Trški Vrh – hrvatski Jeruzalem u Krapini

Današnja kultura je područje koje malo zanima hrvatsko, a "dobar Hrvat" je samo onaj koji nije vjernik ni domoljub, nego je nadasve izdajica svih načela koje je baštinio od pradjedova, i koji je spreman sustavno njegovati uništenje toga nasljedstva. A hrvatska kultura i identitet, ono materijalno i danas dodirljivo, sve je to očuvano ili u grobovima ili u našim crkvama, htjeli mi to ili ne prihvatiti i priznati. Priča o Trškom Vrhu i crkvi Majke Božje Jeruzalemske, baroknom bombončeku sakralne i umjetničke baštine Hrvatskoga zagorja, počinje s "turističkim suvenirom" donesenim 1669. iz Jeruzalema u Krapinu. Ali koga to zanima. Nisu to guze i sise cajka.

Iluzionističku barokno-rokoko slikovnicu zavjetne crkve Majke Božje Jeruzalemske oslikao je Antun Jožef Lerchinger (+1787.), učenik najvećega baroknog slikara hrvatskih pavlina Ivana Rangera (+1753.) koji je oslikao zavjetnu crkvu Sv. Marije Snježne u Belcu.

Uz glavni oltar posvećen Majci Božjoj Jeruzalemskoj, postavljen 1759., tu su još i oltari Sv. Križa, Četrnaest sv. pomoćnika, Kraljice sv. Krunice i Sv. Ivana Nepomuka. Glavni oltar izradio je Filip Jakob Straub u Grazu, a ostali su izrađeni u Zagrebu u radionici Antuna Merzija.

Na trijumfalnom luku je Karmelska Gospa (Majka Božja Škapularska) s anđelima, Sv. Dominikom i Sv. Marijom Velikom.

Središnja tema na svodu crkvene lađe je uznesenje Blažene Djevice Marije, okružena sa četiri starozavjetne slike i četiri evanđelista.

Blaženu Djevicu Mariju u modrom plaštu anđeli uznose u nebo.

Biblijski događaji ilustrirani su na način “biblije siromašnih” koja neukim žiteljima olakšava iščitavanje ikonološke poruke.

Oltar Četrnaest sv. pomoćnika (dar Nikole Bedekovića Komorskog)

Oltar Majke Božje Jeruzalemske (dar Josipa Jagušića, tajnika zagrebačkog biskupa Jurja Branjuga)

Pri vrhu retabla, na crvenom plaštu između figura sv. Dominika i sv. Terezije, nalazi se kipić “Majke Božje Jeruzalemske”.

Čudotvorni kipić “Majke Božje Jeruzalemske” u rezbarenom baroknom okviru sa staklom (djelo Straubove radionice)

Maleni drveni kipić Majke Božje, visok 12 cm, donio je fra Joa­kim Balagović (ili njegov brat Stjepan Balagović) na Trški Vrh kao “suvenir” s hodočašća iz Jeruzalema 1669. godine.

Kasnije je u požaru izgorjela njihova kuća, no kipić “Majke Božje Jeruzalemske” je ostao neoštećen pa su susjedi i ljudi iz okolice Krapine počeli dolaziti tražeći njezin zagovor i pomoć. Tako je nastalo marijansko proštenište na Trškom Vrhu koje su Zagorci nazivali i hrvatski Jeruzalem. Kipić je posrebren, a zatim i pozlaćen.

Svod svetišta oslikan je legendom o kipiću “Majke Božje Jeruzalemske”.

“Posljednja večera“ (1772.) na sjevernom zidu svetišta.

Trškovrška “Posljednja večera“ izgleda kao vjerna preslika Da Vincijeve “Posljednje večere”(1498.).

Detalj slike: Juda, Petar, Ivan, Isus, Toma i Jakov

U iluminističkim knjigama Templarsko otkriće (1997.) i Da Vincijev kod (2003.) razvija se teorija obmane da je lik prikazan s Isusove desne strane na Leonardovoj Posljednjoj večeri sv. Marija Magdalena, a ne najmlađi apostol Ivan.

Posljednja večera, Leonardo da Vinci (1495–1498.), na sjevernom zidu blagovaonice dominikanskog samostana i crkve Santa Maria delle Grazie u Milanu. Slika je restaurirana 21 godinu, od 1978. do 1999. godine. Bila je oštećena u savezničkom bombardiranju crkve i samostana na Veliku Gospu 1943. godine.

Barokne orgulje iz 1765. su među najljepšim u Hrvatskoj.

Orkestar baroknih anđela svirača

Orgulje je izradio majstor Antun Römer iz Graza 1765.g., i do danas su u potpunosti očuvane (restaurirane 1995.)

Zidna slika iza oltara Karmelske Gospe

Na vanjski zid crkve dograđena je zavjetna kapelica s malim oltarom Karmelske Gospe (Majka Božja Škapularska). Svod i zid kapelice iza oltara je 1759. godine oslikan s dva prizora iz Marijinog života. Slika u medaljonu na svodu pocrnila je od dima zavjetnih svijeća.

Crkvu okružuje cinktor osmerokutnog oblika sa četiri lukovičaste kule u kojima su kapelice. Dovršen je 1773., i zajedno sa crkvom zaštićeni je spomenik kulture Republike Hrvatske.

Zidovi i svod cinktora oslikani su prikazima uslišanja.

Koliko je bilo uslišanja samo Bog zna.

Podsjetimo se da je crkva građena u vrijeme drugog klimatskog minimuma (razdoblje hlađenja Zemlje) Malog ledenog doba – izrazito hladne i duge snježne zime, a topla ljeta postaju rijetkost. Uz epidemiju kuge Europu je zadesila i katastrofalna erupcija vulkana Laki (1783.). Procjenjuje se da je od ogromnog oblaka prašine i otrovnih plinova (fluorovodika i sumporovodika), koji su natkrili cijelu Europu, umrlo oko tri milijuna ljudi i nestala četvrtina ukupnog stočnog fonda.

Antun Gumbas, zvonar crkve s pedesetgodišnjim stažom.

Od svibnja do listopada mise su svake nedjelje u 11 sati, pa je to prigoda i za razgledavanje crkve. Izvan tog termina za razgledavanje crkve potrebno je obratiti se gospodinu Gumbasu koji stanuje u kući pokraj dučana nasuprot crkve.

Iznad ulaza na sjevernoj strani cinktora podignuta je manja kurija u kojoj je bio svećenički stan.

Sjeverni ulaz s nekad bogato urešenim portalom.

Južni ulaz

Zapadni ulaz - natkriveno stubište za silazak na Kalvariju

Uz svetište je u XVIII stoljeću uređen i Križni put, niz (žutih) kapela s oznakama četrnaest postaja.

Trški Vrh i crkva Majke Božje Jeruzalemske (snimljeno u rano proljeće); vide se i postaje Križnog puta.

Krapina i strjelicom označen Trški Vrh

"Maceljska krunica"

Crkva Svete Katarine s Franjevačkim samostanom iz 1641. godine je najstariji sakralni objekt u Krapini. U samostanu postoji knjižnica utemeljena 1650. godine i muzej s rijetkom zbirkom sakralne umjetnosti Hrvatskog zagorja koju ćemo upoznati u sljedećoj reportaži.

Fra Petar Kinderić pokazao nam je i nekoliko krunica pronađenih u Maceljskoj šumi. To su "Maceljske krunice" nekih od 21 franjevca koje su nakon oslobođenja 1945., u noći 4. na 5. lipnja, partizani odveli iz samostana u obližnju Maceljsku šumu na "pričešćenje" - cijev u usta ili metak u potiljak.

Agnostik Josipović je rekao "da je sve dobro što su uradili partizani i partizanke".

A "Maceljska krunica" će vjerojatno biti i dio zbirke u Muzeju žrtava komunizma nedavno otvorenom u Zagrebu na Trgu maršala Tita.

Ljubomir Škrinjar