Pavlinski samostan i crkva Majke Božje Snježne u Kamenskom
Kamo na vikend poslije odmora i ljetovanja? Prije nekoliko godina obilježena je 600. obljetnica osnutka crkve Blažene Djevice Marije Snježne i velikog pavlinskog samostana u Kamenskom, koji su primjer hrvatskog udjela u europskom kulturnom naslijeđu. Neosporna je povijesna važnost pavlinskog reda u Hrvatskoj za razvitak prosvjete, znanosti i umjetnosti, a time i za oblikovanje hrvatskog identiteta, pa bi bilo dobro da to ne zaboravimo. "Zdrave snage" nam preporučuju da predamo zaboravu prošlost i okrenemo se budućnosti. To je, naravno, besmisleno, jer zaboraviti prošlost znači zaboraviti svoj identitet.
Do Kamenskog ima svega deset minuta vožnje iz centra Karlovca (jednako kao i do frankopanske utvrde Novigrad na Dobri), a uz cestu koja nas vodi kroz Turanj nalazi se Muzej Domovinskog rata.
Pavlini ili Red Svetog Pavla Pustinjaka (u narodu zvani “bijeli fratri” zbog boje habita) dobili su ime po Pavlu Pustinjaku koji je u na prijelazu iz III. u IV. stoljeće živio u Egiptu. Pavlinski monaški red katoličke crkve nastaje u XIII. st. u južnoj Mađarskoj i sjevernoj Hrvatskoj. Prvo marijansko pavlinsko svetište u Hrvatskoj osnovano je 1250. godine u zagrebačkim Remetama, a u Kamenskom na obali rijeke Kupe 1404. godine.
U Kamenskom je stara tradicija proštenja i okupljanja na Veliku Gospu (kao prije toga na Snježnu), a poslije na Malu Gospu.
Pročelje samostana (lijevo od crkvenog tornja) i crkve (desno od tornja)
Arheolozi (iskopavanja i istraživanja 1997. i 1999 - 2001.) su na ovom lokalitetu pronašli ostatke naselja iz VII. st. pr. Kr., i od tada do danas možemo pratiti život čovjeka na ovim hrvatskim prostorima. Na prostoru današnjeg samostana nađeni su ostaci starije omanje drvene crkve, ukopane duboko u zemlju, s pripadajućim grobljem starijim od početka XV.st.. Prije dolaska Pavlinskog reda ovdje su bili prisutni Templari.
Otac Marko Glogović ispred ulaza u samostan
Pri samostanu djeluju Karitas župe Kamensko, Udruga „Gabrijel“ pomaže na raznorazne načine trudnicama i njihovim obiteljima u slučaju teške materijalne ili duhovne krize, i Udruga „Betlehem“ (Apostolat za nerođene) s nekoliko desetaka vjernih na redovitim sastancima svakog petka navečer (i svakog 18. u mjesecu, jer 18. dana nerođenom djetetu započinje kucati srce) moli za spas nerođene djece od pobačaja.
Kronogram s natpisom gradnje samostana ugrađen je (ponovno) iznad samostanskog portala godine 2004.
1369. Kamensko je u posjedu Frankopana;
1404. je Katarina Frankopan (grofica Metlička i Ptujska) nakon smrti supruga Stjepana, kneza Krčkog i Modruškog, utemeljila pavlinski samostan i crkvu (građeni u gotičkom slogu) na čast snježne Marije;
1573. Pavlini se, nakon provale Turaka 1570., sele u pavlinski samostan Svetice kod Ozlja, a generali bana Gjure Draškovića i Franje Frankopana Slunjskoga smjestiše u samostan branitelje (jedan vojvoda i 20 vojnika);
1692. je crkva osposobljena za bogoslužje;
1699. Pavlini se vraćaju u Kamensko, a stalno sjedište s priorom na čelu osnovano je 1708.;
1740. započela je barokna obnova crkve (današnji izgled); crkva je iznutra oslikana freskama pavlinskog slikara Gabrijela Tallera;
1749. – 1767. traje gradnja novog samostana: izgrađena su tri samostanska krila, istočno, zapadno i sjeverno, a samostanski sklop zaokružuje crkvena zgrada;
1787. Pavlini šire hrvatsku političku i nacionalnu svijest i misao (u Lepoglavi je 1503. osnovana prva hrvatska gimnazija), protive se germanizaciji; 1786. austrijski car Josip II. ukida Red Pavlina. Među prvim samostanima zatvoren je samostan u Sv. Petru u Šumi u hrvatskoj Istri, a zatim i svi ostali;
1972. o sedamstotoj obljetnici Remeta ("Advocata Croatiae, Fidelissima Mater Sanctissima Virgo Remetensis") i na poziv zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića, Pavlini su se iz Poljske vratili u Hrvatsku i samostan Kamensko;
1991. Pavlini zbog srpske agresije na Hrvatsku ponovno moraju napustiti Kamensko, a crkva i samostan opustošeni su kao nekoć u tursko doba. Opljačkano ili uništeno je sve ono što svećenici uoči napada na Kamensko nisu uspjeli spasiti. "Komšije" su granatiranjem srušili samostan, a crkvu teško oštetili;
1999. Pavlini se vraćaju u Kamensko;
Bijeli fratri posebno njeguju ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji (kult Crne Gospe)
Generalna Uprava i središte pavlina nalazi se u poljskom nacionalnom marijanskom svetištu Jasna Gora kraj mjesta Czestochowe (izgrađenom 1384.), jednom od najvećih svjetskih mjesta širenja kulta Bogorodice - slavne Crne Gospe Jasnogorske i njene čudotvorne slike naslikane u V. ili VI. stoljeću u Maloj Aziji. Preslike te čudotvorne slike nalaze se u svim pavlinskim crkvama, a Blaženoj Djevici Mariji su posvećene mnoge njihove crkve i samostani.
Klaustar samostana
Unutar klaustra samostana otkriveno je groblje iz razdoblja prije gradnje samostana 1404., a mlađe groblje smješteno je uokolo i unutar današnje crkve.
Kućna kapelica pavlina
Kućna kapelica pavlina (u koju je zabranjen pristup ženama) služi za zajedničku molitvu redovnika tri puta dnevno. Moli se pokrivene glave, a svaki redovnik ima svoje mjesto (klupicu).
Pokaznica (križ) s relikvijom sv. Pavla Pustinjaka
Pogled na unutrašnjost crkve Majke Božje Snježne
Samo dva dana prije srpske okupacije ovog područja, i napada na Karlovac 1991. godine, demontirano je i evakuirano dvadeset oltarnih skulptura (među njima i kip Bogorodice s malim Isusom), sakristijska vrata s Tallerovim portretima svetaca, dva grba, dvije oltarne pale i dvije slike s atika bočnih oltara. Oltari, propovjedaonica i vrijedni dijelovi crkvenog inventara iz razdoblja baroka nisu bili evakuirani…
S lijeve se strane lađe nalazila i vrlo vrijedna drvena propovjedaonica iz skupine iznimno rijetkih pavlinskih rokoko propovjedaonica koja je bila postavljena 1760. godine.
Prigodom obnove pronađeni su grobovi ispod popločenog poda crkvene lađe, i zidana grobnica u podu neposredno ispred slavoluka, te kripte iza glavnog oltara i uz južni zid svetišta. Crkvu su oslikala dva slikara - Gabrijel Taller i Fridrik Hamerlić.
Oltari: Sv. Nikole (lijevo), glavni oltar posvećen Blaženoj Djevici Mariji Snježnoj (sredina) i Sv. Križa (desno); slike na oltarima Sv. Križa i Sv. Nikole pripisuju se pavlinu Gabrijelu Talleru, odnosno njegovoj školi.
Slavoluk s fresko oslikom iz 1767. godine pripisuje se Gabrijelu Talleru
Oltar Sv. Križa
Najstariji oltar u crkvi, posvećen Sv. Križu (Ranjenom Isusu), dao je izraditi kapetan grof Petar Drašković 1685. godine.
Oltar Sv. Nikole
Oltar Sv. Nikole datiran je između 1760. i 1765. godine, dar ceha lađara iz Karlovca.
Glavni oltar posvećen je Blaženoj Djevici Mariji Snježnoj; pavlinima ga je darovao Filip Grebin
Restauraciju glavnog oltara, koji spada među najljepše drvene polikromirane i pozlaćene barokne oltare u Hrvatskoj, obavili su majstori-konzervatori iz Krakova u Poljskoj i vratili mu negdašnji izgled iz 1750. godine. I bočnim oltarima su vratili negdašnji izgled, zahvaljujući starim fotografijama oltara. Slike svetaca na ukladama sakristijskih vrata iz 1760. pripisuju se Gabrijelu Talleru.
Kardinal Bozanić posvetio je obnovljenu crkvu i oltare, te je tom prigodom u glavni oltar položio moći blaženog Alojzija Stepinca.
Kip Bogorodice s malim Isusom, XV stoljeće.
Hrvatski grb uslikan 1914. tijekom obnove koju je izvršio župnik Kučmanić.
Kupolu svetišta, i svod u središnjem luku između svetišta i lađe, oslikao je karlovački slikar Fridrik Harmelić, 1838.
"Uznesenje Blažene Djevice Marije u zboru anđela i s apostolima", Fridrik Harmelić, 1838.
Prikaz gradnje jedne crkve, Fridrik Harmelić, 1838.
Pjevalište s orguljama
Stare barokne orgulje zamijenjene su 1914. orguljama majstora Heferera iz Zagreba. Nakon vojno-redarstvene akcije Oluja pronađene su u "krajini" kod "komšije" (vjerojatno za njih više nije bilo mjesta na traktoru). Danas se orgulje nalaze na obnovi u Hefererovoj radionici, a ne u Srbiji kamo su "komšije" odvezle i stariju crkvenu dokumentaciju (knjige krštenih, vjenčanih i umrlih) zaboravljenu kod evakuacije crkve 1991.
Teško oštećena zidna slika ispod pjevališta, Gabrijel Taller
Pogled iz samostana na rijeku Kupu.
Budući muzej Domovinskog rata u Turnju na magistralnoj cesti D-1 Karlovac-Split
Kod Spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Turnju skrene se prema 2 km udaljenom Kamenskom.
Frankopanski stari grad Novigrad na Dobri (jedna od sljedećih reportaža) je od Kamenskog udaljen tek 20 minuta vožnje.
Ljubomir Škrinjar