O Registru branitelja

U posljednje vrijeme javna rasprava o registru branitelja je utihnula. Nije to toliko čudno; nakon nekog vremena intenzivne rasprave došlo je do zatišja i stječe se dojam kako se sada obavlja onaj konkretni dio posla – nadležna ministarstva rade na obećanoj javnoj objavi registra.

Medijsko prešućivanje

Ipak, zanimljivo je da u je medijima uglavnom prešućen jedan potpuno novi podatak, barem novi u smislu da nije bio poznat široj javnosti, koji baca sasvim drugačije svjetlo na neke uvriježene mitove i predrasude o famoznom braniteljskom registru. Naime, ove godine na Internetu je postavljena stranica Registar-branitelja.net. Ne treba ju miješati sa slučajem objave registra branitelja na Internetu iz 2010., koja je podigla silnu prašinu u javnosti, te dovela do policijske istrage u cilju otkrivanja osoba koje su registar objavila i na taj način prekršile zakon. Na ovoj, novoj stranici nije moguće pretraživati bazu imena, Objektivne analizeUzalud su bili glasovi onih rijetkih koji su pokušavali pozvati na razumne i objektivne analize, tumačeći kako broj od 500 000 ljudi koji su na ovaj ili onaj način, kroz razdoblje od pet godina, sudjelovali u obrani zemlje uopće ne mora biti nerealanprezimena i postrojbi, ali to ju ne čini ništa manje zanimljivom.

Relevantni argumenti

Stječe se dojam da su pokretači stranice željeli prvenstveno ponuditi relevantne argumente vezano za dobro poznatu priču kako hrvatskih branitelja ima najviše 350.000, koliko je, navodno, i službeno utvrđeno za vrijeme Tuđmana, a sve ostalo, tih 150.000 koji su doveli do danas aktualnih pola milijuna branitelja su zapravo pokazatelj koliki su strašni razmjeri manipulacija i lažiranja braniteljskih statusa. Često se naglašavalo kako je registar za tih 150.000 narastao upravo za vrijeme dugogodišnje vladavine HDZ-a sve do kraja prošle godine. Pri tom se uvijek provlačilo kako je na taj način vladajuća opcija stvarala neku svoju glasačku mašineriju, kupujući lojalnost i glasove lažnim braniteljskim statusima.

Uzalud su bili glasovi onih rijetkih koji su pokušavali pozvati na razumne i objektivne analize, tumačeći kako broj od 500.000 ljudi koji su na ovaj ili onaj način, kroz razdoblje od pet godina, sudjelovali u obrani zemlje uopće ne mora biti nerealan. U javnosti je puno više pristaša našla parola kako bi sa „pola milijuna branitelja došli i do Beograda". Nije bilo odgovora ni na pitanja koja su se nametala, poput onoga kako bi uopće bilo moguće da jedna politička struktura omogući tako velikom broju ljudi lažne statuse i prava? Kako bi se na taj način mogli „kupovati glasovi", koliki bi to bio projekt i zašto o nečemu tako glomaznom, ako postoji, nema nijednog konkretnog dokaza ili potvrde?

Predodžba javnosti

U stvaranju takve predodžbe u javnosti sudjelovalo su mnogi. Od medija, preko političara, pa do, nažalost, samih branitelja. Spomenut ćemo samo po jedan primjer iz svake od tri spomenute sfere. Primjerice, Večernji list u članku 12. travnja 2010. objavljuje naslov: „Inflacija ratnika: U zadnjih 10 godina 115.000 novih branitelja!". Iako se u samom tekstu djelomično otvara tema podataka iz MUP-a i MORH-a, o čemu više u nastavku, naslov je bombastičan i sugestivan sam po sebi. Ako se sjetimo reakcija političara, dobar primjer je naslov na jednom portalu koji, izvještavajući o jednom nedavnom okruglom stolu o objavi registra, navodi riječi aktualnog ministra: „Fred Matić: Moramo napokon doznati otkud 150 tisuća branitelja više!". 17. rujna 2009. jedan lokalni portal prenosi reagiranje gradske HVIDRA-e naslovom: „Barem 150 000 lažnih branitelja?!", a u tekstu se još dodaje kako je „jedino rješenje (...) objava Registra hrvatskih branitelja".

Uglavnom, na isti način kao i mnogo puta dosad, u javnosti je prevladao jedan potpuno fantastična teorija zavjere, koji se ponavljala do besvijesti – pravih branitelja ima najviše 350.000, višak od 150.000 stvorio je HDZ i na taj način stvarao svoju vojsku lažnih branitelja i odanih glasača. I zato, slijedio je nastavak, moramo objaviti registar branitelja i na taj način otkriti te silne lažnjake i svesti registar na vjerodostojan broj.

Registar-branitelja.net, najkraće rečeno, cijelu ovu konstrukciju ruši kao kulu od karata!

Naime, na stranici su objavljena dva dokumenta. Prvi je dokument Ministarstva unutarnjih poslova RH, od 12. studenog 1998. koji potpisuje tadašnji ministar Ivan Penić. Tim dopisom MUP odgovara Ministarstvu hrvatskih branitelja na upit o broju sudionika Domovinskog rata iz redova MUP-a. Ukupan broj koji je utvrđen jest 36.301 hrvatski branitelj. Drugi dokument jest dopis Ministarstva obrane od 11. siječnja 1999., kojim se također odgovara na upit Ministarstva hrvatskih branitelja, u kojem se navodi broj od točno 350.000 hrvatskih branitelja iz redova Ministarstva obrane. Nije teško izračunati da ukupan broj branitelja iz ova dva dopisa iznosi 386.301 branitelja.

Najzanimljiviji dio jest da su ista dva dokumenta objavljena i u gore navedenom članku Večernjem lista. No, taj članak sa svojim naslovom o „115 tisuća novih branitelja u zadnjih 10 godina" je ogledan primjer kakvu dezinformaciju može imati kao posljedicu neprofesionalno i neprecizno obavljen novinarski zadatak.

Očito dezinformiranje

Čitav tekst članka je poprilično zbunjujući. U članku su i izjave tadašnjih ministara policije i obrane, Ivana Penića i Pavla Miljavca, koji kao da potvrđuju zaključke novinara, ali opet na prilično dvojben način. Penić tako kaže da se on sjeća kako koncem devedesetih „MUP nije imao više od 40.000 branitelja, a ukupno ih je bilo oko 350.000". Iako iz priloženih dokumenata vidimo da je 350.000 broj branitelja iz Ministarstva obrane, a ne ukupan broj.

Još više zbunjuje izjava Pavla Miljavca. On kaže kako je točno „da sam 1999. potpisao izvješće po kojem je, koliko se sjećam, bilo oko 427.000 branitelja". Ova izjava zapravo nema nikakve veze sa dokumentom Ministarstva obrane od 11. siječnja 1999., koji se ranije spominje u članku. Naime, taj dopis potpisao je pomoćnik ministra, general bojnik Marinko Krešić, a broj koji se navodi nije 427.000, već 350.000. Ipak, valja odmah istaknuti kako ministar Miljavac naslućuje u čemu je rješenje čitave zbrke, iako ga on smatra problemom kada kaže da je „problem u Zakonu o braniteljima koji je omogućio da i onaj s tri dana rata ima status branitelja".

O čemu je zapravo riječ?

U oba ova dokumenta, koja su objavili i Večernji list 2010 i Registar-branitelja.net 2012., iskazani su podaci o broju branitelja u dva ministarstva ali s jednim, po svemu sudeći, Večernji listNovinari Večernjeg lista taj detalj uopće ne spominje u svom tekstu i ne postavljaju pitanje koliko je onih sa ratnim putem kraćim od 4 mjeseca. Autori stranice Registar-branitelja.net pokazali su se kao daleko vještiji i precizniji istraživači od novinarske trojke koja ja potpisala Večernjakov članakključnim detaljem. Naime, podaci su navedeni samo za one koji su u Domovinskom ratu sudjelovali više od 4 mjeseca! Svi oni koji su sudionici rata kraće od 4 mjeseca uopće se ne navode u tim dokumentima.

Novinari Večernjeg lista taj detalj uopće ne spominje u svom tekstu i ne postavljaju pitanje koliko je onih sa ratnim putem kraćim od 4 mjeseca. Autori stranice Registar-branitelja.net pokazali su se kao daleko vještiji i precizniji istraživači od novinarske trojke koja ja potpisala Večernjakov članak.

Ključni podatak u ovoj priči – broj branitelja sudionika Domovinskog rata do 4 mjeseca – može se saznati iz javno objavljenog registra branitelja 2010. Tako Jutarnji list u to vrijeme objavljuje tablicu pod naslovom „Broj dana u Domovinskom ratu". Iz tablice, u kojoj su predočene brojke sudionika Domovinskog rata od jednog dana do više od 5 godina, se lako može izračunati broj onih koji su branitelji bili kraće od 4 mjeseca. Upravo to su učinili, za razliku od novinara, autori stranice Registar-branitelja.net i na taj način izračunali kako taj broj iznosi 126 540 branitelja, sudionika rata kraće od 4 mjeseca.

Ako te podatke pribrojimo ranije spomenutom zbroju dva dokumenta iz konca devedesetih – 386.301 – ukupan broj branitelja krajem 1998. i početkom 1999. iznosio bi 512.841! U svjetlu mita o „inflaciji branitelja" tijekom vladavine HDZ-a do 2011. godine, gotovo senzacionalno izgleda činjenica da je , u odnosu na 501.666 branitelja iz objavljenog registra 2010., krajem devedesetih ukupan broj branitelja bio čak i veći, za 11.175, nego što li je 2010.!

Skidanje vela tajne

S obzirom da su autori stranice Registar-branitelja.net efektno skinuli veo tajne sa jedne od najvećih enigmi hrvatskog društva i jednostavno ukazali na odgovore svim onima koji žele „napokon doznati otkud 150 tisuća branitelja više", zaista je začuđujuće da taj njihov posao nije našao nikakvog prostora u medijima. Svi oni koji već godinama serviraju bombastične i senzacionalističke naslove i priče o registru branitelja ovog puta su ostali sasvim nijemi. Teško je znati zašto je tako. Možda zato što svi ti (pre)glasni novinari, političari i neki branitelji misle da bi, nakon 10-ak godina hajke na braniteljske vještice, bilo teško stati na loptu i priznati da su prenaglili. A možda i jednostavno zato što bi tada morali priznati i da je posve deplasirano uvjeravanje kako se baš zbog tih 150 000, tobože spornih i lažnih statusa, mora objaviti registra branitelja kao „jedino rješenje".

Iako, naravno, to uopće ne čudi. Baš kao što se predviđa u slučaju javne objave registra branitelja – zaključci koji se ne mogu prodati kao neka ekskluzivna i šokantna vijest sa naslovnice uvijek ostaju u sjeni senzacija, čak i kada sam senzacija nema puno veze sa stvarnošću. Na isti način kako je zbog jednog sitnog detalja – izostavljanje onih sa ratnim putem do 4 mjeseca – stvoren čitav jedan mit o lažiranju braniteljskih statusa u epskim razmjerima od 150.000 ljudi, isto tako će se dogoditi i kada se javno objavi registar branitelja. Neko nejasno tumačenje ili pogrešan zaključak dovest će do nove senzacije na naslovnicima, opet sa stvaranjem privida o silnim braniteljskim prijevarama ili povlasticama.

Kao što danas, primjerice, možemo svjedočiti zloporabom nekih dvosmislenih podataka o broju vukovarskih branitelja. Tako se opet može čuti kako je zapovjednik obrane grada, Branko Borković, svojevremeno sastavio popis od 1.803 vukovarska branitelja, a da danas „na tom području" braniteljsku mirovinu prima više od 6.500 ljudi. Ovakvim formulacijama izostavlja se čitav niz potrebnih preciznih objašnjenja i zapravo se lako vidi da se miješaju kruške i jabuke.

Za početak, ključno bi bilo saznati kada je Branko Borković sastavio taj popis koji se spominje. Naime, u izjavama za medije Borković uvijek potvrđuje da se zaista radi o tom broju, ali još nigdje nije objašnjeno kada je on bio aktualan. Iako mnogi novinari traže njegovu izjavu ama baš nitko ga ne pita taj ključni podatak. A postoje informacije da je popis sastavljen sredinom rujna 1991. i da se nakon toga, naravno, broj vukovarskih branitelja dodatno povećavao u naredna dva mjeseca do pada grada.

U isto vrijeme, olako se izjednačava termin vukovarskog branitelja i branitelja sa „tog područja". Zapravo nitko nije precizirao koje je točno „to područje". Odnosi li se to, osim na Vukovar, i na okolna mjesta: Bogdanovce, Nuštar, Vinkovce, Županju, Osijek? Odnosi li se to na one koji jesu iz Vukovara i koji danas žive na „tom području", ali su, spletom okolnosti, ratovali na nekim drugim područjima, u nekim drugim postrojbama i ne nužno 1991.?

Sve to se ostavlja nedorečeno i po istom obrascu kao i u ovdje spomenutim slučajevima , pa i u istim medijima, se pojavljuju senzacionalističke priče o ogromnom broju lažnih vukovarskih branitelja.

Pa se postavlja pitanje što će se dogoditi sutra ili prekosutra kada se na sličan način kao i vezano za „150.000 branitelja viška" pojave podaci koji rasvjetljavaju čitavu stvar i ukazuju da se opet radilo o lažno stvorenoj aferi. Hoće li i tada svi oni koji danas glasno potežu tu priču jednostavno – ušutjeti i prešutjeti kako su njihove insinuacije i optužbe bile potpuno neutemeljene?

Ante Bokšić