Macelj – mjesto prešućivanja komunističkih zločina

Macelj i Široki Brijeg najbolji su primjeri kako su se partizani, čitaj – 'antifašisti', obračunavali se sa hrvatskim svećenstvom. Ponekad se nešto čuje kroz javne medije o stratištima Tezno, Huda jama i Jazovka, no Macelj se medijski zaobilazi, jer partija na vlasti nije još uspjela objasniti povezanost 'antifašizma' s ubojstvom 21 svećenika. Stoga su neprijatelji istine u Hrvatskoj i dalje djelotvorni u prešućivanju istine, komunističkih, čitaj - 'antifašističkih' zločina na stratištu Macelj 1945.

U proljeće 1945. partizanski su zločinci po nalogu OZNA-e formirali posebne jedinice za brza masovna smaknuća zarobljenika, razoružanih hrvatskih domobrana i civila, svih dobi i oba spola. Posebno odabrani partizani prihvatili su se krvničkog posla, kako bi u čim kraćem vremenu pobili čim veći broj ljudi. Neki od njih javno su se hvalili brojem pobijenih jadnika. Sve to događalo se uz pomoć i u suglasju stranih sila. Posebice Velike Britanije koja je Hrvate s Bleiburga izručila Titovim partizanima. A znali su da ih šalju u smrt. Britanski arhivi o tom ratnom zločinu i vremenu još i danas ostaju strogo zaključani, kako potpuna i dokumentirana istina ne bi ugledala svijetlo dana.

Komunisti, čitaj 'antifašisti', okomili su se posebice na katoličko svećenstvo. Vjeru u Boga prozvali su "opijumom za narod". Niti na taj smrtni progon nije reagirala Britanija ni strane sile. Poslije zlodjela komunistička vlast uspostavila je represivnu šutnju o zločinima. Ako su to bile, kako oni kažu - pravedne kazne, zašto se o tim događajima moralo desetljećima bezuvjetno šutjeti? Nitko nije smio pisnuti ni riječ protiv Titove vlasti; riječi Bleiburg, križni put ili Stepinac, bile su opasne po gubitak slobode i života.

U Maclju je uspostavljena strogo čuvana zona bez pristupa, mjesto zločina zaštićeno je žicom i nazivom - Titovo lovište! Dugo godina poslije, zločinci su često navraćali na mjesto zločina. Dolazili su u lov, žeđajući svježe krvi.

I tako se u prisilnoj šutnji pola vijeka lažirala i prešućivala istina, preodgajalo, njegovao zaborav i veličali zločinci. Novi naraštaji, odgojeni su po onima izašlim iz šume, a njihova djeca zapošljavala su se na mjestima širenja jednoumlja i čuvanja vlasti. U medijima su se također birali kadrovi. Svi oni, koji i danas zatvaraju oči pred činjenicama o masovnim zločinima poslije Drugog svjetskog rata i relativiziraju genocid nad Hrvatima u tom vremenu, produkt su tog jednoumnog, represivnog KPJ sistema. Mogu sebe nazivati kako god hoće – urednicima, povjesničarima, humanistima, 'documentistima' i 'antifašistima', no i sami su postali suučesnici zločina, jer prešućuju krvavu istinu.

No, postavlja se pitanje kako je to 25 godina poslije uspostave samosvojstvene Hrvatske, moguće i dopustivo (!) prešućivati istinu? Pa čak i od onih struktura, institucija i pojedinaca, od kojih bi dobronamjerni suvremenik očekivao više osjetljivosti za temu 'zločin nikad ne zastarijeva' i više vapijućeg pieteta prema žrtvama. Istina teško uspijeva probiti polustoljetnu naplavinu jugokomunističkih laži, posve sigurno zbog zadojenog i sustavnog ispiranja mozga naroda. No što je danas prepreka istini?

Ovaj urednički osvrt, upravo je zbog šutnje i nedostatne medijske pozornosti povodom izlaska i sadržaja monografije Macelj 1945. o maceljskim žrtvama, nadahnut pitanjem: Što činimo i kako se odnosimo prema istini o komunističkim, čitaj 'antifašističkim', zločinima? Egzekutori i nalogodavci već su pomrli. Dakle, neki novi naraštaji priječe izlazak te istine na vidjelo. O kakvim je KPJ nasljednicima riječ? Što je s nama katolicima koji bi istinu trebali dobro poznavati i druge s njome upoznavati?

O Monografiji

Monografija Macelj 1945. prikaz je onog što se dogodilo poslije završetka Drugog svjetskog rata 1945. na stratištima u Maceljskoj šumi, unutar granica današnje Hrvatske. Tada, kada su sva ubijanja trebala prestati, u Europi se događao genocid nad Hrvatima od strane Titovih partizančina, čitaj 'antifašista'. Naravno, bilo je to uz znanje, podršku i pomoć stranih sila. A ubijanje je bilo zapovjedano, logistički vrlo učinkovito, sve dobro smišljeno, organizirano i provedeno. Monografija Macelj 1945. ukazuje slikovito na te činjenice. Više je dokumenata po prvi puta objavljeno, kao na primjer preslike autentičnog opisa zločina iz kronike Franjevačkog samostana u Krapini, na duplerici su zajednički objedinjene fotografije 21-og pobijenog svećenika, nalazi i zapisnici o ekshumacijama, svjedočanstva izravnih svjedoka s opisima okolnosti i detalja zločina.

Monografija velikog formata, na 352 stranice sadrži 650 fotografija, a najbitniji dijelovi prevedeni su na engleski, njemački i slovenski jezik. Nakon Živičnjakove knjižice osobnog svjedočanstva i istraživanja "U vječni spomen" (Zagreb, 1998.), monografija je jedinstveni prikaz maceljskih zločina, prikaz 12 godišnje nebrige hrvatskih vlasti o njihovim zemnim ostacima poslije ekshumacije i naknadnog ignoriranja istine o 1163 ekshumirane žrtve. Macelj je najveće komunističko, čitaj 'antifašističko' stratište u Hrvatskoj, sa 130 još neistraženih jama. Posebno se ističe jama IV.D u Lepoj Bukvi, mjestu pogubljenja katoličkog svećenstva. Najveći sprovod i pokop posmrtnih ostataka 1163 žrtve obavljen je 22. listopada 2005. godine a medijski je također bio prešućen. Iako je to najveće stratište u Republici Hrvatskoj, u posljednjih desetak godina civilizirano i dostojno uređeno, do sada u Maclju nikada nije izrazio poštovanje žrtvama komunističkog bezumlja ni jedan predsjednik Vlade, ni jedan predsjednik Sabora, u 25 godina samosvojne Republike Hrvatske i poslije izgradnje grobnice i dostojanstvenog pokopa žrtava. Iznimka je događaj, kad je po prvi puta ove godine na grobnici 14. svibnja, bez očiju javnosti, komemorirala Predsjednica Republike Hrvatske.

Nakladnik i organizator predstavljanja monografije, Udruga Macelj 1945. uputila je sredinom svibnja tiskane i elektronske pozivnice na sve razine vlasti u Republici Hrvatskoj: Predsjednici RH, Predsjedniku i svim ministrima u Vladi RH, Predsjedniku i svim zastupnicima u Hrvatskom saboru, svim županima i gradonačelnicima većih gradova u RH, predsjednicima svih odlučujućih političkih stranaka, kao i urednicima većine važnijih medija u RH. Bio je to poziv svima u politici i medijima, kojima bi istina o hrvatskim žrtvama poslije Drugog svjetskog rata trebala nešto značiti. Bio je to poziv za četiri predstavljanja u nizu, Zagrebu, Krapini, Đurmancu i Varaždinu od 3.-8. lipnja ove godine, kao i poziv na misu u Maclju u nedjelju 7. lipnja, kao središnji događaj odavanja sućuti žrtvama križnih putova u Republici Hrvatskoj povodom 70. obljetnice komunističkih zločina. Dakle prilika za odaziv vlasti i političara koji upravljaju ili žele u budućnosti upravljati Hrvatskom, višekratno je postojala i mogla se koristiti u ime iskrenog pieteta prema žrtvama komunizma.

Pozivnice su s naznakom na tri strana jezika, engleskom, njemačkom i slovenskom bile poslane na sve veleposlanike zemalja Europske unije. Pored toga poslane su i veleposlanicima SAD, Rusije, Kanade, Australije, Švicarske, Norveške, Izraela i Židovskoj općini u Zagrebu. Želja je bila strane diplomate upoznati sa surovom istinom o hrvatskim žrtvama poslije Drugog svjetskog rata. Tim više što se s vremena na vrijeme u hrvatskom tisku, pa i nedavno, neki strani diplomati osjete pozvani tumačiti pojam KPJ 'antifašizma'. Češće znaju odlaziti na neka izabrana mjesta, kad ih pozivaju neki etno-trgovci. Na predstavljanje monografije Macelj 1945. nitko se od tih vrlih 'ekselencija' nije odazvao, iako su imali priliku ponešto naučiti o drugoj strani 'antifašističke' medalje. Što im je tih dana bilo preče od upoznavanja istine o KPJ genocidu nad Hrvatima u Maclju?

Uloga medija

Na predstavljanje monografije u Zagrebu 3. lipnja Predsjednica RH gđa Kolinda Grabar Kitarović uputila je izaslanika prof. dr. Andriju Hebranga. Također bilo je prisutno i izaslanstvo Hrvatske demokratske zajednice. Međutim iz Vlade i Hrvatskog sabora nije bilo nijednog ministra ni zastupnika. Također izostali su i javni mediji, naravno i kamere tv-kuća. Odazvali su se samo glavni urednik portala Hrvatskog kulturnog vijeća dr.sc. Osor Barišić i p. Stjepan Fridl, glavni urednik Radio Marije. Već je 'normalno' da tzv. javni mediji ne dolaze na predstavljanja o hrvatskim tragičnim istinama. Međutim kad izostane izvješće IKA-e i drugih katoličkih glasila o predstavljanju monografije u Zagrebu, a Macelj je najveće stratište svećenstva u Republici Hrvatskoj, tada se doista treba upitati o čemu se tu radi? Shvaćaju li katolički urednici, izvjestitelji i novinari što je uopće smisao žrtve, čuju li uopće glasni krik "veri martyres pro fide et patria" – istinski mučenici za vjeru i domovinu s Maclja!? To je onaj krik iz Kronike franjevačkog samostana u Krapini, onaj krik iz 1945., koji je pisca kronike mogao koštati glave. Danas taj krik stoji na grobnici u Maclju, za one koji zaboravljaju važnost sjećanja na žrtve koje su ubijene zbog toga što su bili svećenici, što su bili Hrvati.

Nažalost, na predstavljanju monografije u Zagrebu pokazala se slika otužnog stanja u hrvatskom društvu, posebice javnih medija sklonih vlasti, koji smatraju da se zanemarivanjem može stvarati bolja budućnost. Nije se moguće oteti dojmu da su predstavnici vlasti, strani diplomati i mediji umreženi, gotovo u dosluhu, kako se hrvatska povijesna istina ne bi oslobodila uza, kako bi ostala zarobljena, 'vezana žicom i spremna za likvidaciju'. Poput svećenika koji su skončali u maceljskoj jami. Toliko o predstavljanju monografije u Zagrebu.

Pozitivni primjeri koji motiviraju

Predstavljanje monografije u Krapini pobudilo je hvale vrijedno zanimanje i odaziv lokalne javnosti. Nazočna je bila Predsjednica Županijske skupštine Vlasta Hubicki te predstavnici županijskih vlasti, gradonačelnik Grada Krapine Zoran Gregurović, načelnik Đurmanca Damir Belošević, predsjednik ŽO HDZ-a Žarko Tušek, svećenici Franjevačkog samostana u Krapini i rektor svetišta u Mariji Bistrici mons. Zlatko Koren.

Nije izostao ni odaziv lokalnih medija. Bila je tu i kamera HRT-a, međutim tko zna gdje je završio snimljeni prilog.

Nije prvi puta da se prilozi snimaju, no urednici Dnevnika u Zagrebu odlučuju kako puna dvorana u Krapini nije dovoljno zanimljiv prilog za večernji Dnevnik o temi najvećeg komunističkog zločina u Hrvatskoj.

Isto se ponovilo i na misi u nedjelju 7. lipnja u Maclju, gdje se ponovno pojavila izvjestiteljica s kamerom HRT-a, no ni u nedjelju se prilog u HRT Dnevnicima nije pojavio. Idućih dana mrežne stranice s područja Hrvatskog zagorja objavljivale su priloge i fotografije s predstavljanja u Krapini, kao i izvode propovijedi i govora s nedjeljne mise povodom 70. obljetnice komunističkog zločina. Međutim, cijeli taj događaj nije bio dovoljno zanimljiva vijest za dnevni tisak u Hrvatskoj.

Nažalost, katolički mediji također propuštaju spomenuti Udrugu Macelj 1945. i monografiju, koje su biskupima mons. Mili Bogoviću, mons. Valentinu Pozaiću i mons. Nikoli Kekiću uručene po završetku mise u Maclju. Gledajući očima medija, izlazak i pojava monografije Macelj 1945., kao da se nije ni dogodila, iako je Udruga učinila sve kako bi vlast i političari, mediji i strani diplomati, bili pravovremeno obaviješteni.

Spomenute tiskane pozivnice, obavijesti o predstavljanjima monografije Macelj 1945. poslane su na sve nad/biskupije u RH i BiH. Svi su nad/biskupi bili upoznati da će se dan poslije važnog posjeta pape Franje u Sarajevu, slaviti sveta misa u Maclju povodom 70. obljetnice žrtava križnog puta. Neki su biskupi stoga poslali svoje izaslanike.

No, najugodnije iznenađenje uslijedilo pozivom Riječke nadbiskupije za predstavljanje monografije u Rijeci. Poziv je bio potaknut odaslanom pozivnicom, dogodio se s povjerenjem, i prije nego je primjerak monografije uopće viđen u Rijeci. Nadbiskup mons. Ivan Devčić pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji ujedno je i predsjednik Odbora za sredstva društvene komunikacije te je za Udrugu Macelj 1945. odazivanje na predstavljanje 16. lipnja u Rijeku bilo posebno priznanje i zadovoljstvo. Riječka nadbiskupija vrlo je dobro organizirana, u njenom sustavu postoji i djeluje Ured za odnose s javnošću koji je upriličio predstavljanje.

Voditeljica Ureda Helena Anušić sjajno je organizirala događaj, velika dvorana Nadbiskupije bila je prepuna. Publika je pozorno pratila predstavljače, a uz nadbiskupa mons. Devčića bili su nazočni i svećenici riječkog dekanata. Iz Krka je stigao i novi biskup krčki mons. Ivica Petanjak. Predstavljanju je nazočio riječanin dr.sc. Ante Simonić, bivši potpredsjednik hrvatske Vlade, čovjek s osjećajem, koji je pomogao da se ostaci maceljskih žrtava dostojno pokopaju.

Riječki javni mediji nisu iskazali zanimanje za najavljeno predstavljanje monografije, dapače, neki su jasno odgovorili voditeljici Ureda za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije da ih najavljena tema ne zanima. No, u nizu predstavljanja monografije, upravo je riječko medijsko izvješće bilo najkvalitetnije, sa svim bitnim podacima, zahvaljujući voditeljici predstavljanja Heleni Anušić. To je izvješće prenijela IKA, a u svom broju srpanj-kolovoz 2015. tiskala su ga i "Zvona", riječki mjesečnik za kršćansku kulturu.

Urednik monografije Damir Borovčak, predsjednik Udruge Macelj 1945. dr. Stjepan Bačić i članica Udruge iz Toronta Valentina Krčmar s izaslanikom Predsjednice RH prof.dr. Andrijom Hebrangom

Presjednik Udruge Macelj 1945. prim. dr. Stjepan Bačić i bivši potpredsjednik Vlade RH dr. sc. Ante Simonić

Riječko iskustvo predstavljanja monografije Macelj 1945. je primjer, kako se u gradovima koji su utvrde KPJ političara i medija, gdje se takve teme ignoriraju, ipak može kvalitetno organizirati i medijski izvjestiti. Pitanje je samo koliko se odgovorni katolički pojedinci zauzmu i potrude.

Motivirani takvim pozitivnim primjerima Udruga Macelj 1945. ne će stati, nastaviti će svoje aktivnosti na promicanju maceljske monografije, nasuprut partijskim i 'antifašističkim' prešućivanjima i ignoriranjima. U jesen se priprema niz predstavljanja monografije Macelj 1945. u južnoj Hrvatskoj.

Fotografije:
Ljubomir Škrinjar, Ured za odnose s javnosti RNB, Valentina Krčmar

Tekst:
Damir Borovčak,
urednik monografije Macelj 1945.

VEZANO

Predstavljena monografija D. Borovčaka "U spomen žrtvama MACELJ 1945."

Oslobođenje ili diktatura?