Zrin - 72. obljetnica progona hrvatskog stanovništva Banovine i Pounja

U Zrinu je ove godine obilježena 72. obljetnica genocidnog zločina i progona hrvatskog stanovništva Banovine i Pounja. Obilježavanje je započelo molitvom ispred križa podno starog utvrđenog Zrina, te se nastavilo mimohodom do nekadašnje župne crkve Našašća sv. Križa koju su 1943. godine zapalili partizani i kasnije do temelja srušili novodoseljeni Vlasi, odnosno Srbi kao podanici komunističkog režima. Studentica Nikolina Lako, kći hrvatskog branitelja, uputila je snažnu poruku hrvatskim političarima s kojom je obilježena ovogodišnja komemoracija.

Sjećanje na tužne žrtve Zrina započelo je okupljanjem kod spomen-križa podno utvrde. Izmolila se molitva i započeo je mimohod kroz opustošeno naselje do temelja župne crkve. U procesiji su sudjelovali svećenici, branitelji, pripadnici veterana i počasna bojna HV-a, ali i neki od preživjelih svjedoka nemilih događaja paljenja Zrina 9. rujna 1943. godine. Tih stradanja izvanredno dobro se sjeća još uvijek vrlo vitalna svjedokinja Terezija Poche koja redovito iz Zagreba dolazi u Zrin.

Svjedokinja Terezija Poche sjeća se zločina u Zrinu

Misno slavlje predvodio je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, ravnateljem Zaklade za obnovu crkve u Zrinu mons. Markom Cvitkušićem, zrinsko-gorskim arhiđakonom preč. Dragutinom Papićem. Sudjelovao je domaći župnik vlč. Stjepan Filipec i župnik iz Drenja vlč. Marko Ercegovac te drugi svećenici vlč. Mario Šagolj, vlč. Krešimir Bulić, vlč. Stjepan Vuksan, vlč. Josip Karas, vlč. Goran Bužak, o. Andrzej Wosko, fra Petar Žagar, vlč. Ivan Miškić, vlč. Josip Malković Josip i trajni đakon Vjekoslav Uvalić, uz bogoslove i svećeničke kandidate.

Biskup Vjekoslav Huzjak očitovao se na pojavu zla koje u Zrinu i o onome što se događalo ovdje 1943. a nije prestalo s rujnom 1943., o zlu i čovjeku i o količini razorne snage zla u čovjeku. Uspoređujući smrt sa Kristovom smrću na križu koja pobjeđuju smrt, biskup se upitao kolika je razorna snaga mržnje, ovdje gdje se mrzilo sve što je hrvatsko i katoličko, s koliko je mržnje i zla navalilo srpsko i partizansko na ove ljude koji su tu živjeli i stradali, koji su tu živjeli i željeli ostati... "Ovdje se je mrzilo što je hrvatsko i katoličko... Zrinjani su stradali samo zato jer su bili Hrvati i katolici, imali su svoj indentitet jasan i definiran i nisu ga se htjeli odreći... Nije se u mjestu našlo nikoga tko je želio surađivati s partizanima, zato su Zrinjani stradali. Možemo li naći u udžbenicima povijesti Zrin i njegovo stradanje... koliko je na Banovini stradalo ljudi, nevinih ljudi, civila, koji nisu bili u ratu...", upitao je propovjednik te nastavio: "Zlo kad ga se pusti s lanca neopisivo je željno smrti, gladno smrti, ubijanja, progona... Zlo ne trpi istinu, zlo ne trpi čovjeka, zato su Zrinjani na ovom mjestu stradali, jer su smetali, a samo su voljeli svoju domovinu i svoj hrvatski narod...i ništa više, i htjeli su samo svoju hrvatsku domovinu, onako kako su oni htjeli...a ne kako su im to nametali oni sa strane..."

 Kako to promijeniti, gdje je naša odgovornost, upitao je biskup Huzjak. Upozorivši na našu odgovornost većeg postotka izlaska na izbore, na demokraciju odlučivanja, rekao je: "Često se govori kako je narod sit politike... Da, narod je sit politike, a zato se politika siti na ljutnji i svemu onome što narod više ne može trpjeti..." I zatim nastavio: "Mi snosimo odgovornost za svoju domovinu... mi smo ti koji volimo svoju domovinu, mi moramo se boriti za svoju domovinu svim silama, mi poštujemo svoje žrtve tako da se borimo za svoju domovinu svim silama i sredstvima koje nam demokratski standardi dopuštaju i obvezuju... Zato nije nevažno tko će našoj djeci pričati o Zrinu, tko će, ako mi nećemo pričati o Zrinu, ako se mi ne izborimo da u udžbenicima bude Zrin, tko će se izboriti... Oni koji ne vole Hrvatsku? Ne, ne će se oni, njima odgovara da se o tome ne govori... Molimo Gospodina da ne prepustimo našu državu nekom drugom, nego onima koji je vole i da se borimo za nju... Za onakvu kakvu mi želimo. To je naš život danas, ne živi se od prošlosti, ali se u prošlosti nalazi snage, motivacije da možemo danas i sutra živjeti bolje, radosnije, istinitije... Zato molimo danas za domovinu, za snagu da sve žrtve za koje se danas molimo ne ostanu samo povijesne žrtve, nego da žive u nama i našim nastojanjima da Hrvatsku učinimo lijepom, u onom smislu riječi da se svaki čovjek u Hrvatskoj osjeća lijepo, sretno i zadovoljno. Svaki čovjek koji voli Hrvatsku... Meni ne smeta ni jedan čovjek u Hrvatskoj, ni Srbin, ni Slovak, ni Čeh, svatko onaj koji voli Hrvatsku...", zaključio je biskup Huzjak.

Na završetku mise okupljenima se obratio i mons. Marko Cvitkušić te kao ravnatelj Zaklade za izgradnju crkve u Zrinu te pozvao okupljene da pomognu gradnju crkve na mjestu gdje je ona nekoč postojala. Na svetoj misi su nazočili i preživjeli Zrinjani, svjedoci strašnog zločina. Proživjeli su život u progonstvu, uglavnom u Slavoniji, okolici Drenja. Oni su u doba paleži Zrina bili djeca, ali su dobro upamtili strašan dan kad su izgubili svoje zavičajne domove, očeve i rodbinu. I danas se sjećaju gdje su im bile kuće, gdje su bila dvorišta u kojima su živjeli i odrastali do sudbonosnog dana.

Potomci Zrinjana pozorno su pratili propovijed

Svjedok događanja Andrija Feketić i njegov pisani prosvjed

Poslije mise uslijedio je komemorativni program. Uz gardiste u povijesnim i svečanim odorama Počasno-zaštitne bojne RH te mnogobrojne predstavnike braniteljskih udruga iz Gline, Petrinje, Kutine, Siska, Zagreba, Nove Gradiške, Slavonskog Broda i domaćine iz Pounja, vijence uz križ položili su izaslanik Predsjednice RH, predstavnici Županije sisačko-moslavačke i predstavnik Grada Zagreba. Iz predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba komemorirali su Ante Beljo i Jadranka Lučić, iz Udruge Macelj 1945. predsjednik dr. Stjepan Bačić, članovi Ivan Bastjančić i Milan Pavić Vukina. Bile su tu i aktivistice Hrvatske nacionalne fronte predvođene od Katarine Furjan za oslobođenje hrvatskog branitelja Veljka Marića, koji sada služi kaznu u KPD Glina, po montiranoj presudi iz Beograda. Uz mnogobrojne potomke Zrinjana, bio je tu i pripadnik veterana ATJ Lučko Vlado Marić, nepravedno osuđen dugogodišnji uznik Dario Kordić sa suprugom Venerom, kao i više predstavnika hrvatskih branitelja te članova hrvatskih domobrana iz Rijeke.

U komemorativnom dijelu govorio je izaslanik zagrebačkoga gradonačelnika hrvatski branitelj Milorad Demo, izaslanik Predsjednice RH hrvatski branitelj Ante Deur, hrvatski branitelj i župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, u nazočnosti javnih i političkih djelatnika županije. Mimohod, komemoraciju i umjetnički dio programa i ove su godine uspješno organizirali hrvatski branitelji Miljenko Bađun i Ivica Matošević uz pomoć članova Udruge veterana 145. brigade HV iz zagrebačke Dubrave, uz pomoć branitelja Pounja. Moderatorica programa bila je Marija Vuković iz župe Divuša, a u programu su sudjelovali hrvatska glumica Sanja Drakulić, sopranistica HNK iz Zagreba Ivana Lazar, hrvatski glumac Vedran Mlikota, djelatnica u kulturi Jadranka Pausić, te studentice Anamaria Huzanić i Nikolina Lako. Uspješna pratnja programa bio je pjevački zbor „Hrvatska žena“ iz Zagreba.

S lijevo na desno Udruga Macelj 1945.: Milan Pavić Vukina, dr. Stjepan Bačić, Ivan Bastjančić, predstavnik organizatora Miljenko Bađun i svjedok Andrija Feketić

Hrvatsko žrtvoslovno društvo: Jadranka Lučić i Ante Beljo

Dario i Venera Kordić

Cijeli događaj pomno je snimala kamera HRT-a. No već uobičajeno s ovakvih tužnih spomena na partizanske zločine nad Hrvatima nema vijesti u večernjem Dnevniku tzv. hrvatske televizije. Studentica Nikolina Lako, kći hrvatskog branitelja uputila je snažnu poruku koja je obilježila ovogodišnju komemoraciju. To je poruka hrvatske mladosti svim domoljubima, ali i posebice hrvatskim političarima koji su bezosjećajni na istinu, povijest i žrtve svog hrvatskog naroda. Zato poruku Nikoline, poruku hrvatske mladosti, prenosimo u cijelosti.

"Preuzvišeni oci biskupi, poštovani izaslaniče Predsjednice Republike Hrvatske, poštovani gospodine župane Sisačko – moslavačke županije !

Štovani generali hrvatske pobjedničke vojske.

Uvažene gospođe i gospodo, časni zbore, poštovani hrvatski branitelji i ratni veterani, poštovani hrvatski domoljubi. Dragi Zrinjani i potomci Zrinjana!

Časni skupe, obraćam Vam se u ime organizatora ove komemoracije, kao kćer hrvatskog dragovoljca i ratnog veterana Hrvatskog domovinskog obrambenog rata, kao mlada Hrvatica.

Na prostorima moje Domovine vođeni su krvavi ratovi, pri čemu je poharana i otimana privatna imovina i ubijani ljudi. Evo, mi stojimo na ovom svetom mjestu, na razrušenim temeljima župne crkve Našašća Svetoga Križa u Zrinu, koju su zapalili i porušili pripadnici partizanskih jedinica prije 72. godine. Nisu bili zadovoljni, rušenjem crkve, nego su spalili cijelo mjesto, poubijali na stotine nevinih ljudi različitih dobi, ovdje ih samo zatrpali uz temelje crkve, dok su preživjele istjerali u progonstvo i do danas se potomci ne mogu vraćati na imanja i imovinu svojih djedova i očeva. Ovdje su nemilosrdno poubijani mahom civili: muškarci, žene i djeca, mještani Zrina, jer su branili svoje gole živote i svoja obiteljska ognjišta od najezde zla.

S pijetetom i molitvom za njihove duše, kroz svetu misu i prigodni program, nastojimo im se odužiti kao vjernici i hrvatski domoljubi nad njihovim posljednjim ovozemaljskim počivalištem. Vjera nas poučava, kako je žrtva života čovjeka za bližnjega, najuzvišeniji oblik plemenitosti i ljubavi u darivanju za drugoga. Nije li žrtva ovih ovdje poubijanih mještana Zrina itekako kršćansko mučeništvo, jer su ovdje stradali nevini. Oni su već tada, svojom žrtvom, temeljili današnju Hrvatsku.

Postavljam pitanje. Zašto se Zrinjanima, u ime pravde i u ime njihove žrtve, ne vrati oteta imovina i poništi sramna presuda jugoslavenskog suda??? Može li oteta imovina biti nadomjestak otetoj imovini??? Što čekaš Hrvatska?!

Da ne bude zabune, klanjam se svačijoj nevinoj žrtvi. Molim Boga, neka bude milostiv i pripadnicima moga roda koji su učinili zlo. Ali ne pristajem na manipulacije, na laž, na preuveličavanje. Pristajem jedino na - istinu!

Studentica Nikolina Lako, kći hrvatskog branitelja

 Rođena sam nakon rata, u kojem je i moj otac, kao i tisuće drugih, ostavljalo vlastite obitelji i tek rođenu djecu kako bi svoj skromni obol kao ljudi, humanisti i vojnici pružili svom napaćenom hrvatskom narodu, u borbi za opstojnost, državnost, slobodu i mir. Istina, mnogi se očevi nisu vratili svojim najmilijima; mnogi su osakaćeni, danas mnogi obolijevaju od neizlječivih bolesti i ubrzano vrlo mladi i umiru.

Danas naši očevi i hrvatski heroji bivaju izigrani, mali ljudi u igri moći velikih politikanskih muljatora i lidera bez skrupula. Nažalost, takvi danas odlučuju o sudbini vas starijih, ali i nas mladih naraštaja, koji postajemo itekako zabrinuti za budućnost kako svoju, tako i države Hrvatske. Ima i časnih ljudi u politici, ali nažalost, takvi nisu u poziciji pozitivno mijenjati stanje u Hrvatskoj.

S ovog mjesta im poručujem, tražim zajedništvo domoljubnih političkih opcija radi ostvarenja ideala naših očeva. A to je: demokratska, suverena i prosperitetna Hrvatska, domovina sretnih ljudi. Političari, to ste dužni i mojem ocu i meni!!!

Mi, mladi Hrvati, želimo život, smanjenje siromaštva, tražimo otvaranje radnih mjesta, poštenu plaću za zasluženi rad. Ne želim biti Hrvatica sa potplaćenim radnim mjestom u Njemačkoj, Irskoj, Finskoj ili drugdje. Od vas, hrvatskih političara ali i hrvatske akademske zajednice tražim - da pravodobno i primjereno reagirate na provokacije, laži i podvale koje nam srpski politički i crkveni znalci znaju s vremena na vrijeme uputiti. Ne smijete na smišljene podvale, mržnju, laži te manipulacije, dezorijentirano i zbunjeno šutjeti jer vas kao takve ne trebamo i ne ćemo plaćati !!!

Žrtva Zrina i drugih mjesta poput Zrina, Boričevca, Škabrnje, Vukovara i ostalih hrvatskih mjesta, žrtve naših djedova i očeva imaju smisla samo ako moja generacija korača u budućnost otvorenih očiju i biva svjesna vrijednosti mjesta poput Zrina.

Ja sam sada mogla biti negdje drugdje. Mogla sam čavrljati sa prijateljicama na facebooku. Ali, ja sam ovdje, u slavnom Zrinu. Želim i u budućnosti dolaziti u Zrin, sa svojom obitelji i pričati svim mladima o junačkoj povijesti Zrinskih ali i o tužnoj sudbini nekadašnjih žitelja Zrina. Nadam se kako ću tada čuti veselu igru mladih Zrinjana, potomaka onih vrijednih, dobrih i odlučnih Zrinjana što bijahu ubijani, mučeni i protjerani. Onih kojh nema ali žive u svojim potomcima, onih koji žive u meni.

Živjeli! Hvala vam na pozornosti!

 Tekst i fotografije: Damir Borovčak