Nada s Kariba

Kao kad samo jedan brod ledolomac napravi potez koji izazove pukotinu u ledu čiji oštar rez krckajući putuje kilometrima, slično bi se za zaštitu ljudskoga života moglo dogoditi nakon što je nedavno objavljeno da je malena otočka država Portoriko, pridružena članica SAD-a, donijela zakon kojim se i tek začetomu djetetu priznaje da je »prirodna osoba«. Otpori tomu zakonu očekivano su bili golemi, što je pratio i velik pritisak na njegove kreatore. Čak i nakon što je zakon izglasan dominirala je među mnogim političarima i analitičarima suzdržanost, zatečenost, o čemu svjedoči to da iako je guvernerica te države s karipskoga otočja, inače katolikinja Jenniffer González, zakon potpisala još 22. prosinca 2025., da bi vijest dobila širi značaj trebalo je čekati sve do početka nove godine. U doba kada zakonodavstva zapadnih zemalja začeto dijete tretiraju tek kao nakupinu stanica ili tkivo u ženinoj maternici, Portoriko je, dakle, napravio iskorak koji bi mogao utjecati na pravnu budućnost poimanja ljudskoga života diljem zapadnoga svijeta. To se može smatrati i dosad rijetko viđenom pravnom dovitljivošću jer u toj zemlji na snazi je i dalje zakon o dostupnosti pobačaja, no nije više isto ubija li se zahvatom nakupina stanica ili osoba.

Dosad je malo ozbiljnijih analiza objavljeno nakon donošenja toga zakona, a među rijetkima čak i iz Katoličke Crkve koji su se oglasili bio je pravnik i katolički svećenik iz Portorika Carlos Pérez Toro, župnik župe sv. Ruže Limske u glavnom gradu San Juanu, koji je pravnim savjetima sudjelovao u izradi zakona. Istaknuo je za agenciju OSV News da se zahvaljujući tomu zakonu »prepoznaje da je ljudsko biće u trudnoći fizička osoba od prvoga trenutka začeća«. Drugim riječima, koristeći se pravnim izrazom koji se primjenjivao samo kada je ljudsko biće rođeno, odsad dijete ima pravnu osobnost i sposobnost od trenutka začeća. Dalekosežnost vidi i u praktičnom smislu: svaka trudnica u Portoriku sada može svoje nerođeno dijete proglasiti nasljednikom, to jest zakon izjednačava dijete u maternici s djetetom koje je rođeno. Svećenik i pravnik dao je primjer: u poreznim pitanjima dijete u maternici može se smatrati novim uzdržavanim članom kada je u pitanju plaćanje poreza. Zahvaljujući zakonu, čak i dijete u majčinoj utrobi može uživati »bitna prava osobnosti, dostojanstva i časti, slobode misli, savjesti ili vjere, slobode djelovanja, privatnosti, nepovrjedivosti doma, fizičkoga i moralnoga integriteta te intelektualnoga stvaranja«, rekao je.

Jasno je da zakon donesen u Portoriku vrijedi samo za tu zemlju i ni za jednu drugu, no model po kojem je donesen mogao bi nadahnuti mnoge koji se diljem svijeta zauzimaju za život, pogotovo na području Europske unije u doba kada se iz njezina središta osobito ustraje na tome da se pobačaju u zdravstvenim ustanovama pristupa lakše nego rođenju. Naime, dosad je među mnogim političarima, čak i onima koji se izjašnjavaju kao kršćani, vrijedilo načelo da su »osobno protiv pobačaja«, da su »stranački za zakon koji ženi omogućuje pravo na izbor«, a da je »prevencija najbolje rješenje«. No iako su imali i imaju sve instrumente na raspolaganju, gotovo ništa nisu učinili za zakonsku zaštitu života od začeća – jer se zbog osobnoga karijerizma (ne radi općega dobra države za koju rade!) ne žele zamjerati glavnoj političkoj struji koja je u Europi sve zatvorenija i za zaštitu života i za zaštitu obitelji, a sve otvorenija za nakazne ideološke utjecaje. Političari u Hrvatskoj koji se izjašnjavaju katolicima, to jest aktualna vlast koja se deklarira kao bliska kršćanskim vrijednostima, sada je dobila model da se život zaštiti od začeća na način da se dijete pod majčinim srcem zakonski proglasi osobom sa svim njezinim pravima. Ništa ih ne bi stajalo ako bi to učinili, a čitavo bi društvo, pogotovo hrvatsko koje izumire, dobilo mnogo. Uskoro će se doznati što im je vrjednije: fotelja ili kolijevka.

Branimir Stanić
Glas Koncila