Prošle godine predstavljena je knjiga samozatajne, ali splitskoj kulturnoj javnosti dobro poznate humanitarke Mire Donadini. Knjiga ″Dodir vremena″ objavljena je u nakladi Crkve u svijetu, i to u nizu Teologija. Riječ je o 140 različitih tekstova, proznoga i poetskog karaktera, nastalih u razdoblju od 1956. do 2006., podijeljenih u 12 poglavlja, koje je autorica objedinila pod naslovom ″Dodir vremena″. U knjizi se mogu naći prozni tekstovi, pjesme, osvrti, crtice iz života, molitve, reakcije, a posljednja su dva poglavlja napisana na staroj čakavici. Sve što je sabrano u knjizi doživljeno je i proživljeno, osobito u radu sa starijim osobama kojima je posvetila dobar dio svog života. Na Portalu smo također pričali o autoričinoj prethodnoj knjizi pod nazivom «Konačište ljudskosti» koja je izašla i u elektroničkom obliku i kao takva je dostupna na autoričinim osobnim internetskim stranicama. Zbog svega nabrojanog ovom prigodom donosimo povezicu na internetske stranice članice Hrvatskoga kulturnog vijeća Mire Donadini www.donadini.net u nadi da će još više čitatelja imati prilike upoznati se s njenim zapaženim radom.

"Dragi moji!

Svi ste Vi bili velika pomoć, razlog da se ne zaustavim i da ostavim trag nastojanja i želje mijenjati odnose među ljudima, uočavati 'najmanje', upoznati rubne..., u svakomu nalaziti ono dobro, nekada skriveno, neizraslo do kraja, zlo veće ili manje, zavisno o unutarnjim snagama da mu se odupremo, razumjeti da smo po Bogu ipak svi isti, odrasli u različitim unutarnjim 'stanjima' , koja nas često, prema različitim mjerilima, suprotstavljaju i pretvaraju u čovjeka kakva Bog nije želio. Život oko mene i ja u njemu nastavljamo se čuditi. Dok to čuđenje bude trajalo, trebat će ga zapisivati i darivati. Svi koji posjećuju moju web stranicu, www.donadini.net , uvjerit će se da me vrijeme još uvijek 'dodiruje', da traje i da se nastavlja u novim naslovima. Do Božje volje".

Donosimo nekoliko pjesama Mire Donadini:

Oči ljubavi u žbunju života

Bože! Daj mi oči ljubavi
da ne posrnem,
da gledam široko,
ne više ljudski,
usko!

Istrgni iz mene sudca,
neka mi riječ zanijemi
ako usta osude,
ako Te ne slijedim
čovjeku
grijehe mjereći,
ne pomažući,
u zlu dobro ne tražeći.

U kukolju izraslom ne snalazeći se,
daj mi,
iskati dobro zatrpano,
gdjekoje, rijetko, zaboravljeno,
sjetiti ga se, priznati
da je i ono živjelo,
da je bilo,

daj mi,
razgrnuti žbunje života,
dati mu zraka da diše,
osvijetliti ga,
podići,
priznati mu život,
sud ostaviti Tvojoj ljubavi,
jer naše oči bez Tvoje pomoći
nikad ne će moći ljubiti
nikad praštati
nikad grijeh čovjekov
do kraja vidjeti…

Ta Ti jedini znaš
i možeš Znak nam dati,
učiniti da spašavajući sebe,
ne počinimo grijeha drugom.

Sveta tri kralja

Kada je moj put uzak i neravan, izrovan i urušen dvojbama i pitanjima, sumnjama i pogrješkama zamršen, neka svjetlo Tvoje zvijezde na nj ne mine, neka se ne utrne!

S opasna me mjesta vraćaj drugim putem, korake mi osvijetli mudrošću, da Te nađem i poklonim se Tvomu spasiteljskom dolasku. Rasvijetli Herodovu tamu! Neka svijetli betlehemska Istina!

Riječ

Ako te je riječ dotaknula,
koja nije nalik nijednoj izrečenoj
po ljepoti i slovu,
po blagosti i mekoći,
koja nije od ovoga vremena,

ako te je ponijela i ako te nosi,
uzdiže k čudnim visinama istosti,
vremenima koja su prošla
a ne prestaju,
mjestima koja su samo jedno mjesto,
obećanje odozgo,
ako te dotaknula Njegova riječ,
ti jesi.

Mira Donadini
www.donadini.net