Razgovor sa Zorislavom Lukićem, tajnikom Matice hrvatske

Poštovani gosp. Lukić, naš bismo razgovor započeli jednom ne odviše veselom temom. Naime, pred nekoliko mjeseci u novinama smo mogli čitati kako je Palača Matice Hrvatske postala društveno vlasništvo, odlukom Općinskog gradskog suda u Zagrebu koji se pozvao na neko rješenje iz 1959. O čemu se točno radi i u kojoj je fazi čitav slučaj?

U siječnju ove godine Općinski sud u Zagrebu proveo je odluku o nacionalizaciji Palače Zorislav Lukic2Matice hrvatske iz 1959. Odmah nakon donošenja sudske odluke iz siječnja u zemljišnim knjigama, Matica hrvatska izbrisana je kao vlasnik svoje zgrade, a vlasništvo je pretvoreno u društveno. Na odluku o brisanju podnijeli smo prigovor, međutim, Sudu nije propisan nikakav rok za odluku o prigovoru, što znači da odgovoriti ne mora nikada. Uz prigovor podnijeli smo mjerodavnom županijskom državnom odvjetništvu zahtjev za mirnim rješenjem spora. No ono nas je obavijestilo kako o našem zahtjevu „ne može raspravljati odnosno isti je preuranjen“ jer se o „statusu predmetne nekretnine i dalje vodi sudski postupak“. To znači da moramo čekati kraj sudskog postupka iako možda nikada neće završiti. Podsjeća li ova igra suda i državnog odvjetništva na Kafku? Ili Staljina, možda?

Pokrenuli smo nedavno i treći pravni postupak u kojem smo Vladi predložili da u skladu sa svojim zakonskim ovlastima naloži izvršenje povrata upisa našeg vlasništva. Odgovora zasada nema.

Da bi stvar bila apsurdnija, u našoj dokumentaciji našli smo više dokaza o tome da je 1960. tadašnja vlast ipak odlučila izuzeti našu Palaču od nacionalizacije. (Originalnu odluku o izuzeće u našoj dokumentaciji nemamo, što ne čudi s obzirom na to da je 1972. vlast zaplijenila cijelu Matičinu imovinu.) Zvučat će nevjerojatno, ali čak je i jedan od najrigidnijih hrvatskih komunističkih prvaka Čedo Grbić shvatio 1960. da Matici hrvatskoj ne treba oduzimati Palaču te se zauzeo za izuzeće od njene nacionalizacije, dok njegovi današnji nasljednici vodstvo Matice hrvatske ne žele primiti ni na razgovor. Na njega čekamo već više od šest mjeseci.

Nezamislivo, ali dvadeset i pet godina nakon propasti komunističkog sustava provodi se komunistička PropisiNezamislivo, ali dvadeset i pet godina nakon propasti komunističkog sustava provodi se komunistička nacionalizacija – državna pljačka privatne imovine. Stoga mislim da je važno utvrditi kako su danas na snazi neki protucivilizacijski i neljudski zakonski propisi koje treba mijenjati odmah, bez odlaganja.nacionalizacija – državna pljačka privatne imovine. Stoga mislim da je važno utvrditi kako su danas na snazi neki protucivilizacijski i neljudski zakonski propisi koje treba mijenjati odmah, bez odlaganja.

Prošle godine gubitkom prostorijama prijetilo se i Društvu hrvatskih književnika. Je li prema Vašem mišljenju slučajan ovakav odnos prema dvije od tri najvažnije hrvatske kulturno-znanstvene institucije?

Društvu hrvatskih književnika i dalje prijeti ta opasnost. Ne mogu reći radi li se o slučajnosti ili nekoj namjeri, no nama je u biti svejedno, odgovornost Vlade stoji i u jednom i drugom slučaju, a posljedice koje zbog toga trpimo krajnje su ozbiljne i ne vidi im se kraj. Činjenica jest da Vlada ne rješava ni jedan ni drugi slučaj, i što se tiče odnosa prema MH i DHK govori dovoljno, odnosno sve o njoj.

Važnost kulture

Matica hrvatske uvijek je tijekom povijesti okupljala hrvatsku kulturnu elitu, a kultura je tijekom povijesti bila jedan od najsnažnijih čuvara hrvatskog identiteta. Koliko su hrvatski političari uopće svjesni važnosti kulture za jedan narod, posebno u danjašnjem globaliziranom svijetu?

Rijetko koji današnji hrvatski političar razmišlja o tome što će ostati poslije njegovoga mandata, pa tako kultura KomunizamOsoba s komunističkim načinom djelovanja to nije u stanju prakticirati i društvu nanosi nemjerljive štete, a to se osim u kulturi i znanosti očituje i u gospodarstvu, medijima... Nije nevažno reći da sve članice EU iz bivšeg komunističkog bloka nakon provedene lustracije ostvaruju gospodarski rast, a mi koji lustraciju nismo proveli već dugo nazadujemo ili stagniramo.kao i ostale društvene vrijednosti u kojima u jednom mandatu nije moguće napraviti velika djela teško nalaze svoje mjesto u političkim stranačkim programima. Onaj političar koji prvi shvati vrijednosti kulture i bit će na vlasti četiri ili pet mandata.

Matica hrvatska pokrenula je niz tribina o komunističkim zločinima i potrebi lustracije, a i sami ste sudjelovali kao sugovornik u snimanju serije „Zločini komunizma u Hrvatskoj“. Koliko je komunističko naslijeđe krivac za današnje stanje u državi?

Komunističko nasljeđe veliko je društveno zlo zato što je, u prvom redu, komunizam bio nedemokratski sustav uspostavljen na strahu, a ne na slobodi. Razvijeno i prosperitetno moderno društvo, međutim, zahtijeva slobodu mišljenja i raspravljanja te slobodno društveno natjecanje. Osoba s komunističkim načinom djelovanja to nije u stanju prakticirati i društvu nanosi nemjerljive štete, a to se osim u kulturi i znanosti očituje i u gospodarstvu, medijima... Nije nevažno reći da sve članice EU iz bivšeg komunističkog bloka nakon provedene lustracije ostvaruju gospodarski rast, a mi koji lustraciju nismo proveli već dugo nazadujemo ili stagniramo.

Lustracija?

Može li se prema Vašem mišljenju u Hrvatskoj provesti lustracija?

Lustracija u Hrvatskoj po mome mišljenju i formalno će započeti vrlo brzo, nadam se već 2016., a bit će LustracijaZašto ni sada nije kasno početi s njom u Hrvatskoj, čak i s tolikim zakašnjenjem? Iz jednostavnog razloga što je kršenje ljudskih prava pojava koja po općoj civilizacijskoj normi treba biti osuđena bez obzira na protek godina od nje. A komunizam je bio, pa i hrvatski, upravo utemeljen na kršenju temeljnih ljudskih prava i ljudima su kršena svakodnevno, u njihovim domovima, na radnim mjestima, u školama i fakultetima... Oni koji su ljudska prava kršili moraju odgovarati, na primjeren način.provođena godinama. U Njemačkoj u kojoj je započela prije dvadeset i pet godina traje i danas, a 2014. godine pet tisuća građana zatražilo je usluge mjerodavnog centra za istraživanje bivše tajne istočnonjemačke policije STASI, što dovoljno govori o interesu građana.

Zašto ni sada nije kasno početi s njom u Hrvatskoj, čak i s tolikim zakašnjenjem? Iz jednostavnog razloga što je kršenje ljudskih prava pojava koja po općoj civilizacijskoj normi treba biti osuđena bez obzira na protek godina od nje. A komunizam je bio, pa i hrvatski, upravo utemeljen na kršenju temeljnih ljudskih prava i ljudima su kršena svakodnevno, u njihovim domovima, na radnim mjestima, u školama i fakultetima... Oni koji su ljudska prava kršili moraju odgovarati, na primjeren način.

U Njemačkoj je od više desetaka tisuća ispitanih pripadnika i suradnika STASI-a u zatvoru završilo jedva njih sedamdesetak pa se može pretpostaviti da bi broj osuđenih na zatvorsku kaznu u Hrvatskoj bio zanemariv. Međutim, u istoj Njemačkoj nedavno je utvrđeno da je nekoliko članova uprave jedne novinarske udruge u prošlosti radilo za STASI te su svi odmah maknuti s tih funkcija. Logično je da pripadnik komunističke tajne policije koja je bila ustrojena zbog opće kontrole građana utemeljene na najgrubljim kršenjima ljudskih prava u današnjem demokratskom društvu ne može obavljati javne funkcije kako moderno slobodno društvo zahtijeva. U tom smislu, lustracija nije osveta već poboljšanje, usavršavanje društva.

Etiketa revizionizma

Zašto se sve one koji propituju komunističke zločine u Hrvatskoj proglašava fašistima ili u boljem slučaju revizionistima?

Tako se nedemokratski komunisti odgovorni za komunističke zločine skrivaju među onim antifašistima koji su bili demokratskoga usmjerenja i koji nemaju ništa s komunističkim zločinima. Komunistima se jednostavno lakše braniti i skrivati u okviru cijeloga antifašizma. Primjerice, antifašisti su i Tito i Churchil, što je točno, ali Tito je osim antifašista bio i klasični diktator, a Churchil, za razliku od njega, demokratski državni prvak. Dakle, nikako ne mogu biti isti, i kada govorimo o Titovim zločinima ništa od toga ne ide Churchilu.

Proglašavanje, pak, revizionizmom svako drukčije stručno ili znanstveno mišljenja obrazac je komunističke retorike iz staljinističkog razdoblja koji je služio isključivo eliminaciji, nerijetko i ubijanju, svojih političkih neistomišljenika u vlastitim komunističkim redovima. Ne osjećam se ugodno kada koriste taj termin, jer ne znam misle li oni koji ga danas izgovaraju svoga suparnika također likvidirati. Pozvao bih ih da dobro promisle kad koriste termin revizionisti.

S druge strane, što je u znanosti važnije od stalne revizije ranije postignutih rezultata? Radi li se kirurška EtiketaProglašavanje, pak, revizionizmom svako drukčije stručno ili znanstveno mišljenja obrazac je komunističke retorike iz staljinističkog razdoblja koji je služio isključivo eliminaciji, nerijetko i ubijanju, svojih političkih neistomišljenika u vlastitim komunističkim redovima. Ne osjećam se ugodno kada koriste taj termin, jer ne znam misle li oni koji ga danas izgovaraju svoga suparnika također likvidirati. Pozvao bih ih da dobro promisle kad koriste termin revizionisti.operacija srca na isti način kao i 1945.? Zar nisu znanstvene revizije danas svakodnevne? Zašto bi samo hrvatskim povjesničarima bilo zabranjeno otkriti i nešto novo o Drugom svjetskom ratu? Kao primjer istaći ću da danas čak i britanski povjesničari pišu kako za izbijanje Prvoga svjetskog rata istu odgovornost kao Nijemci nose Francusi i Rusi. Donedavno to je bilo „zabranjeno“ iznositi.

Naravno da postoje i neupitne povijesne istine, pa se slažem s time da, primjerice, nije dopušteno umanjivati zločin Holokausta. Ali sam, također, i za zabranu uporabe crvene zvijezde.

Kako gledate na stanje na hrvatskoj političkoj sceni? Može li se u Hrvatskoj konačno postići nužan konsenzus oko temeljnih nacionalnih interesa kao preduvjet za prevladavanje političke i gospodarske krize?

Mislim da se u posljednje vrijeme u javnosti pitanje nacionalnog konsenzusa pretjerano naglašava. Prije svega, konsenzus može biti postignut i oko loših stvari, a dobra stvar može biti postignuta i samo s većinom od jednog glasa. Dakle, ja sam za dobra rješenja, neovisno o načinu na koji do njih dolazi. Svaka vlada može donosite kvalitetne odluke, s potporom ili bez potpore oporbe, pa ću cijeniti vladu koja ima uspješne rezultate.

Po mome je mišljenju ključni politički problem Hrvatske u stručnoj i bilo kojoj drugoj nekompetenciji hrvatskih političara koji dolaze na ključna mjesta u politici zbog stranačke poslušnosti, a ne kvalitete. Poslušnost hrani oholost stranačkog vođe; umjesto da stranački vođa dobije dobru uputu ili savjet, dobiva samo hvalospjeve o sebi. Onaj političar koji shvati pogubnost i kratkotrajnost takve prakse, (vrijedi kao i za kulturu) bit će premijer četiri ili pet mandata.

Stanje u medijima

Koliko su mediji odgovorni za rastakanje temeljnih vrijednosti u hrvatskom društvu?

Najveći dio medija snosi veliki dio odgovornosti za „estradizaciju“ hrvatskoga društva. To osim na štetu društva NekompetencijaPo mome je mišljenju ključni politički problem Hrvatske u stručnoj i bilo kojoj drugoj nekompetenciji hrvatskih političara koji dolaze na ključna mjesta u politici zbog stranačke poslušnosti, a ne kvalitete. Poslušnost hrani oholost stranačkog vođe; umjesto da stranački vođa dobije dobru uputu ili savjet, dobiva samo hvalospjeve o sebi. Onaj političar koji shvati pogubnost i kratkotrajnost takve prakse, (vrijedi kao i za kulturu) bit će premijer četiri ili pet mandata.rade i na štetu sami sebi jer su im naklade niže nego ikada a također i prihod od prodaje marketinškog prostora im pada. Školovane novinare otpuštaju pa nema tko napisati kvalitetan tekst, kulturu su gotovo istjerali, ozbiljne analize ne možete pročitati ni čuti, u emisijama kao „Otvoreno“ koje imaju pretenziju biti ozbiljne sjedi petero sudionika u studiju (i još jedan u „splitskom studiju“) koji bi u pedeset minuta trajanja emisije trebali reći nešto suvislo. Zbog takvih uvjeta, međutim, rijetko tko od njih može završiti i započetu rečenicu, a o analizi ili razvoju misli i utemeljenoj raspravi možemo samo sanjati. Stoga su mediji izgubili temeljnu svrhu svoga postojanja i uzalud se busaju u prsa kao nekakva navodna „peta“ ili „šesta“ vlast. Neopravdano si daju i ulogu važnog korektiva društvenih zbivanja, jer oni svojim sadržajem ništa više ne mogu korigirati, nego još samo više pokvariti.

Zbog svega toga, polažem puno nade u novo novinarsko društvo, udrugu Hrvatski novinari i publicisti, a nadam se i skorim promjenama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji koji ju je ustrojio kao „faraonsko-komesarsku“ instituciju, a ne kao javnu televiziju. Mnogo toga na medijskom svijetu Hrvatske ne djeluje kako treba: Hrvatsko novinarsko društvo prije nekoliko godina osnovalo je Etičko vijeće koje se uopće ne sastaje a kamoli da nešto napravi; vlasnička struktura medija nejasna je; položaj i status novinara u medijima nesiguran je, vlasnici zapošljavaju i otpuštaju novinare bez kriterija...

Jesu li intelektualci u Hrvatskoj previše šutljivi i potkupljivi?

Teza o šutnji hrvatskih intelektualaca strana mi je a pomalo i nerazumljiva. Zašto intelektualac ne bi šutio o EUHrvatska je u Europskoj Uniji samo formalno jer sadašnja vlast nije učinila ništa da postanemo i njen stvarni dio. To je očituje od slučaja Perković do činjenice da ne iskorištavamo fondove EU i apsurda u kojem smo jedina članica EU koja više uplaćuje nego dobiva iz „eurofondova“. To ne može biti slučajno, a sasvim mi je svejedno jesu li oni koji su za to odgovorni samo nesposobni ili to rade namjerno kako bi nas udaljili od EU.javnim temama? Pa on ima pravo na mirno obavljanje svoga posla, bilo to komponiranje, slikanje, pisanje knjige, držanje nastave ili izvođenje eksperimenata. Zašto bi svaki intelektualac morao reagirati na svakodnevno izrečene „bedastoće“ ili pametne stvari. Mogu čak reći da mi je jedan od medijski najangažiranijih intelektualaca „analitičar“ Žarko Puhovski do krajnje mjere neuvjerljiv u svojim svakodnevnim javnim reakcijama. Gdje je on to naučio sve što „izjavljuje“, o „iglama i lokomotivama“?

Puno mi je draži „šutljivi“ pisac ili slikar koji u svojem djelu otkrije što misli o društvu (ako on to želi izreći), a isto mi je tako drag i znanstvenik koji je „u šutnji“, primjerice, otkrio dosad nepoznatu ljudsku vrstu. A to je i važnije od njegovih komentara o nekoj dnevno-političkoj temi. Što se pak moguće potkupljivosti intelektualaca tiče, siguran sam da ih je među njima isti postotak kao i među neintelektualcima.

Članstvo u EU

Kako gledate na dosadašnje članstvo Hrvatske u Europskoj uniji?

Hrvatska je u Europskoj Uniji samo formalno jer sadašnja vlast nije učinila ništa da postanemo i njen stvarni dio. To je očituje od slučaja Perković do činjenice da ne iskorištavamo fondove EU i apsurda u kojem smo jedina članica EU koja više uplaćuje nego dobiva iz „eurofondova“. To ne može biti slučajno, a sasvim mi je svejedno jesu li oni koji su za to odgovorni samo nesposobni ili to rade namjerno kako bi nas udaljili od EU.

Vaše mišljenje o tzv. migrantskoj krizi, kako će se odraziti na Hrvatsku i Europu u cjelini?

Migrantska kriza svjetski je proces, a hrvatski utjecaj na nju malen je ili nikakav. Siguran sam da Europska Unija uz partnerstvo SAD-a može bolje nego dosada raditi na jedinstvenom rješenju krize koje zasada nije pronađeno, a Hrvatska u tome okviru treba pokušati pronaći okolnosti u kojima neće pretrpjeti neku štetu. Dosadašnji broj izbjeglica ne mogu ni na koji način ugroziti EU ni Hrvatsku (desetak je izbjeglica od nas zatražilo azil).

Inicijativa Jadran-Baltik

Kako gledate na inicijativu Jadran-Baltik?

Svako povezivanje u okviru EU dragocjeno je za Hrvatsku pa bi tako bilo i s inicijativom gospođe Grabar-Kitarović MHPerspektive Matice hrvatske su nastavak djelovanja na čuvanju, učvršćivanju i promicanju svih hrvatskih nacionalnih vrijednosti u Hrvatskoj, ali i „proboj“ u ostale zemlje Europske Unije. U tome smislu razvijen je veliki sustav elektroničkih oblika naše djelatnosti koji će nam to znatno olakšati, ali ne na uštrb klasičnih medija kao što su tiskane knjige i časopisi.Jadran-Baltik. Gospodarske, političke, kulturne i ostale društvene koristi od takvog povezivanja bile bi nemjerljive. Podsjetit ću da je veliki Stjepan Radić 1918. pozivao na povezivanje Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine (južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske) s Češkom i Poljskom, što se nažalost nije dogodilo (zamislimo koliko bi takvo rješenje spasilo hrvatskih života!).

Kakve su perspektive Matice hrvatske u budućnosti?

Perspektive Matice hrvatske su nastavak djelovanja na čuvanju, učvršćivanju i promicanju svih hrvatskih nacionalnih vrijednosti u Hrvatskoj, ali i „proboj“ u ostale zemlje Europske Unije. U tome smislu razvijen je veliki sustav elektroničkih oblika naše djelatnosti koji će nam to znatno olakšati, ali ne na uštrb klasičnih medija kao što su tiskane knjige i časopisi.

Hrvatski identitet treba u globaliziranom svijetu njegovati neprekidno, a MH između ostaloga za to je i osnovana. Mislim da je jako važno sve postojeće sastojnice hrvatskoga identiteta ustrojiti u neku vrstu identitetske hrvatske „osobne iskaznice“ koja će najbolje pokazivati što su to hrvatske vrijednosti.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 20-11-2019, 23:21:30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.