Božićne jaslice u našim crkvama
U današnjem ofucanom i banaliziranom svijetu božićne jaslice vraćaju me svijetu djetinjstva, siromašnom materijalnim dobrima, ali tako bogato mnoštvom emocija. Traju u sjećanju ona uzbuđenja koja počinju popodne uoči Badnjaka: miris borovine u sobi, odmatanje starinskih ukrasa i sjajnih staklenih srebrenih kuglica, a ovčice, tri kralja i Isusek u jaslicama još zrače davnim danima božićnih radosti. Traje u sjećanju i ono nestrpljivo iščekivanje božićnog jutra i pogleda na darove koje je Isusek ostavio ispod bora (rijetko su to bili oni darovi koje sam u svojoj dječjoj mašti priželjkivao).
Božićne jaslice u očima i mašti djeteta bile su nešto tajnovito i lijepo, put u daleko vrijeme i daleke prostore u vrijeme rođenja Isusa, što ono, kao dijete, dovoljno ne razumije, ali zna da je nešto o čemu treba razmišljati sa strahopoštovanjem. I mnogi će se sjetiti tih svojih dječjih dana.
Reminiscencija na te dane je reportaža „Božićne jaslice u našim crkvama“ snimljena u nekoliko crkva u Zagrebu, prvenstveno onih iz središta grada, u čijim sam božićnim jaslicama kao klinac svake godine uživao i maštao od Božića do Tri kralja.
Presveto Srce Isusovo, Zagreb
Povijesti jaslica, odnosno božićne spilje (jednostavno uprizorenje Isusova rođenja) možemo pratiti već od 2. stoljeća: štovanje spilje rođenja u Betlehemu, iznad koje je u 4. stoljeću izgrađena crkvica, u kojoj je sv. Jeronim dao naslikati scene sa spiljom i rođenjem Isusa; u Njemačkoj se nakon Prvog križarskog rata počinje razvijati tradicija božićnih jaslica, da bi nakon tri stoljeća bila prekinuta početkom reformacije u 16. stoljeću. Jaslice su osobiti procvat doživjele poslije obnoviteljskoga Tridentskog koncila (1545–1563.), u protureformaciji, kada su isusovci i franjevci započeli ponovno oživljavati ovu tradiciju.
Presveto Srce Isusovo, Zagreb
Prva božićna spilja, kako se danas postavlja u crkvama kod nas i diljem katoličkog svijeta, napravljena je u Pragu, u isusovačkom samostanu, 1562. godine; isusovačka crkva Presvetog Srca Isusova je druga po veličini crkva u Hrvatskoj, iza Zagrebačke katedrale.
Kraljica svete krunice, Zagreb
Kraljica svete krunice, Zagreb
Dominikanac fr. Drago Kolimbatović i autor ove reportaže ispred stare crkve, 1960. godina (lijevo); nova crkva izgrađena je 1971. godine (desno).
Dominikanski samostan i crkva Kraljice svete krunice na Željezničkoj koloniji u Zagrebu (kod Dinamovog stadiona) teško su oštećeni u „savezničkom“ bombardiranju Zagreba 1944. godine, kada je poginulo i osam redovnika. Nova crkva i samostan izgrađeni su 1971. godine. Bila je to prva crkva podignuta nakon Drugoga svjetskog rata u Zagrebu.
*Partizani su nakon svršetka rata u svojem danse macabre srušili crkvu u zagrebačkom Trnju i od njenog bijelog bračkoga kamena izgradili spomenik Jugoslavenskom narodnom heroju na Mirogoju.
Uz crkvu Kraljice svete krunice vežu me sjećanja na moju prvu polnočku, pričest (ali i vjenčanje), te neizostavno na katehetu patera Dragu. Ne mogu se ne zapitati zašto je nakon toliko vremena njegov živi lik i glas očuvan u fragmentima sjećanja.
*Drago Kolimbatović rođen je 1925. godine u Supetru na Braču. Svoja sjećanja na gorka iskustva Bleiburga opisao je u knjizi „Moj Bleiburg“, koju je objavila Dominikanska naklada Istina, 2003. godine.
Zagrebačka katedrala
Zagrebačka katedrala
Sveti Petar, Zagreb
Sveti Petar, Zagreb
Sv. Franjo Asiški, Zagreb
Sv. Franjo Asiški, Zagreb
Bl. papa Ivan XXIII, Zagreb-Dubrava
Sv. Barbara, Zagreb-bolnica Rebro
Sv. Vid, Zagreb-Sesvete
Sv. Nikola biskup, Zagreb-Stenjevec
Sv. Nikola biskup, Zagreb-Stenjevec
Sv. Josip Radnik, Zagreb-Gajnice
Sv. Josip Radnik, Zagreb-Gajnice
Sv. Josip Radnik, Zagreb-Gajnice
Ljubomir Škrinjar
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na