Banska straža 

Kiro GLIGOROV: Došao sam u Zagreb, on je još tada bio u Banskim dvorima, još nije bio pao onaj projektil na Banske dvore. I prva stvar koja me je jako iznenadila, pred ulazom u Banske dvore bilo je jedno desetak-petnaest ljudi koji su bili kao straža, u nekim srednjovjekovnim uniformama, s kacigama, sa halebardama, perjem i tako dalje - i onda su izvodili ceremoniju.

RFE: Vas su dočekivali kao predsjednika strane države?

Kiro GLIGOROV: Da. Ja u zemlju da propadnem. To je trajalo desetak minuta, skupio se narod, gledaju šta se dešava. Kada se to završilo, uvedu me u Banske dvore. Pođem iz jedne sale u drugu salu, treću salu, četvrtu salu, to je sve povezano kao u Versaillesu, i svuda na ulazu je jedan gardijski oficir, pozdravi i pokretom ruke da znak da uđemo. … (Radio Slobodna Europa, 1996.)

Prva povijesno dokumentirana banska rezidencija ("Banska palača") u Zagrebu se spominje 1284. godine. Od 1809. do 1918. godine je palača bana Ferdinada Kulmera, na zapadnoj strani Trga Sv. Marka u Zagrebu, dom hrvatskih banova, pa otuda i naziv Banska palača, a kasnije i Banski dvori.

Godine 1929. srpski kralj Aleksandar zabranio je hrvatske nacionalne simbole. Osnutkom Banovine Hrvatske (1939.), Hrvati su ponovno izborili pravo na svoju zastavu i grb, a ista zastava i nacionalni grb su hrvatski nacionalni amblemi u razdoblju od 25. srpnja 1990. do 21. prosinca 1990. godine. Mnogi Srbi, Titovi jurišnici, goldsteinovski krugovi, brojne babe bažuljarke, tri vještice iz Rija i ignoranti, svi razjareni uspostavom Hrvatske države, nariču ustaška zastava Ustaša na vlasti. Rijetko viđena količina mržnje sručila se na Hrvatsku.

Zbog povijesnih okolnosti Hrvatima su nacionalni simboli i institucije zabranjivani, mnoge hrvatske tradicije su potiskivane ili odnarođene, jugoslavenizirane.

Kad jedan narod ponovno uspostavi svoju Državu, ima li išta prirodnije od obnove njegovih nacionalnih simbola, vidljive tradicije i kolektivnih rituala, u obnovi svega onoga što i drugi narodi imaju u svojoj državi? Za normalnog čovjeka suvišno pitanje.

Banski su dvori postali sjedište predsjednika Republike Hrvatske te hrvatske Vlade (1990.), a od 1992. su sjedište Vlade RH. Nacionalnu instituciju čuvaju stražari obučeni u svečane hrvatske povijesne odore, dajući tako svima do znanja da u Banskim dvorima ne stoluje kolonijalni namjesnik.

Smjena počasne banske straže iz dana u dan privlačila je sve više pogleda, ali i sve više otrova u hrvatskim javnim medijima. Neki od današnjih vodećih političkih komentatora tada su podigli svoj glas protiv te neprikladnosti i pisali o «Tuđmanovoj izmišljotini», «srednjovjekovnoj pompi», «baletanima», «cirkusu na Markovom trgu»… S njima su u psihološkom ratu protiv Hrvatske sinkronizirano djelovale i strane specijalizirane radio postaje iz EU: BBC, RFI, RFE i druge.

Franjo Tuđman je, kao svaki obrazovani hrvatski domoljub, samo želio da imamo ono što i brojni drugi narodi imaju. I da Hrvati postanu toga svjesni.

One Hrvate koji još i danas vjeruju da su banski stražari i počasna straža bili «Tuđmanova izmišljotina» treba podsjetiti na sljedeću povijesnu činjenicu - osnutkom Banovine Hrvatske (1939.) Banske dvore čuva ISTA počasna straža banskih stražara. Filmski zapis smjene počasne straže iz tog vremena, u trajanju od dvadesetak sekunda, bilo je moguće vidjeti (jedino!) na izložbi «Hrvatsko domobranstvo 1868. – 1993.», održanoj 1994. godine u Meštrovićevom paviljonu na Trgu hrvatskih velikana. Izložbu, pod pokroviteljstvom Ministarstva obrane RH, su osmislili brigadiri Drago Krpina i Dinko Čutura, a Slavko Goldstein (utemeljitelj stranke HSLS) je pokrenuo žestoku kampanju da se ona zabrani i zatvori.

Bezskrupulozni sijaći obmana i krivokletnici, vozeći se na biciklima i u starim automobilima, obećavajući da ni nogom neće kročiti u Predsjedničke dvore na Pantovčaku, dolaskom na vlast su dokinuli smjenu počasne straže ispred Banskih dvora, i Hrvatski državni Sabor preimenovali u Hrvatski sabor. Rekoše nam da je to mjera štednje, ne skrivajući svoje oduševljenje i nakane. Zato danas građani Hrvatske po povratku iz inozemstva s ponosom pokazuju svoje fotografije na kojima su snimili smjenu počasne straže u Londonu, Pragu, Varšavi, Parizu, Kopenhagenu, Oslu, Seulu… Nek se vidi gdje smo bili.                                                                                                                                                                                   

Umjesto svirke počasne straže danas uživamo u tišini Markova trga.

I zato je Priopćenje HKV-a u svezi s nepoštivanjem simbola hrvatske države od 12. listopada 2006. još i danas samo mrtvo slovo na papiru.

Ne treba zaboraviti ni prof. Ivu Goldsteina, sina Slavkovog, koji borbu hrvatskoga naroda za slobodu i za nezavisnu državu, tumači kao "urođeno nasilje". S obzirom na to, predsjedniku Republike Hrvatske nije preostalo nego da knjigu profesora zagrebačkog Filozofskog fakulteta posebno »preporuči piscima povijesnih udžbenika« (»Mesić se zauzeo za nove udžbenike povijesti«, Vjesnik, 30. travnja i 1. svibnja 2003.). Samo slijed slučajnih podudarnosti?

Približava se kršćanski blagdan Svih svetih (1.XI) i sveljudski Dušni dan ili Dan duša (2.XI) koje će javni mediji u Hrvatskoj ponovno zvati poznatom sintagmom iz doba komunizma – Dan mrtvih.

Ne, ne postoji dan mrtvih. Poslušajmo samo taj šapat.

Došli su ljudi, kaj nisu već imali srca za Zagreb naš stari,

vse su razrušili, vse su razmetali,

kak da su došli Tatari.

                                        (Dragutin Domjanić) 

Ljubomir Škrinjar

{mxc}