Đuro Vidmarović, Kijevski dnevnici

U Zagrebu je u palači Dverce predstavljena knjiga "Kijevski Dnevnici“ Đure Vidmarovića. Na predstavljanju okupili su se članovi udruge hrvatskih veleposlanika koji su bili organizatori ove prezentacije, a također aktualni diplomati, sveučilišni profesori, građani i drugi. Knjiga je najavljivana kao svjedočenje o Ukrajini prijatelja Ukrajine Đure Vidmarovića. O samoj knjizi smo već pisali na portalu HKV-a, ovdje ćemo kratko izložiti neke stavove sudionika.

Počasni gost događaja Nj. E. g. Vasylj Kyrylyč, veleposlanik Ukrajine u RH je održao kraći, ali dojmljiv, uvodni govor. Prema njegovom riječima dnevnik je uvijek nešto osobno. To su dojmovi, razmišljanja, zaključci. „Za g. Đuru Vidmarovića dnevnik je ispovijest osobe koja otvoreno voli Ukrajinu i ne može samo opisivati događaje, ona doživljava ono što se događa. Đuro Vidmarović u svojim 'Kijevskim dnevnicima' nalikuje putniku. Ali ne onom o kojem čitamo u poeziji Petra Preradovića 'Putnik', već onom koji kao da ide cestom ukrajinske povijesti, poznajući duh Ukrajinaca. 'Kijevski Dnevnici' otkrivaju empatiju prijatelja Ukrajine Đure Vidmarovića prema nepobjedivosti Ukrajinaca u borbi za slobodu. Ova je knjiga kao sloboda, kao osjećaj slobode. Sjećam se Ivana Gundulića: O lijepa, o draga, o slatka slobodo! Sloboda je žrtva, sloboda je život, a sloboda je i smrt. Ova je knjiga, rekao bih, životopis, doživljavanje onih događaja što su se zbili u Ukrajini 2014. i 2015. godine. U tom kontekstu imam za Vas danas, dragi Đuro, najjaču riječ, a ta je riječ HVALA! Hvala Vam na potpori Ukrajini, hvala Vam što ne skrivate svoju ljubav prema Ukrajini, hvala Vam što ste zajedno s nama, što ste uz nas. Vi ste za mene kao glasnogovornik Ukrajine među Hrvatima. Hvala Vam još jednom!“

Veleposlanik Ukrajine Vasylj Kyrylyč – o knjizi Vidmarovića

Predavanje o knjizi, njenom značaju i mjestu u suvremenom informativnom prostoru Hrvatske glede spoznaja o Ukrajini je održao prof. Jevgenij Paščenko. „Ovo je toliko zanimljiva i velika tema, a za mene je toliko intrigirajuća, da ne znam s kojega bih ju vidika sagledavao, ali kada kažem čast i zadovoljstvo, te su riječi doista prepune sadržaja. Čast mi je govoriti u ovome društvu o takvu autoru i takvu djelu i to je doista veliko zadovoljstvo. Naime kada sam čitao knjigu i razmišljao o njoj napravio sam retrospektivu žanra budući da se bavim ukrajinsko ‒ hrvatskim vezama i moram vam reći da je ova tema ‒ put prema istočnome prostoru ‒ dosta zastupljena u hrvatskoj društvenoj misli, osobito u hrvatskom putopisu. Naime to je put prema slavenskom Istoku, prema tim zemljama. Ja kao slavist, komparatist, uvijek sam govorio da nijedan slavenski narod nije tako intenzivno tretirao temu slavenskog zajedništva kao Hrvati…

Đuro Vidmarović i Jevgenij Paščenko na prezentaciji knjige „Kijevski dnevnici“

Sada u cijelom tom kontekstu hrvatske percepcije Ukrajine pojavljuje se knjiga Đure Vidmarovića. Mogu reći: to je jedini putopis, jedina knjiga u hrvatskoj putopisnoj tradiciji koja daje objektivan pogled ne samo čovjeka kao političara, kao kršćanina, kao Hrvata, nego kao ‒ svjedoka. On zna. U ovoj ćete knjizi pronaći cijeli niz, vjerujem, vrlo zanimljivih konstatacija. Naime on je bio tamo, na Majdanu, u srcu ukrajinske pobune, bio je svjedokom ukrajinskog dostojanstva… O svemu tome naš Đuro Vidmarović daje svoj pogled: častan, pošten, pravedan. To je možda jedino djelo u hrvatskom putopisu koje je ispunjeno sadržajem takve razine. Zato kažem da to treba čitati i na Fakultetu političkih znanosti i na Diplomatskoj akademiji jer knjiga ostaje bez obzira na sve. Nju treba, naravno, staviti na svemrežu u pdf-u. Ja mu najsrdačnije zahvaljujem. To nije prva njegova knjiga, to je dio solidnog opusa Đure Vidmarovića o Ukrajini i ja mu čestitam na ovoj knjizi.

Autor knjige zahvalio se prethodnicima i rekao je da je ova knjiga - treće njegovo djelo o Ukrajini. „Na kraju, drago mi je što je ovdje g. veleposlanik ‒ on zastupa ukrajinsku državu. Govori prekrasno hrvatski. Čovjek je europskih obzora, domoljub je, ali potpuno umjeren kao i mi pa se sasvim dobro razumijemo. Kao što se i s Rusijom možemo razumjeti ako prihvaća međunarodni pravni poredak i ako shvaća da velika zemlja ima veliku odgovornost za čuvanje međunarodnoga pravnog poretka jednako kao i mala i da smo u UN-u svi jednakopravni: i mala Grenada i velika Kanada, a u EU-u mala Malta i velika Njemačka. Dakle međunarodno pravo moramo poštivati i jedni i drugi jer inače ide sve niz brdo i završava ratom, s tim što Ukrajini treba pomoći. Tu su ove dvije separatističke paradržave pod okupacijom koje ne bi opstale ni jedan dan bez ruskog oružja i hrane i infuzije koju dobivaju. Još uvijek je to prijetnja ‒ to moramo znati, da se ne bi ostvarila njihova Malorosija. Evo, dragi prijatelji, moram reći da sam upravo ovdje želio imati promociju knjige“.

Prezentacija knjige Đure Vidmarovića bila je značajan izražaj visoke kompetencije sudionika, popraćena s velikom pozornošću i postala je kao još jedan izraz ukrajinsko-hrvatskog prijateljstva.

dr. sc. prof. Jevgenij Paščenko