeli trgovati javnim interesima – uklonjena je, a politika i trgovina ponovno su preuzeli vlast.

Zakoni su se mijenjali nestručno i po pojedinačnim interesima, čelnici su postavljani uz obećanja da ne će dirati ničije interese... Detaljna analiza nije moguća u ovom kratkom pregledu, ali svi mi danas vidimo na djelu daljnji raspad sustava, i to u vremenu kada je Hrvatska izložena nemilosrdnoj međunarodnoj konkurenciji na svim razinama i kada joj više nego ikada treba kvalitetna znanost i učinkovit sustav naobrazbe. Od vrtića do sveučilišta!

Imate li dojam da se premalo pozornosti posvećuje nastavničkome i profesorskome kadru? Nije li upravo on ključ kvalitetnog obrazovanja?

Još u „socijalizmu“ hrvatsko školstvo i znanost uništavali su i „bijeg mozgova“ iz zemlje i negativna selekcija u Školazemlji. Osim časnih iznimaka koje su još nekako spašavale situaciju najbolje su prosperirali manje kvalitetni pojedinci, jer izvrsnost nije bila primarni kriterij: sustav nije poticao, pa čak niti omogućavao izvrsnost. Jer, kako sam već rekao, izvrsnost i stručni autoritet ugrožavaju apsolutnu vlast! I tu se postavlja veliki problem – izvrsnost je samo jedan od elemenata akademskog života, pa se ne može mijenjati izolirano od drugih, recimo samo promjenama plaća nastavnika i znanstvenika.

Tu je potrebna sustavna i dugoročna kadrovska politika, planiranje PotrebePotrebna sustavna i dugoročna kadrovska politika, planiranje znanstvenih aktivnosti, proračunski (i dovoljan!) način financiranja, struktura Sveučilišta koja omogućuje i potiče interdisciplinarnu suradnju unutar i izvan Sveučilišta, organizacija nastave na dodiplomskom i doktorskom studiju, s osobitom pažnjom na upisnu politiku i stipendiranje, itd. No ljudi su se postepeno navikli na naslijeđenu samoupravnu i dezintegriranu strukturu Sveučilišta, koji ja prepoznajem kao nekadašnji SOUR (što znači „složena organizacija udruženog rada“, ako netko od mlađih ne zna) pa ne mogu ni zamisliti neko drugačije, normalno Sveučilište.znanstvenih aktivnosti, proračunski (i dovoljan!) način financiranja, struktura Sveučilišta koja omogućuje i potiče interdisciplinarnu suradnju unutar i izvan Sveučilišta, organizacija nastave na dodiplomskom i doktorskom studiju, s osobitom pažnjom na upisnu politiku i stipendiranje, itd. No ljudi su se postepeno navikli na naslijeđenu samoupravnu i dezintegriranu strukturu Sveučilišta, koji ja prepoznajem kao nekadašnji SOUR (što znači „složena organizacija udruženog rada“, ako netko od mlađih ne zna) pa ne mogu ni zamisliti neko drugačije, normalno Sveučilište.

Iza nas je Bolonjska reforma sveučilišta o kojoj ima vrlo različitih mišljenja, često ovisno o tome kako se ona na pojedinim fakultetima implementirala. Koje biste Vi prioritete na području visokog školstva i znanosti izdvojili? Dojam je da jako kasnimo u povezivanju ovih dvaju sektora s potrebama društva, državne uprave i privrede u kontekstu modernizacije Hrvatske.

Bolonjska reforma je bila tzv. top-down proces, to znači proces koji je akademskoj zajednici – ne samo u Hrvatskoj – nametnut iz političkih razloga i bez uvažavanja realne situacije, bez adekvatnog partnerskog sudjelovanja te Upitnikakademske zajednice. Kao takav i nije mogao uspjeti nego je nanio više stete nego koristi, osobito u državama poput Hrvatske, gdje politički pritisci potiskuju svaku stručnu raspravu.

To ne znači da reforma – i još radikalnija od Bolonjske – nije potrebna, ali ne na ovakav birokratski način kako je provođena. Najbolje su prošli, kako se sada vidi, oni fakulteti koji su u skladu sa svojim specifičnostima minimizirali njezinu provedbu i oduprli se nerealnim zahtjevima naših birokrata.

Dakle, imate pravo, Hrvatska dramatično kasni u svim ovim procesima i promjenama, i to svi političari naglas priznaju i lamentiraju, ali niti stvarno žele niti znaju kako to izvesti. O tome najbolje svjedoči farsa s tzv. Kurikularnom reformom, koja je počela bez analize stanja i potreba čitavog sustava, bez razumne strategije i bez ciljeva dobro definiranih u skladu s dugoročnom strategijom i potrebama na razini hrvatske države (koja niti ne postoji!), bez analize mogućnosti – kadrovskih, materijalnih itd., bez uvida u iskustva drugih zemalja sličnog povijesnog razvoja i tradicije, itd., itd. U takve analize ne ubrajam razne naručene elaborate na koje su do sada ulupani veliki novci.

Kao rezultat, ta „reforma“ svela se na ideološko – trgovačku transakciju, s ciljem uništavanja hrvatske duhovne tradicije i morala, uvođenja rodne ideologije s reklamiranjem pornografije i pedofilije, i – po dobrom starom običaju – na trošenje narodnih novaca na igračke (pardon: na informatičku opremu!) od čega će profitirati, koliko znam, jedna privatna firma, a možda i netko drugi.

Postoje li u Hrvatskoj institucije, odnosno određeni modeli prisutni u zapadnim zemljama, preko kojih struka političarima može ponuditi svoja rješenja. Bez tih institucija i modela, dojma smo, ostat ćemo u stanju trajne improvizacije. Kakva je Vaša procjena?

Odgovor je nažalost negativan, jer u totalitarnom režimu tako i mora biti, a mi jesmo u jednoj varijanti totalitarnog KašnjenjeHrvatska dramatično kasni u svim ovim procesima i promjenama, i to svi političari naglas priznaju i lamentiraju, ali niti stvarno žele niti znaju kako to izvesti. O tome najbolje svjedoči farsa s tzv. Kurikularnom reformom, koja je počela bez analize stanja i potreba čitavog sustava, bez razumne strategije i bez ciljeva dobro definiranih u skladu s dugoročnom strategijom i potrebama na razini hrvatske države (koja niti ne postoji!), bez analize mogućnosti – kadrovskih, materijalnih itd., bez uvida u iskustva drugih zemalja sličnog povijesnog razvoja i tradicije, itd., itd. U takve analize ne ubrajam razne naručene elaborate na koje su do sada ulupani veliki novci.„jednoumnog“ režima, iako utemeljenog na malo drugačijoj (i rafiniranijoj) tehnologiji vladanja, za razliku od prošlog komunističkog.

Već sam naglasio ulogu brojnih institucije raznih profila koje u demokratskom sustavu sudjeluju u društvenom i Izboripolitičkom životu svojim stručnim mišljenjem, kritikom, prijedlozima itd., i na taj način i ograničavaju (privremenu) vlast političara na vlasti, i čine ju kvalitetnijom i učinkovitijom. Što političari moraju tolerirati, jer su svakih 4 ili 5 godina podvrgnuti provjeri - demokratskim izborima na kojima ih glasačko tijelo uspoređuje s njihovom političkom konkurencijom i gdje moraju pokazati narodu nekakve rezultate, uspjehe itd., da bi obnovili svoj mandat. To dakle dovodi do barem povremenog suglasja i suradnje političara i stručnjaka, odnosno intelektualaca.

U totalitarnom sustavu, koji se kod nas temelji na izbornom zakonu koji eliminira direktni utjecaj birača na izbornu „ponudu“ i na totalnoj kontroli medija, koji sustavno zbunjuju i dezinformiraju glasače, takav demokratski mehanizam nije moguć. Umjesto toga dobili smo partitokratski sustav u kojem mali broj stranaka (ili interesnih grupacija) “dijeli blago“ bez opasnosti da izgubi vlast. A ako se i pojavi neka Politikaslabašna skupina koja bi to promijenila i interese naroda i države stavila iznad interesa postojećih, postoje vrlo efikasne metode koje to mogu spriječiti. I to čine. Kako bi Slobodan Milošević rekao, „institucionalno ili vaninstitucionalno“.

Bilo je nekoliko pokušaja da se formira hrvatski „think tank“, kao skupina stručnjaka raznih profila koji bi – kako ste i definirali – svojim sustavnim promišljanjima u ukviru šireg nacionalnog programa utjecali na javno mnijenje, informirali ga, i tako posredno ili neposredno utjecali da političke strukture donose kvalitetnije odluke i tako djeluju u dugoročnom interesu hrvatske države. No takvi pokušaji ne samo da nisu podržani nego su raznim metodama ugašeni. Ja vjerujem da prije ili kasnije mora doći do uspostave takvih intelektualnih struktura, pa će se HKV i u tom smislu angažirati.

Negativan prirodni prirast praćen masovnim iseljavanjima iz Hrvatske u perspektivi prijeti demografskom katastrofom. Kako gledate na ovu vrlo ozbiljnu situaciju?

Ovo što se zbiva u posljednje vrijeme je doista demografska katastrofa, s dalekosežnim negativnim posljedicama Djecaza hrvatski narod i državu, koja realno ugrožava njezin opstanak, što nije nimalo pretjerana tvrdnja, ali i egzistenciju svakog pojedinca. I o tome su naši demografi poput primjerice Anđelka Akrapa ili Stjepana Šterca iscrpno i argumentirano govorili i pisali.

Na nama je da te poruke širimo u hrvatskoj javnosti i tako argumentima vršimo pritisak na sve političke stranke da promijene svoje dosadašnje ponašanje. Naime, u ovih nekoliko pitanja vi ste nabrojali čitav skup međusobno povezanih pojava koje negativno djeluju na hrvatsko društvo i ugrožavanju Hrvatsku kao suverenu i (jednog dana?) prosperitetnu demokratsku državu. To su i izborni sustav, i stanje demokracije tj. odgovornost političara narodu, to su odgoj i obrazovanje, i cjelokupna duhovna obnova koja se mora – ali na pravi način – suočiti s prošlošću i temeljiti na istini a ne na laži, to su problemi koje generiraju i ta laž i neodgovornost političara, poput endemske korupcije naslijeđene iz prošlog režima, zajedno s njezinim glavnim akterima, ili klijentelizma kojim se održava čitav jedan sloj povlaštenih „uglednika“ i „moralnih vertikala“, samozvanih umjetnika i intelektualaca plaćenih da ruše državu koja ih hrani itd., itd. Kako vidite, ima na pretek tema o kojima bi trebalo hladno i argumentirano raspravljati, i HKV će nastojati osigurati adekvatan forum za takve konstruktivne rasprave.

Dobitnik ste Državne nagrade za životno djelo iz prirodnih znanosti. Što biste, kao profesor emeritus, koji je predavao čitavome nizu naraštaja, poručili mladima? Imaju li danas mladi u Hrvatskoj bolju perspektivu u odnosu na onu kakva se svojedobno pružala Vama?

Skoro je nemoguće uspoređivati šezdesete godine prošloga stoljeća s današnjim vremenom, svijet se u mnogome ZnanostMladiJa još uvijek vjerujem da mladi ljudi u Hrvatskoj mogu uspjeti u znanosti, ako se postigne sinergija između nekoliko faktora. Ključni su talent i sklonost za neku struku, dakle ne odabir studija prema modi, pa niti mogućnosti kasnijeg zapošljavanja i sl., nego isključivo prema sklonosti i sposobnosti. I, naravno, motivacija i upornost. Drugo je odabir mentora koji mora biti vrstan i iskusan znanstvenik, ali također imati potrebne karakterne osobine. Tu najčešće studenti griješe u nedostatku dobrog savjeta. Treće je često nažalost nedostatna početna financijska potpora, i tu država dramatično zakazuje, pa obično obitelj ili neki sponzor moraju pomoći.promijenio. Pa čak i tada je situacija bila drugačija u prirodnim znanostima gdje smo – zahvaljujući spletu okolnosti – bili barem do dolaska samoupravljanja „zaštićeni“ i radili u relativnom povoljnim okolnostima, u usporedbi s humanističkim i društvenim područjima gdje su politički i ideološki pritisci bili enormni i gdje se za malo slobodnije izražavanje moglo izgubiti ne samo posao i slobodu nego i zdravlje pa i život. Danas su ti pritisci rafiniraniji, ali još uvijek dominira totalitarni mentalitet u glavama čitavih skupina. Taj mentalitet i odanost jednoj totalitarnoj matrici osiguravao im je nekada povlašteni položaj u društvu i u akademskoj zajednici, što se nastavilo i do dana današnjega, i ta želja za privilegijama daje im i snagu i drskost.

Hrvatska znanost nije – osim u izoliranim segmentima poput „zlatnog doba“ simbioze Instituta Ruđer Bošković i Rektor SunjicSveučilišta – imala institucionalnu podršku i adekvatnu organizaciju – sjetimo se samo famoznog financiranja u formi „glavarina“ – ali je imala izuzetne pojedince koji su talentom i upornošću nadoknađivali slabosti sistema i blistali čak i na međunarodnoj sceni. Za mene je stoga bio i još uvijek mora biti prioritet svake razumne znanstvene politike sačuvati tu kvalitetnu skupinu, to „matično stado“ kvalitetnih znanstvenika i što prije ju umnožiti. Kao zamjenik ministra znanosti početkom devedesetih uveo sam sustav novaka koji je to trebao i mogao osigurati ali, kao i mnogo drugih dobrih inicijativa, gospoda ministri su to upropastili.

Ja još uvijek vjerujem da mladi ljudi u Hrvatskoj mogu uspjeti u znanosti, ako se postigne sinergija između nekoliko faktora. Ključni su talent i sklonost za neku struku, dakle ne odabir studija prema modi, pa niti mogućnosti kasnijeg zapošljavanja i sl., nego isključivo prema sklonosti i sposobnosti. I, naravno, motivacija i upornost. Drugo je odabir mentora koji mora biti vrstan i iskusan znanstvenik, ali također imati potrebne karakterne osobine. Tu najčešće studenti griješe u nedostatku dobrog savjeta. Treće je često nažalost nedostatna početna financijska potpora, i tu država dramatično zakazuje, pa obično obitelj ili neki sponzor moraju pomoći.

U svemu tome mislim da je bitna uloga mentora, jer znanost se uči od znanstvenika, i to ne samo gole činjenice nego i kompletan ljudski angažman koji je potreban u znanstvenom istraživanju.

Bili ste vrlo angažirani u vremenu stvaranja hrvatske Države. Rekli bismo da je u prvim godina hrvatske samostalnosti napravljeno čudo, ali da su se onda njeni protivnici uspješno reorganizirali i vratili mnoge stvari unazad. No, povijesno klatno giba se u oba smjera. Kako gledate na hrvatsku budućnost i sposobnost Hrvatske da počne disati vlastitim punim plućima?

Hrvatska ima goleme prirodne i ljudske potencijale koji su neiskorišteni, a nažalost i s vremenom uništavani, namjerno ili iz nehata. Nekako mi se pred očima javlja slika sapetog diva Velog Jože koji nije ni svjestan svoje snage. Ali dolazi trenutak promjene, ono što Shakespeare naziva „the ripeness of time“.

Jedan od prvih koraka prema oporavku i materijalnoj i duhovnoj obnovi svakako mora biti precizna analiza i Tuđmandijagnoza uzroka koji su doveli do ovog stanja, kako bi se oni mogli otkloniti. Bez dobre dijagnoze nema ni uspješne terapije. Ta analiza omogućila bi ljudima da shvate što se i zašto sve to uopće događa, jer neki centri moći sustavno plasiraju defetističke i zbunjujuće poruke koje paraliziraju građane.

Drugi korak mora biti uspostava mreže institucija koje bi stručno i odgovorno radile na utvrđivanju hrvatskih nacionalnih prioriteta i načina njihove realizacije, i na unutarnjem i na međunarodnom planu. To su sve predpolitičke pripreme kojima se treba nadoknaditi zakašnjenje od barem sto pedeset godina u kojima je hrvatski društveni život bio podređen stranim interesima i centrima moći, a potisnut razvoj geopolitičke političke PozivKao predsjednik udruge želim pozvati sve domoljubne intelektualce da se uključe u naš rad, svatko u skladu sa svojim sklonostima i mogućnostima. Posla je mnogo, problema je i više nego sam ih uspio nabrojati, ali optimizmom, zajedništvom i suradnjom možemo pokrenuti dugo očekivanu duhovnu i materijalnu obnovu Lijepe Naše Domovine.misli. Osim dragocjenih izuzetaka poput Pilara ili Lukasa ili u novije vrijeme Tuđmana, od kojih bi i danas trebalo učiti.

No prave promjene bit će omogućene tek stvarnom demokratizacijom društva, kojoj treba prethoditi promjena izbornog sustava i oslobađanje medija od jednoideološke kontrole, što bi iz temelja promijenilo odnos političke i izvršne i zakonodavnoj vlasti prema hrvatskom narodu i prema nacionalnim interesima.

I za kraj, što biste kao novi predsjednik poručili članovima naše udruge, kao i brojnim čitateljima našega Portala.

U ovom razgovoru iznio sam mnoge osobne ideje i razmišljanja o problemima koji su me godinama zaokupljali i kao znanstvenika i kao sveučilišnog čelnika i kao diplomata, ali i kao običnog građanina ove naše lijepe domovine. Tu ima i dosta „mračnih“ misli i konstatacija utemeljenih na osobnom iskustvu koje bi, izrečene u ovako sažetoj formi, mogle izazvati pesimizam. No to je u velikoj mjeri posljedica Vašeg izbora pitanja koja ste, s pravom, usredotočili na neke negativne pojave u hrvatskom društvu, pa su i odgovori odražavali težinu trenutne situacije. Drugi je razlog, kako sam i naglasio, da ne treba zatvarati oči pred teškoćama i negativnostima nego upravo suprotno, precizno ustanoviti karakter i uzroke problema kako bi ih se moglo ispraviti.

I stoga, kao predsjednik udruge želim pozvati sve domoljubne intelektualce da se uključe u naš rad, svatko u skladu sa svojim sklonostima i mogućnostima. Posla je mnogo, problema je i više nego sam ih uspio nabrojati, ali optimizmom, zajedništvom i suradnjom možemo pokrenuti dugo očekivanu duhovnu i materijalnu obnovu Lijepe Naše Domovine.

D. Dijanović i O. Barišić

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pet, 6-12-2019, 04:36:05

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.