Kuzma Kovačić - retrospektivna izložba - Moderna galerija

U srijedu, 24. travnja otvorena je u Modernoj galeriji u Zagrebu retrospektivna izložba velikoga hrvatskog kipara Kuzme Kovačića. Izložbu su otvorili Biserka Rauter Plančić i Milan Bešlić, u nazočnosti brojnih uglednika iz kulturnoga kruga kojima se u nadahnutom govoru obratio i sam autor.

Bio je to događaj koji će ostati zapisanim u povijesti likovne umjetnosti. Bilježim impresiju meni površno poznatoga čovjeka koji mi je nakon obilaska izloženih Kuzminih kiparskih djela rekao: "Jeste li opazili kako su svi nasmiješeni i razvedreni, premda ima naravno i teških tema. To je Kuzma. On vraća ljudima ljepotu i vjeru."

Akademski kipar Kuzma Kovačić

Na isti način, biranim riječima likovnoga kritičara, govori i Biserka Rauter Plančić u predgovoru katalogu, naime o nasilju negativne estetitke nad svim utješnim i lijepim. "Upravo tome se kipar i vjernik Kuzma Kovačić snažno suprotstavlja svojim čovjekoljubljem, iznimnom kreativnošću, metijerskom izvrsnošću i jedinstvenim plastičnim govorom utemeljenim na inovativnom dijalogu baštine i suvremenosti."

Josip Botteri piše: "Baština koja nas sve drži na okupu, hrani nas i jača neuništivim skladom oblika. Taj je sklad zarana osjetio i Kuzma Kovačić i svi su njegovi kiparski tragovi iskaz nježnosti prema baštini u koju je ucijepljen. Njegove sakralne skulpture otkrivaju ga kao istinskog vjernika koji slijedi benediktinsko pravilo: Ora et labora.

Vratnice prvostolnice u Hvaru, procesijski križ iz prvostolnice u Splitu, veliki reljef Sv. Mati Slobode u Zagrebu skulpture su koje pozivaju na sabranost, na pohvalu i na zahvalu Gospodinu što nismo besciljni prolaznici turobnom dolinom svijeta."

O univerzalnosti Kuzmina stvaranja govori Milan Bešlić:" Odbijanje stilskoga određenja jest njegova temeljna stilska značajka", te još jednom (kao i monografiji) podsjeća da je Kuzma Kovačić kipar koji je koristio najveći broj tvoriva, čime dodatno pojačava zaključak o radoznalosti umjetnikova duha.

Jednom riječi: Kuzma Kovačić je genije. Tu riječ suvremenici teško izgovaraju, a potomci će im se čuditi što ju nisu znali izreći na vrijeme i u vremenu. No tako je to u Hrvatskoj. Najteže je biti suvremenikom.

Na kraju, premda nije posebno važno: u publici nije viđen nitko iz aktualne vlasti, ponajmanje iz Ministarstva kulture. Njima tu i nije bilo mjesta jer bijaše riječ o hrvatskoj umjetnosti najvišega dometa, o trijumfu sinteze hrvatske baštine i modernosti.

Tekst: Hrvoje Hitrec

P.S. Izložba će u lipnju biti prenesena u Split.

Optjecajni kovani novac RH, 1993; gipsani i keramički odljevi modela: 1 lipa, 20 lipa, 1 kuma, 5 kuna.

Popodnevni odmor, 1979.

Evo se more znoji krvavim znojem, 1977.

Studija za spomenik "Hrvatskim žrtvama komunizma", 2012.

Tri skulpture: Jedna za Violu, jedna za Cleliju, jedna za Lolitu, 1977.

Mercabrunova pjesma, 1979.

Godišnja doba, 1979.

Akademik Ivan Aralica

Spomenik Divi Grabovčevoj, 1997.

Hanibal Lucić, 1990.

Petar Hektorović, 1990.

Posljednja večera, 1999.

"O VIR INVICEE" (O, junače neslomljivi!) 2000.

Marina, 1976.

Studija za kip Šegrta Hlapića, 2007.

Alojzije Stepinac, 2005.

Spomenik križonoši i procesiji "Za križen", 2005.

Spomenik hrvatskim braniteljima u Splitu (nije izveden) 2007.

Melankolija sv. Tome Apostola, 1983.

Samoća. 1971.

Ivan Aralica i Kuzma Kovačić

Miroslav Međimorec i Miroslav Tuđman

Fotografije: Ljubomir Škrinjar