Komemoracija u povodu 76. godišnjice partizanskog napada na Jastrebarsko i Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarizama 20. stoljeća (2)

J Jastrebarskom je 25. kolovoza 2018. održana treća komemoracija za žrtve svih totalitarizama XX. stoljeća s naglaskom na stradanja djece u ratu. Poslije položenih vijenaca i sv. mise održana je Tribina u župnoj dvorani a predavači su bili Ante Beljo s temom Otkud djeca s Kozare u Jastrebarskom 1942., Igor Vukić s temom Put djece od Kozare preko Jasenovca i Gradiške do prihvatilišta u Zagrebu, Sisku i Jastrebarskom te Zdenko Vuković Cena s temom Istine i laži o Jastrebarskom. Donosimo u nastavcima izlaganje Ante Belje na osnovi dokumenata i svjedočanstava iz toga vremena.

Događanja iz zapadne Srbije i istočne Bosne najbolje karakteriziraju bit Dražina četničkog pokreta i Titova partizanskog pokreta; oba su imala zadaću obnoviti Jugoslaviju i bili su uglavnom dominantno sastavljeni od Srba, a ideološki sa suprotnim nabojima: Dražini četnici u programu su imali zacrtano stvaranje „velike Jugoslavije i u njoj velike Srbije“, a Titovi partizani stvaranje komunističke Jugoslavije. Od polovine 1941. pa do kraja godine (u Srbiji), a u dijelovima BiH i Hrvatske (područje NDH) ratovali su zajedno sve do kraja 1942. godine.

komemoracija

Od kraja 1942. pa do završetka rata njihove međusobne borbe tekle su od ekstremno neprijateljskih do čestih prelazaka iz jednog tabora u drugi.

Tu su zapravo svi pokušaji savezničkih sila da ih stave pod zajedničku komandu bili neuspješni i pretvorili su se u okrutni rat jednih protiv drugih do istrjebljenja, ali ne samo u pitanju vojnih snaga, nego i civilnog pučanstva, a to je imalo nesagledive posljedice tijekom nadolazećeg rata. Nastojanja saveznika da ih stave skupa išla su dotle da su tražili od Draže i od Tita da bez pitanja o njihovu prethodnom ratnom djelovanju prihvate četnike ili partizane prilikom prijelaza iz jednih zaraćenih postrojba u druge. Neprijateljstva obiju srpskih skupina prema hrvatskom i muslimanskom življu ostajala su uglavnom podjednako neprijateljska.

Instrukcija Draže Mihailovića od 20. prosinca 1941.

Donosimo instrukciju Draže Mihailovića od 20. prosinca 1941. Komandi četničkih odreda:

INSTRUKCIJA DRAŽE MIHAILOVIĆA 20. DECEMBRA 1941.; KOMANDA ČETNIČKIH ODREDA; Jugoslovenske Vojske; GORSKI ŠTAB; Str. Pov. Dj. Br. 370; 20 decembra 1941 god.; POLOŽAJ; ĐENERALŠTABNOM MAJORU g. ĐORĐU LAŠIĆU - KOMANDANTU ČETNIČKIH ODREDA JUGOSLOVENSKE VOJSKE U CRNOJ GORI i KAPETANU g. PAVLU ĐURIŠIĆU KOMANDANTU LIMSKIH ČETNIČKIH ODREDA JUGOSLOVENSKE VOJSKE

INSTRUKCIJA:
...

Naša Vojska koja je u aprilu ove godine doživela, izdajstvom mnogih mračnih elemenata, najveću svoju katastrofu, dražanije još pobeđena jer rat nije završen, prema tome nema ni pobeđenih niti pobedioca.

Četnički odredi naše Jugoslovenske Vojske produžili su njen život kako bi se u neravnoj ali punoj slave borbi oprali čast našeg naroda i svetlog oružja.

Ciljevi naših odreda jesu:

1) Borba za slobodu celokupnog našeg naroda pod skiptrom [pod zapovjedništvom] Njegovog Veličanstva Kralja Petra II.

2) Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije - Crne Gore - Bosne i Hercegovine - Srema - Banata i Bačke.

3) Borba za uključenja u naš državni život i svih još neoslobođenih, slovenačkih teritorija pod Italijanima i Nemcima (Trst - Gorica - Istra i Koruška) kao i Bugarske, severne Albanije sa Skadrom.

4) Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata.

5) Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke [Slovenije] čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa.

6) Kazniti sve Ustaše i Muslimane koji su tragičnim danima nemilosrdno uništavali naš narod.

7) Kazniti sve one koji su krivi za našu aprilsku katastrofu.

8) U krajevima očišćenim od narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata izvršiti naseljavanje Crnogorcima (u obzir dolaze siromašne nacionalne ispravne i poštene porodice).

9) Osiguranje jednog takvog političkog tela koje će voditi državni brod smerima opštih narodnih težnji i interesa.

10) Ciljevi su ogromni zato je borba utoliko zahvalnija za one koji se bore za njihovo ostvarenje.

Učinite sve što je u Vašoj moći da se i sav nacionalni elemenat u Crnoj Gori što pre svrsta u naše odrede jer događaji se ređaju vrtoglavom brzinom i ne smeju nas zateći nespremnim.

Sa Komunistima - partizanima ne može bit nikakove saradnje jer se oni bore protiv dinastije i za ostvarenje socijalne revolucije, što nikada ne sme biti naš cilj, jer smo mi jedino i isključivo samo vojnici i borci za Kralja, Otadžbinu i slobodan narod.

Kosta Nađ kod Tita u Foči i razgovor 9. veljače 1942.

U svojoj knjizi Raporti Vrhovnom komandantu Kosta Nađ piše o razgovoru s Titom u Foči:

Posle toga više nisam bio u prilici da pregovaram s Italijanima opkoljenim u Kalinoviku, jer sam na kalinovičkom titosektoru, kao komandant tamošnjeg operativnog štaba, ostao samo do 8. februara [1942.].

Ujutro tog dana, tek što smo bili ponovo uspostavili telefonske veze s Fočom, iz Vrhovnog štaba su mi javili da se „hitno i neodgodivo“ javim drugu Titu. Odmah sam, obavestivši Hamovića da do mog povratka preuzme komandu na tom sektoru, s Duškom Furtulom odjahao u Foču.

Sve do razgovora s drugom Titom nisam znao zbog čega sam pozvan u Foču. Tek tamo, u Vrhovnom štabu, saznao sam za Tempove predloge o reorganizaciji vojno-političkog rukovodstva u Bosni i Hercegovini. Tempo je, naime, iz Sarajeva, odakle je opet delovao u ilegalnosti, pisao drugu Titu još 2. februara – analizirajući vojno-političku situaciju – kako bi bilo potrebno da se odmah obrazuju zasebni štabovi za istočnu Bosnu i Krajinu, a istovremeno da se na tim područjima pojačaju sekretarijati pokrajinskih komiteta. Tempo je drugu Titu predložio da u štab za istočnu Bosnu uđu Slobodan Princip i Pašaga Mandžić, a u Bosansku krajinu „da se hitno… uputi Kosta Nađ da, zajedno s Osmanom, formira Štab za Bosansku Krajinu“…

Drug Tito mi je pokazao Tempovo pismo. Čitao sam ga pažljivo. Vrhovni komandant je u jednom trenutku ustao i zajedno sa mnom čitao:

„U Krajini se održava savjetovanje na 20. o. m. [veljače 1942.] , pa do tada treba Kosta da bude u Krajini. On treba da dođe odmah u Sarajevo pa da sa Kulturnim ide u Krajinu i stignu na vrijeme na savjetovanje. Ovo ako uvažite moje predloge…“

Bilo je jasno da je Tito predloge prihvatio. Mene je to obradovalo, jer sam volio Krajišnike, ali bio bih spreman krenuti i u svaki drugi kraj ako bi to zatražio Vrhovni komandant.

S Titom je bilo nekoliko drugova, čini mi se – Ranković, Žujović i Čiča Janko [Moša Pijade]. Ako se ne varam, drug Tito je tada razgovarao i s Kočom Popovićem, kojeg je poslao umesto mene za komandanta kalinovičkog sektora.

Primio me u hotelu „Gerstel“ na levoj obali Čehotine. Titova kancelarija je bila na spratu: oveća, jednostavno nameštena soba…

(…)

Vrhovni komandant je najpre ocenio „naš očigledan uspjeh“ u protekloj ofanzivi, iako je analizirao i greške. Dao je i ocenu četnicima: sad je izdaja bila jasna. “Demoralisali su mnoge ljude, to je najveća šteta. Moramo sad te ljude ponovo okupiti barem u dobrovoljačkim jedinicama” – govorio je drug Tito. „Borovak u Foči moramo iskoristiti za daljnju izgradnju vojnih snaga ustanka i nove narodne vlasti. Pripremamo i osnovna pravila, načela narodnooslobodilačkih odbora, karakter i dužnosti tih odbora. To ne važi samo za ovu slobodnu teritoriju nego za cijelu zemlju.“ Zatim je govorio o prilikama u ostalim krajevima zemlje. Vrhovni štab tih nedelja nije imao veze s rukovodstvom ustanka u Hrvatskoj, ali znali smo da se ustanak rasplamsava.

(…)

Dok smo o tome razgovarali, stigla je Lepa Perović. Lepu sam upoznao na kalinovačkom terenu, gde je partijski delovala zajedno s Borišom Kovačevićem. Nisam znao da je pozvana kod druga Tita. Sve do njenog dolaska mislio sam da će sa mnom u Krajinu Avdo Humo, kako je to Tempo predlagao. Ali drug Tito se opredelio za Lepu. Kaže:

– Treba da putujete zajedno.

Lepa je zadatak prihvatila bez pogovora:

– Svejedno je gde delujem – rekla je drugu Titu.

Dakako, tako sam i sâm reagovao.

Drug Tito nam je rekao da je u tim prilikama „najcjelishodnije narodnooslobodilačkom borbom u Bosni i Hercegovini rukovoditi iz tri centra, sa tri operativna štaba“. Rekao nam je da će on lično razgovarati i s drugovima koji će preuzeti komandu u istočnoj Bosni, i s onima koji će rukovoditi operativnim štabom Hercegovine. Kad mi je, odmah u početku razgovara, rekao da ću ja preuzeti komandu u Krajini, poluglasno sam reagovao:

– Baš dobro. Poznajem Krajišnike...

Drug Tito se tada zagledao u me, rekao bih: malo natmuren, krajnje ozbiljan:

– Ne samo zato što znaš Krajišnike i prilike u Krajini. Ne samo zato što si mi rekao kako voliš Krajišnike. Važno je što znaš i ovdašnje prilike; vidio si i ljevičarenje i desničarenje. Vidio si sramotu četničke izdaje. Moraš znati da nam se svaka naša greška krvavo sveti...

Obraća se Lepoj i meni:

– Čuvajte se grešaka, ali i ljude čuvajte!

Dao im je i upute:

„Prvo, dosljedna orijentacija na permanentnu oružanu borbu i stvaranje jake oružane sile.

Drugo, oslonac na najšire narodne mase u svim krajevima Jugoslavije.

Treće, stvaranje slobodnih teritorija kao bitne pretpostavke za vojnu i političku mobilizaciju ljudstva i organiziranje narodne vlasti masovnih političkih organizacija.

Četvrto, uspešno pronalaženje za svaku etapu rata i revolucije najprikladnijih oblika vojne organizacije.
Peto, originalna partizanska taktika koja nam omogućava stalnost inicijative i slobodu manevra i koja se neprekidno razvija srazmjerno jačanju naših jedinica...“

Žujović je u jednom trenutku, mada inače ćutljiv gotovo sve vreme, nešto spomenuo o sporazumevanju sa četnicima, kad su „na liniji narodnooslobodilačke borbe“. Tito je oštro reagovao:

– Nema više sporazumijevanja.

Malo kasnije, sad već osmehnuta lica:

– S izdajom možemo pregovarati samo preko cijevi naših pušaka.

Hteo je znati kako ćemo putovati do Krajine: vazdušna linija je duga oko 400 kilometara. Smatrao je da nas treba dobro opremiti, omogućiti nam da izaberemo pouzdanu pratnju, “snažne i hrabre drugove da im damo”, reče. Ranković ga je podržao jer, veli, “moramo biti sigurni da će se probiti do Krajine”. Lepa i ja, sad više nisam siguran progovori li ona prva, imali smo drukčiji predlog: da pođemo sami, bez pratnje. Zapravo: do Sarajeva s vodičem, a od Sarajeva vozom:

– Tako ćemo brže stići, a nije nesigurnije od pešačenja...

Ranković se nije složio: spominje provale u zagrebačkoj i sarajevskoj organizaciji.

– U Sarajevu ćemo se ipak snaći. Imam ja svoje veze – objašnjavala je Lepa, koja je do hapšenja u leto 1941. godine bila sekretar Mesnog komiteta Partije u Sarajevu.

Opet sam podržavao predlog drugarice Lepe:

– Snaći ćemo se, druže stari.

Učinilo mi se da je Vrhovni komandant uzdahnuo:

– Nastrada nam mnogo divnih drugova. Čuvajte se...

Prihvatio je naš predlog, a onda pozvao Mitra Bakića:

Opremi Lepu i Kostu. Oni će ti sami već sve objasniti...

O knjizi Dušanke Nađ i opisima iz knjige

Knjigu pod naslovom Kosta Nađ – vojnik tri armije objavila je Dušanka (djevojačko Jovičić) Nađ, tijekom rata Kostina drugarica, a od 25. svibnja 1945. njegova supruga.

U Predgovoru knjige autorica navodi:

Želja da napišem ovu monografiju javila se u meni pre 20 go¬dina, otad upravo u meni živi ta ideja. Znam da ličnost i život čoveka kakav je Kosta Nađ nije lako opisati.Naročito je teško obraditi deo Kostinog života posle Španije i nemačkih logora, kada se vratio u zemlju i uključio u oružane pripreme našeg ustanka. Njegova organizaciona sposobnost, hrabrost, upornost, plemenitost, odgovornost, beskompromisnost i drugi kvaliteti najviše dolaze do izraza u vreme kada mu je povereno da komanduje jedinicama u Bosanskoj krajini, a i kasnije, u drugim delovima naše zemlje. Znam i to da te Kostine kvalitete mogu oceniti jedino njegovi pretpostavljeni. Ostale kvalitete - u pogledu izvođenja pojedinih operacija, njegovu taktiku i strategiju mogu obraditi istoričari na osnovi podataka kojima raspolažu naše istorijske ustanove, uz po¬moć diskusija i polemika između istoričara i drugih eminentnih ličnosti koje se bave isključivo ovom materijom. Meni to i nije bila svrha, i ja sam pošla drugim putem. Godinama sam čuvala ličnu Kostinu arhivu, sakupljala materijal, pravila pribeleške, pratila diskusije, izlaganja, dijaloge i šale najbližih živih Kostinih ratnih drugova, prijatelja, članova porodice i rođaka i kronološki ih, prema redosledu događaja i vrednostima, unosila u ovu monografiju…

Pisci monografija, istoričari i svi oni koji žele da napišu nešto više o Kosti kao vojniku, rukovodiocu, komandantu, strategu i organizatoru nadam se da se neće ljutiti što im nisam pružila više građe u tom pravcu i što sam se, mada površno, na osnovi dokumentacije, dotakla i tih pitanja, a to sam učinila prosto zato što ih nisam mogla mimoići. Smatram da će im ova građa pružiti nešto drugo, ono što se ne može naći u dokumentima i što niko drugi ne može bolje da poznaje od mene, jer sam imala mogućnosti da mnoge impresije ili čujem ili lično doživim…

Ante Beljo
Hrvatsko slovo

1. dio

3. dio

4. dio

5. dio

6. dio

7. dio

8. dio

9. dio

Pet, 18-10-2019, 12:19:31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.