Ivan Raos: Šime Vulas - retrospektiva (2011. / 2012.)

Moderna galerija u Zagrebu, predstavila je (20. XII. 2011. - 4. III. 2012.) retrospektivnu izložbu umjetničkog stvaralaštva Šime Vulasa (rođenog u Drveniku kod Trogira, 1932.), zapravo jednog od najistaknutijih hrvatskih likovnih umjetnika sukreatora poslijeratnog postmodernističkog hrvatskog kiparstva. Na retrospektivi pokazuje se 150 djela nastalih u rasponu od 1957. do 2011. godine - odnosno od najranijih akademskih crteža i skulptura iz 50-ih godina, preko radova antropomorfnih oblika i pročišćene forme - djelomice nastalih ranijih radova - jer očito je Vulas bio inspiriran utjecajem umjetnika moderne: Henrya Moorea, Arpa, Picassa (poglavito Constantina Brancusia), ali samo u najranijim Vulasovim radovima nastalima do kraja 1950.-ih. Stvaralačkim ulaskom u u 1960.-e autor u potpunosti odbacuje ideje moderne i iznalazi vlastitu artifikaciju (igrokaz) znakovima koji je i u novijim radovima postojan a, uočljiv je u totemima koji su označili prekretnicu u smislu pronalaženja kiparskog govora na kojem je zasnovo svoju inovativnu morfologiju i motiviku.

Vulas

Jedrilje

Gotovo čitav Vulasov opus su kiparski oblici kojima se suprostvlja modernoj i, sveprimjetno od početka 1960.-e izražava postmodernistička htjenja kroz čežnje koje iako asociraju na: jedra, svijeće, jarbole, katarke, gradovi, orgulje, portale i tvrdalje... zaista su motivi koji prevladavaju u opusu. Ove reminiscencije na zavičaj, izvedene su uglavnom u drvu i oblikovane strukturizmom fragmentiranja s postupnim slaganjem segmenata u ritmički zavodljive i nedefinirane plastičke cjeline, kojima se nedvosmisleno pokazuju kako je kiparov put dojmljivo osoban i savršeno usklađen sa strujom sudobnika hrvatske likovne umjetnosti koja je postmodernizam gradila na iskustvima likovne tradicije u Hrvatskoj i Europi - koji je nastajao s različitom a ipak raspoznajnom eksperimentirajućom simbolikom ranodvadesetostoljetne umjetnosti i znanosti, tj. tjekom (moderne).

Sakralna dionica

Značajan dio retrospektive čini sakralna dionica Vulasova opusa čiji opseg i značaj sadržajno izložba svjedoči nizom izvanrednih umjetnina: križeva, raspela, svijećnjaka i drugih djela liturgijske namjene. Vrsna, pak, foto-uvećanja boljih umjetnikovih spomeničkih i kiparskih ostvarenja u javnim prostorima upotpunjuju ovu retrospektivnu sintezu Vulasova dosadašnjeg više od pet desetljeća dugog i plodnog stvaralaštva najviše umjetničke vrjednte u Europi.

Vulasovo kiparstvo izrazito je raspoznajno, kako zbog - načela izvedbe, moguće zato - jer artificra znacima pritom iz umjetnina proizilazi primjetna trilogička dimenzija kako promatrati i očitovati znakovitost. Vidno je uočljiv u pojedinim (strukturiziranim) skulpturama iz kojih izvire uobličena izviruća skrivena snaga prožetih struktura i tekstuktura s predznakom i motivim - dominira područjem na koji je postavljena - primjerice 22. metra visoki Spomenik Podhumskim žrtvama, u Grobničkom polju iz 1970. u bjelomu betonu načinjen (kao odmazdu za jednu nestalu učiteljicu, fašisti su 12.srpnja 1942. strjeljali 91. hrvatskog građanina i odveli 800. ljudi u koncentracijske logore)!

Vulas

Rozeta

Skladne proporcije

Proces nastajanja umjetničkog djela shvatljiv je (teorijski objašnjiv), zaista su skulpture neobični objekti a sadržajno, izgledom i formom su određeni, u njima nema preciznog geometrijskog (Max Bill-ovog) oblika, već prevladava prijmetan red, skladnih proporcija (donekle postojan u trojice autora - Grupa Zero - Vulasovih sudobnika !). Očito je autor svjestan svoje raspoznajne snage inovacije - izričaja. Ogleda se strukturizacija predstavljenih umjetnina izložbom - strukture su razigrani izazov nedefiniranih struktura prema volumenima iz kojih se naziru oblici raznih mogućosti strukturizma (u skulpturi i prirodi) zapravo nevidljivih izvan matetrije - pritom svaka skulptura autorovo je željeno igranje s kojekakvim oblicima i transformacijamama k autorovim 60.ima i ovodbnim umjetničkim tenzijama izazovnog kiparskog traganja.

Izložba Vulasovih skulptura još nam predočava polustoljetnu umjetnost iznenađenja, koja u sebi sadrži likovne zagonetke (slojevitost) pristupanja činidbama kako se umjetnik tjekom svojeg umjetnikovanja suočavao s materijalom - uobličenim formama i stvorinama najčešće izrađenima u drvetu. Estestika pokazljivost uočlijva je različitošću oblikovanih ideja koje nemaju pomodna obilježja već u umjetničkoj proizvodnji donose jasnoću na tri razine: prakticiranje - umjetnost kao igra, zatim umjetnost kao simboličnost, i umjetnost kao životna zaokupljenost - izražena kao dominantna logika svukupnosti i mističnosti. Umjetnost postmoderne nalazi izlaz u masovnosti i zato mnogi Vulasovi oblici(križevi,totemi...) mogu biti zapravo traženi (umjetnički) suveniri za kojima čezne i Hrvatski turizm i svenirnice - zaista nedostaju mnoštvu od 10. milijuna turista koji eto i tjekom 2011. posjetili su Hrvatsku!!!

Dešifrirane atrakcije

Zašto oblici nisu definirani kao kipovi u okolišu ili apstrakti i okomice koje oblikovanošću asociraju na tijela žena ili brodova već osjećajno izraženi smisao razapetih jedara na pučini koje kiparu od rođenja čine izazovni smisao (strukturiranja), kojim će iskazati drugačije stojište znalačkog umjetničkog umjećem profesije, a kojeg je stekao i pronašao zapravo izobrazbom volje na Likovnoj akademiji do izvedene značidbe artificiranja skrivenoga u formi ili sadržaju pojedinog kiparskog djela. Među skulpturama ne postoji poveznica artizma - znakova - oni se sudaraju i prožimlju tako da je svaki oblik za sebe najčešće dešifrirana atrakcija (vidliva struktura), u kiparskom i likovnom izrazu ispunjena zanimljivim slikama, dojmovima ili simbolima ! U umjetnikovu djelu nema većih protivljenja i odmaka, niti suvišnih radnji sve je sažeto i prožeto najčešće (ne)definirano s vidljivim izvorom sadržaja kipa, ali sveprimjetno dojmljivošću u okružju uz metaforu i simboliku ljudskih ipak nezaobilaznih bića naročito na Vulasovim kiparskim početcima. Uz svu škrtost tematskog izražavanja Vulas se očituje vrsnim znalcem (znalački umije oblikovati) skulpturu - udjeljujući joj novi paradoks antiividljivog (u ranijim radovima ljudsku dimenziju), ne gubeći nizove sažete u volumenima otkrivenima (u kubizmu), zato i njegova strukturiranost nije ujednačenost koja povezuje unutarnji zamišljeni i ostvareni oblik kroz vidljivi volumen - izvedenoga (parktičnoga), već autorski je vrlo odrđen autentičnom - stilski izrazito sveraspoznajan.

Vulas

Kosa jedra

Zanimljivo bi bilo kad bi nam naslovi otkrili što karaktreizira Vulasovu umjetnost koju ne otkrivamo na izložbi, ni u katalogu.Ipak poušaj objašnjenja kipareve karakterističnosti: izražen je emocijom kinetičke umjetnosti koja propituje pitanja svjetla i prostora uz sadržaj moitiva i ostvarene umjetnosti. Čitav sklad zahtjevnih znakova kroz polustoljetne izvide primjetan je, što se primjećuje konkretno i raznoliko i kroz crteže i izvedene oblike (kao umjetnost objekta).Pa s pravom se očekivalo na izložbi kako će i drugačijih umjetničkih izražavanja u svojem karakterističnom stilu predočiti - a kojeg pružaju metalni materijali.

Ipak kroz usmjerenost na logiku drukčijosti kiparske strane, uz sveprimjetnu moć intuicije - činio je, na primjerima u projekcijama na skulpturi igravši sa znakovima ne samo svoje umjetnosti, već čitavim područjima izraženim u objekatima koji ipak vješto govore o umjetnosti svojom monumentalnošću - zapravo kipovi, posebice oni najviši oživljuju čitavu okolinu a području gdje su postavljeni daju izazovni - čak memorijalni - spmenički smisao: Spomenik mornaru, 1997.(na Silbi), zatim najviši Vulasov kip je - Spomenik Pdhumskim žrtvama...

Korespondencija s drvetom

Vulas je za većinu svojih skulptura izabrao drvo kao svoj materijal od najranijih dana - jer cjenom mu je dostupan i prihvatljiv. Nije samo vidljiva korespodencija s drvetom - zapravo ono je svepostojano u Vulasovom stvaralaštvu (kao i u prirodi). Vulas se snalazi u svim kiparskim materijalima, tako i vapnenjacima kamenu (Seget i Okrug), mramoru, a očito mu je na ALU bilo dostupno lijevanje skulptura u bronci, možda i aluminiju. Osobni igrokaz umjetnikovanja je uvidjeti kontrast kojeg donosi svaki materijal za sebe pritom i udjeljuje drukčije efekte u izložbenim dvoranama Moderne galerije - jer svjetlost obasjava eksponate, ispunjava ih i oznanjuje novum dajući i pozujući vitalnost autorovom likovnom stvaralaštvu. Skulpture nisu interpretirane pojavnosti već iznimno ozbiljeni umjetnički sdaržaji koje dominiraju kao vidljivi oblici nastajanja postmodernističke kulture - koje zapravo u mnogo čemu upotpunjuju značidbom praznine u Hrvatskoj likovnoj umjetnosti.

Kod Vulasa poststrukturizam ne prestaje on se razvlači pritom iskazuje drugačije stojište a odbacuje povjesno mišljenje sukladno životnom i umjetničkom djelu - sudobnik je prikladno omomogućnom mu umjetničkom svijetu zbilje Hrvatskoj, u kojemu se baš sve mjenja i obnavlja ali i susreće - kao da je sve bivajuće. Svrhovita je pokazljivost skulptura prizišla iz začaranosti sintakse u autorovoj osbnoj smmirnosti koja se irazila (u skulpturama),kao prikaz odnosa same svjesti ili proizvod samosvjesti! Vulasovo nadahnuće pojavilo se iz vederinom svjetla prožimanih strukturnih sučeljenja Drvenika sa skrivenim detaljima na njegovu monoperspektivizmu sponatanošću ostavlja dojam nepredvidivog shvaćanja korespondirajuće jasnoće, zapravo autorove subjektivne osobnosti. Koju je očito upijao u zadivljujućem trogirskom krajoliku, kako umjetničke, tako i prirodne baštine (od dječačkih dana). Čitavom izložbom dominira postrukturizam proizišao iz znalca umjeća prakse i perspektivnog sučeljenja s optimističnošću logike prirode - koja je sveprimjetna i kao životna radost, kod življenja, i stvaralačkog djelovanja i, kao veleuglednijeg profesora kiparstva na Likovnoj akadmiji u Zagrebu.

Kao umjetnik prihatio je izazov i mogućost ostati djete - koje se zabavlja i crtkara pritom i stvara (čitav život), kao da ne želi odrasti, ujedno ne propušta prigodu da oblikuje i umjetnička djela. Izložba oznanjuje kako je autor znao i sudjelovati na pojedinim javnim natječajima s kiparskim osobnim izborom, na kojima je dojmljivo uočava izražena volja stvaralačka a kadkad u urbanitetu. Šetajući između kiparskih djela ne primjetih u čemu se očituju smjernice naglašavne u čemu se zasniva "modernizam" Vulasova kiparstva - kojeg su isticali autori izložbe?

Vulas

Križni put

Šime je Vulas nadmašo predstavljače retrospektivne izložbe svojom ljudskom osobnošću i izobrazbom - jer (očito je pogrješno shvaćan), iako je intelektno pokazljiv postmodernizmom u više od 90% svojih izložbenih djela - kao izniman hrvatski pripadnik postmodernističkih i konceptnih tenzija i gibanja, kako u Hrvatskoj, ne manje i europskoj likovnoj umjetnosti druge polovice 20-ga stoljeća. Zar Vulasova skulptura nije samo uvid u sve čari i segmente u širokoj lepezi umjetnosti i znanosti u našem sadanjem ovodoblju. Poliperspektivizam će i nazahtjevnijim znalcima biti najteže shvatiti u skulpturama - jer prožimanje logike etike u sveukupnoj Vulasovoj estetici, odnosno uvid je u pluridiscipliniarni način mišljenja satkan od volumena i matematike do zbivanja u našem okruženju u sadanjosti. A zaviriti u ljudsku i umjetničku ukupnost Vulasove proizvodnje zasnovane na šest slojeva sintetickog načina mišljenja kao jedini misaoni obzor na virtualn omjer zbilje oblikovan od Aristotela na ovamo. Aristotel je bio u cjelosti optički određen i to ga je odvelo u fatamorganu geocentrizma, jer nije poznavao matematičku logiku - kao i autori Vulasove izložbe. Očito iz karakterne osbnosti i iskrene ljudske Vulasove svjesti dolazi intuicija, po intuiciji je proizišla ukupna ramifikacija matematičkih razgranaka (Brower). Intuicija je ljudskoj prirodi dano svojstvo neposredne spoznaje. To što proizlazi iz intuicije nije odredivo, ni dobno, ni prostorno, ni vrjemno ali se: vrijeme, doba i prostor u zbilji samo po intuiciji mogu shvatiti i objasniti u ljudskom mentalnom i umjetničkom sklopu.

Akademija i Sveučilište

Iako u Vulasovu stvaralaštvu (geometriju,tj. matematiku), na primjeru umjetnosti, nije potrebno - niti je možemo objasniti, matematikom se jedino mogu točno ustanoviti margine onog što nazivamo istinom - jer kako prikazati formu bez apstraktnih oblika - možda zato jer forma je drukčiji oblik i mogućost za umjetničku djelatnost. Zato nek kiparska Vulasova forma budu svom silinom i energijom razapeta - kao jedra na buri, a bura je vjetar kao naznaka kiparskog nadahnuća i ostvarenog sadržaja u prirodnim pojavnostima same prirode. U svemu tomu idealno je poslužilo drvo! Iako je kamen autorov zavičajni materijal bez kojeg kiparsko umjeće nije moguće predstaviti (u Hrvatskoj), dok bronca je idealan materijal za predočiti poliperspektivniost kulturizma. Ipak i aluminij kiti i obogaćuje prirodu, pritom i uspijeva umjetnički izraziti (subjekt), više od objekta, odnosno arhitektonično prikazati paradoks antividljivoga i uočljivoga zaustaviti se u umjetničkim oblicima od romantičara na pojedinim ranijim skulpturama, kao i moderniste i kubiste - zapravo iskrenog i zanimljivog umjetnika koji u umjetničkim djelima žudi za vječnim izazovom (slobode) koja proizlazi iz čovjekove sudbine u sučeljenju s prirodom.

Šime Vulas desetljećima je ugledniji visokoškolski nastavnik kiparstva na ALU i ugledni redovni član HAZU određenjem i stvaralaštvom pripada akademiji i sveučilištu. Zapravo grješe (nekompetentni) pojedinci kad kazuju da su Vulasovu opusu pokazljive interpretirane pojavnosti! Razlika je u poimanju umjeća i umjetničkog - jer u Vulasovu opusu dominiraju iznimno ozbiljen raspoznajno autentičan umjetnički sdaržaj - kao vidljivi oblici nastajanja postmodernističke kulture u Europi, a koji u mnogo čemu upotpunjuju značidbom Hrvatsku likovnu umjetnost kao sastavni dio europske kulture. Vulas se čitavim svojim stvaralaštvom izražava raspoznajno jednostavnim likovnim jezikom zaista edukatora (umjetnika), i postmodernističkog Europljanina, ali zavičajca odanog hrvatskoj likovnoj i tradicijskoj baštini.

Ivan Raos

 

Pon, 22-10-2018, 17:38:21

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).