Ukidanje mjere roditelj odgojitelj

Tri Zagrepčanke svjedoče o problemima s naprasnim ukidanjem mjere roditelj odgojitelj

»Kada sam dobila treće dijete, na poslu mi je rečeno da sam ‘trebala rađati, a ne raditi’. A kada rezanje troškovami je četvrto dijete navršilo godinu dana, doznala sam da mi se nakon povratka s rodiljnoga dopusta sprema otkaz. Zapravo sam uzela mjeru da se maknem od toga pritiska. Nikad nisam ni planirala ostati svih 15 godina kod kuće. Mjera mi se činila korisnom za vrijeme dok sam na rodiljnom dopustu, no naravno da bih se vratila na posao čim bi djeca postala dovoljno samostalna i upisala školu.« Svjedočanstvo Ane Munjić (40), majke šestero djece i diplomirane kroatistkinje i polonistkinje iz novozagrebačke četvrti Zapruđe, posve odudara od nerijetko rasističkih stereotipa o majkama odgojiteljicama kao besposličarkama koje »rađaju djecu za novce«. Takvi su stereotipi u javnosti osobito buknuli nakon što je Visoki upravni sud 27. veljače zakonitim proglasio odluku Grada Zagreba o ukidanju mjere roditelj odgojitelj i tako već od subote 1. travnja primanja više od 5000 njezinih korisnika smanjio na minimalac. A razgovor s još dvjema majkama odgojiteljicama iz Zapruđa potvrdio nam je da slučaj Ane Munjić nije nikakva iznimka, nego – pravilo.

Poslovni svijet nenaklonjen majkama

Sve naše sugovornice – ujedno župljanke župe sv. Ivana apostola i evanđelista u Utrini – mjeri na koju će pravo prvi korisnici izgubiti već u rujnu ove godine isprva je, naime, privukla nesigurnost s kojom su se suočile na tržištu rada. Bilo da je riječ o zaposlenju, uvjetima rada ili stalnosti radnoga mjesta, poznato je da je poslovni svijet osobito nenaklonjen – majkama. »Biti zaposlena majka ne donosi sa sobom samo odsutnost zbog rodiljnoga dopusta, nego i česta bolovanja. Poslodavci nisu uvijek spremni majkama izići u susret, a država ih ni u kojem smislu ne pritišće. Pa tko bi uopće zaposlio majku četvero ili više djece ako ne postoji politika koja će ga na to potaknuti?« opravdano se pita Ana Munjić, koja je sada trudna sa šestim djetetom. Upravo je broj djece jedna od meta bezobzirnih kritika usmjerenih na majke odgojiteljice, povjerava nam Terezija Berend (39), diplomirana politologinja i majka troje djece. »Doživjela sam u susjedstvu svakakve komentare. Jedan me susjed nakon rođenja trećega djeteta pitao: ‘Dobro, je li sada dosta, hoćete li stati?’ No još je više toga na društvenim mrežama, gdje si ljudi dopuštaju reći i ono što u lice možda ne bi.«

»Novac ne može sam odgojiti dijete«

Pojava je to kojoj je svjedočio svatko tko ima društvene mreže. No odakle prijezir prema obiteljima s brojnom djecom?

»Danas je moderno imati dvoje ili troje djece; ništa više od toga nije poželjno. Mediji neprestano huškaju javnost protiv višečlanih obitelji i to nas pogađa više od financijskoga udara«, objašnjava Ana Munjić. Ipak je to tek jedna od osuda s kojima se suočavaju obitelji s brojnom djecom, otkriva nam Terezija Berend. Djecu iz obitelji roditelja velika obiteljodgojitelja zbog izostanka iz vrtića ne mimoilazi ni etiketa odgojno-obrazovne zapuštenosti. »Kao roditelj odgojitelj nisam profesionalno izjednačena s tetama u vrtiću, no to ne znači da su moja djeca manje spremna za školu od vrtićke djece. A roditelji koji zapuštaju svoju djecu zapustit će ih i uz vrtić. Ne mogu vjerovati da bi itko dobio dijete samo radi novca. Mjera je roditeljima davala psihološku i financijsku sigurnost. No koliki god bio, novac ne može sam odgojiti dijete.«

Problem ne će riješiti ni vrtići ni bake i djedovi

Ni vrtići u koje se gradske vlasti neuvjerljivo kunu nisu rješenje bez mana. »Iako sam svjesna blagodati vrtića, kao majka odgojiteljica sa sinom sam mogla proživjeti brojne trenutke koje sam sa starijim kćerima morala propustiti zbog potrage za poslom. Rano odvajanje od roditelja djeci je bez iznimke stresno, a i same primjećujemo kako ona tek oko treće godine pokazuju izraženiju želju za druženjem s vršnjacima. No čak i kad se sve s djetetom poklopi, na vrtić ne možete računati sa sigurnošću. Prošle je godine samo u Zapruđu ostalo neupisano šezdesetak djece, a ove će ih godine biti i mnogo više jer roditelji odgojitelji svoju djecu lani nisu ni prijavljivali za vrtić«, napominje Terezija Berend, ističući da zbog specifičnosti života u Zagrebu problem zasigurno ne mogu riješiti bake i djedovi. »Suprugovi roditelji žive na selu, a moja majka još radi, i to u smjenama, tako da se na nju mogu osloniti samo u hitnim situacijama. Slična je situacija s većinom roditelja u Zagrebu.«

»Rodila sam djecu da bih ih voljela«

Svoje iskustvo majke odgojiteljice za Glas je Koncila podijelila još jedna Zapruđanka i majka troje djece, koja je ipak željela ostati neimenovana. »Odmalena sam željela biti majka i imati veliku obitelj, a zbog ljubavi prema djeci odabrala sam i učiteljsko zvanje. Mjera roditelj odgojitelj privukla me zato što nisam mogla naći stalan posao u školi, majka i dijetenego sam radila na zamjenama dok su djeca išla u vrtić. Kad roditelj radi u smjenama, vrtić nije najsretnija opcija jer dijete često ne može ni ostaviti ni doći po njega na vrijeme, nego dijete mnogo vremena mora provoditi u dežurstvu. No tko u blizini nema djeda i baku ili mu nedostaje novca da plati nekoga za čuvanje, nema alternativu. A sada nas bez pripreme guraju u još goru situaciju jer nam nisu osigurali ni mjesta u vrtiću. Ako nam djeca ne idu u vrtić, mi ne možemo tražiti posao. A zbog prirode svojega posla preko ljeta se i ne mogu zaposliti, tako da ćemo teško premostiti vrijeme do jeseni. Bojim se da će se i oni koji su se protivili roditeljima odgojiteljima osvijestiti tek kad njihova djeca ne dobiju vrtić. Svi smo mi iskusili i blaćenje i pljuvanje, pogotovo majke. To je zapravo onaj najteži, psihološki udar. Jer biti majka odgojiteljica ne znači ostaviti dijete da se brine samo o sebi i lagodno ispijati kave, nego posvetiti 95 posto svojega vremena djeci. Baš kao da smo u vrtiću, samo što smo tete cijeli dan. No zbog toga i možemo odmah reagirati na svaku situaciju. Uvjerila sam se da to djeci donosi i više samopouzdanja i samostalnosti, i zato mi ni najmanje nije žao zbog moje odluke. Nisam odabrala imati dijete više radi novca niti ću djece imati manje zbog pritiska vlasti. Rodila sam svoju djecu da bih ih voljela, s novcem ili bez novca, bez obzira na veličinu automobila, na kredit za stan ili na nesigurnost posla«, zaključila je sugovornica.

Razmjeri demografskoga paradoksa

Ni to još ne dočarava razmjer nerazboritosti zagrebačkih gradskih vlasti. »Mjera je bez sumnje bila demografski učinkovita. Podatci su pokazali da se nakon uvođenja povećao broj trećerođene i četvrtorođene djece u Zagrebu.

To što se nije povećao broj prvorođene i drugorođene djece nema nikakve veze s mjerom jer tomu nije ni bila namijenjena! S druge strane, mnogi su roditelji odgojitelji ujedno samohrani. Kad im naknada padne na 300 eura, kako će plaćati najam? Kako će se zaposliti ako im djeca trebaju cjelodnevnu skrb? Golem je propust učinjen izostankom procjene mjere«, dodaje Ana Munjić, koja se osvrnula i na nelogičnost predrasuda o majkama ustavni sudodgojiteljicama. »I mi ‘rađamo djecu sebi’. No ako tko baš želi roditeljstvo promatrati iz financijske perspektive, onda ne može prijeći preko činjenice da svako dijete koje ide u vrtić subvencionira grad. A za skoro 10 000 zagrebačke djece nema toga mjesta u vrtiću koje bi se uopće moglo subvencionirati«, zaključuje sugovornica.

Umjesto odgovornih stigmatiziraju se – roditelji

Ukidanje mjere obje su sugovornice očekivale, kao što očekuju da će pravda ipak pobijediti na Ustavnom sudu, koji će razmotriti ustavnu tužbu protiv presude Visokoga upravnoga suda. Ma kakav bio ishod toga postupka, pravu pobjedu valja izboriti i negdje drugdje, upozorava nas Terezija Berend. »Danas, kad nam je većina stanovništva starije dobi, kada nam većina mladoga, radno sposobnoga i obrazovanoga stanovništva odlazi iz zemlje, kada se neprestano govori o padu nataliteta, ne razumijem što je toliko problematično u mjeri koja potiče roditelje. Bilo je tu i manjkavosti i prostora za zloporabu. No umjesto da se upre prstom u one koji su mjeru zlorabili, u one koji su trebali nadzirati učinke mjere ili u državu koja nije ni pokušala riješiti demografsko pitanje, stigmatiziraju se – roditelji. Otvoreno nam se šalje poruka da smo nametnici i da su naša djeca opasnost za okoliš.« Slušajući majke odgojiteljice, doista je neizbježno zapitati se: Kako da se nadamo demografskomu rastu ako toleriramo stajalište da je velika obitelj sramota?

Luka Tripalo
Glas Koncila

Ned, 19-05-2024, 13:54:30

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.