Grkokatolička katedrala u Križevcima (1/2)

 

Za katolike istočnog, bizantskog obreda, poznatije kao grkokatolike, u Hrvatskoj duhovno se skrbi križevački vladika (biskup) msgr. Slavomir Miklovš. Zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić je i grkokatolički metropolit. Grkokatoličku eparhiju (biskupiju) sa sjedištem u Križevcima utemeljio je papa Pio VI (+1799.), bulom Charitas illa, 1777. godine. Danas broji 21.467 vjernika, od toga ih je oko 15.000 (Rusina, Hrvata i Ukrajinaca) na području Republike Hrvatske.

Žumberački dekanat je najstariji hrvatski dio križevačke eparhije, a područje Žumberka (dvadesetak kilometara zapadno od Zagreba) je sinonim za grkokatolike u Hrvatskoj. Prvi dolazak grkokatolika (izbjegli Hrvati iz dalmatinske Zagore i istočne Hercegovine) na Žumberak bilježi se 1530. godine.

Katedrala Svetog Trojstva je jednobrodna crkva s tlorisom u obliku križa, toranj je visok 46 m, a desno od tornja je vladikina (biskupova) rezidencija. Grkokatolički biskup Julije Drohobecki (+1934.) zaslužan je za raskošnu obnovu katedrale u neogotičkom stilu (1895.g., po nacrtima arhitekta H. Bolléa), uz dodana obilježja bizantskog stila.  

U razdoblju od 1326 - 1539. godine ovdje je bila gotička crkva i samostan redovnika augustinaca koji ga napuštaju nakon što su Turci spalili samostan, crkvu i opustošili Gornji Križ (današnji križevački Gornji grad). Franjevci obnavljaju ruševine samostana i crkve 1627. godine.

Austrijski car Josip II dekretom ukida Franjevački samostan u Križevcima pa se on rabi u vojne svrhe od 1786 – 1791., kada je dodijeljen novoosnovanoj grkokatoličkoj Križevačkoj biskupiji za stolnu crkvu i biskupsku rezidenciju. Obnovu samostana i crkve, prilagođene za bogoslužje bizantskog obreda (ikonostas i pjevnice), dovršio je biskup dr. Silvestar Bubanović (+1810) koji je  i posvetio katedralu 1798. godine.

Grkokatolici su katolici koji imaju drukčije običaje, obred (bizantsko-slavenski, dok ga Hrvati zovu bizantsko-hrvatski) i jezik u liturgiji (staroslavenski). S jedne strane zadržali su bogatstvo obreda istočne crkve, a opet priznaju rimskog prvosvećenika (Papu) kao poglavara Crkve. Oni su kršćani na drugi način.

Križaju se s tri stisnuta prsta i svi se pričešćuju kruhom i vinom, sačuvanim starim običajem (dok je na Zapadu uveden običaj da se vjernici pričešćuju kruhom/hostijom, a svećenik i vinom). Blagdane Božića i Uskrsa slave po Gregorijanskom kalendaru, kao i svi ostali rimokatolici. Kod grkokatolika mogu postati svećenici ne samo oni koji su se prije svećeničkog ređenja dobrovoljno odrekli ženidbe, nego također koji su već oženjeni. Biskupom može postati samo onaj koji je neoženjen.

Grkokatolička crkva ima oltar na istoku, a ulaz na zapadu. Lađa katedrale podijeljena je u tri dijela: donji, srednji i gornji (soleja).

Srednji dio lađe niži je i od donjega i od gornjega dijela za petnaestak centimetara. Odijeljen je od donjega dijela željeznom ogradom sa četiri stajaće svjetiljke. Svod je modar, oslikan zvjezdicama. 

Iznad ambona je veliki luster, polijelej, sa slikama (ulje na limu) dvanaest apostola i četiri evanđelista koje su izradili Josip i Marija Bauer. Luster je djelo bravarskog majstora Đure Hammela iz Zagreba. Ispred ambona (gledano iz pravca ulaza) nalazi se drveni stalak – tetrapod - na kojem je sveta slika koju vjernici prema običaju poljube kod dolaska u crkvu.

U podnožju istog zida nalazi se i kripta s pločom na kojoj su imena osoba pokopanih u ovoj crkvi od XIV do XX stoljeća: oci i braća augustinci i franjevci te biskup dr. Silvestar Bubanović, arhiđakon dr. Gabre Latković, biskup dr. Konstantin Stanić, prepošt Marko Badovinac, kanonik dr. Petar Stić, biskup Gabrijel Smičiklas, prepošt Janko Goleš, kanonik Konstantin Bukvić, biskup Julije Drohobecki i biskup dr. Janko Šimrak.

Iznad donjega dijela lađe je pjevalište (kor). U crkvi se pjeva bez instrumentalne pratnje (nema orgulja), i to na staroslavenskom jeziku.

U soleji se križaju uzdužna i poprečna lađa. Na svodu soleje su Četiri evanđelista, zidne slike Celestina Mate Medovića.

S obje strane soleje su pjevnice. Iznad pjevnica je po jedno pjevalište koje počiva na četiri bijela kamena stupa povezana s tri kružna luka. Na njima su oltari i nazivaju se kapelicama. Na desnom pjevalištu, nazvanom vladikina (biskupska) kapelica, nalazi se intarzirani oltar iz 1770. godine i kopija slike Majka Božja Žirovicka čiji se izvornik čuva u Vatikanu. Na lijevoj pjevnici je oltar sa slikom sv. Ana, Bogorodica i Isus. Stropovi pjevnica također su ukrašeni zidnim slikama.

Na početku gornjeg dijela crkve nalaze se jedno drugome nasuprot dva sjedišta koja je izradio stolar Ivan Budicki, a oslikao Josip Bauer.  

Lijevo sjedište u vrijeme bogoslužja namijenjeno je svjetovnom vladaru (kralju ili caru); na njemu je slika cara Konstantina Velikog koji je 313. godine dao kršćanima slobodu, a iznad nje grb Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Na lijevoj strani broda je i propovjedaonica (ostatak iz franjevačke crkve), danas izvan funkcije. Oslikana je s likovima sv. Ivana Zlatoustog i sv. Pavla Apostola (J. Bauer). Iznad propovjedaonice je zidna slika Isusov govor na gori (Tišov). 

Oltar je od naroda odvojen drvenom pregradom punom slika (grčki »ikone«), i zato se cijela ta pregrada zove - ikonostas. Ikonostas ne dodiruje strop pa tako vjernici mogu jasno čuti liturgijske uzvike (ekfoneze) svećenika.

Ikonostas obično ima troja vrata: Sveta vrata (Prekrasna ili Carska vrata) u sredini, te Sjeverna i Južna vrata sa svake strane, a koja se ponekad nazivaju Anđeoskim ili Đakonskim vratima. Vrata se otvaraju i zatvaraju po određenom pravilu, ovisno o jurisdikciji i lokalnim običajima. Postoji i pravilo koje govori tko sve smije ući u svetilište, i kroz koja vrata. Sveta vrata i prostor između njih i oltara ne smiju koristiti laici ni u kojem slučaju, a kroz njih u bilo kojem trenutku smiju prolaziti jedino biskupi.

Na ikonostasu je sve simbolično, i on zapravo ne "razdvaja" već je veza između neba (Svetog) i crkve (Svetog Mjesta). Smisao ikonostasa je predstavljanje Krista, koji je veza ili vrata između nebeskog i zemaljskog kraljevstva. "Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo." - Poslanica Hebrejima 10:19-20.

Armenska i sirijska crkva često koriste zastor za razliku od čvrstih ikonostasa, dok koptska i etiopska crkva koriste ikonostas koji je ponekad napravljen rešetkasto pa se kroz njega vidi oltar.

Križevački ikonostas oslikali su Ivan Tišov (+1928.), Celestin Mate Medović (+1920.), Bela Čikoš-Sesia (+1931.) i Ferdo Kovačević (+1927. ), sve istaknuti likovni umjetnici hrvatske moderne. 

Ikonostas može imati do pet redova slika, a svaki red ima svoje ime. Najdonji red – Suvereni red – je uvijek prisutan, dok svi ostali mogu nedostajati. Postoji i pravilo po kojem se slike slažu na određena mjesta u redovima, ovisno o tome što simboliziraju.

Ivan Tišov oslikao je cijeli Suvereni red: prvi s lijeva je sv. Nikola biskup i čudotvorac; do njega su Sjeverna "izlazna“ vrata s arkanđelom Gabrijelom (jer je on Božji glasnik).

Sveta (carska) vrata: Navještenje Marijino; lijevo od vrata Presveta Bogorodica s djetetom Isusom (Teotokos), desno Krist Svevladar (Pantokrator). 

U ovom redu nalaze se i Rođenje Isusovo (Tišov), Uzašašće Isusovo na nebo (Medović); sa svake strane nalaze se po dva proroka: lijevo Mojsije i David, desno Ezekiel i Aron (Kovačević).

Treći red: u sredini ikonostasa Silazak Svetog Duha, lijevo sv. Andrija i sv. Jakov brat Gospodnji, (i sv. Petar i sv. Pavao), a desno sv. Ivan Evanđelist i sv. Matej, (i sv. Bartomej i sv. Filip), sve radovi Medovića.

Četvrti red: u sredini je slika Presvete Trojice (Tišov), a sa svake strane su po dva apostola: lijevo sv. Toma i sv. Tadej, a desno sv. Jakov Alfejev i sv. Šimun (Medović) i tri proroka: lijevo Izaija, Jeremija i Habakuk, a desno Malahija, Mihej i Daniel (Kovačević).   

Iza ikonostasa je svetište u čijem središtu je mramorni sveti stol (oltar). Na sredini oltara je rezbareno svetohranište (kivot) u obliku crkve s tornjem, i tri svijećnjaka sa svake strane. Svećenik je okrenut prema istoku, tj. prema Jeruzalemu, a kod bogoslužja po glavi je pokriven molitvenim ogrtačem.

Iznad oltara rezbareni baldahin ("nebo“) nose četiri pozlaćena drvena stupa (izradio ga je Ivan Budicki).

Na desnom zidu iznad vrata koja vode u sakristiju (sačuvala je barokni stil iz franjevačkog razdoblja) nalazi se slika Veronikin rubac, na luku ispred apside vidimo sliku Kalvarija, a ispod nje su Isus u Getsemanskom vrtu (na desnoj strani) i Skidanje s križa (na lijevoj strani), sve djelo Bele Čikoš-Sesije. Na sjevernom zidu svetišta su Abelova smrt i Abrahamova žrtva (Medović).

Uz toliko tajkuna u Hrvatskoj doista je tužno gledati ove oštećene i vlagom gotovo uništene slike.

U kvadratičnoj apsidi su četiri vitraja (izrađeni u Innsbrucku) s likovima sv. Jakova apostola, biskupa jeruzalemskoga, sv. Bazilija Velikog, nadbiskupa cezarejskoga, sv. Grgura Velikog, Pape i sv. Ivana Zlatoustog, nadbiskupa carigradskoga, sastavljača liturgija istočnoga obreda.

Ljubomir Škrinjar

Za nastavak reportaže kliknite ovdje