Hrvatski Argonauti 20. stoljeća

U nakladi Hrvatskoga državnog arhiva objavljena je knjiga "Hrvatski Argonauti u 20. stoljeću" s podnaslovom "Povijest Hrvatske pomorske legije na Crnom moru 1941.-1944." Knjigu autora Andre Vrkljana uredio je i predgovor napisao Vladimir Brnardić, a Vrkljanov životopis izložio Zvonimir Freivogel koji je kao pouzdani stručnjak Andro Vrkljanza mornaričko područje opširno opisao mornaričke postrojbe i operacije na Crnom moru u vrijeme Drugoga svjetskog rata.

Malo poznata domobranska postrojba

Kapetan bojnoga broda Andro Vrkljan svojom je knjigom razjasnio djelovanje Hrvatske pomorske legije odnosno Hrvatskoga pomorskog odjela na Crnom moru, te je tako po prvi put došlo do nas svjedočanstvo iz prve ruke o malo poznatoj domobranskoj postrojbi. Jednu kopiju Vrkljanova rukopisa sačuvao je bio Božidar (Fedor) Mažuranić koji je kao mlađi časnik služio u sastavu Hrvatskoga pomorskog odjela.

Premda Nezavisna Država Hrvatska nije službeno navijestila rat SSSR-u, Pavelić je poslao na istočno bojište dobrovoljačke postrojbe okupljene pod zajedničkim Andro VrkljanKapetan bojnoga broda Andro Vrkljan svojom je knjigom razjasnio djelovanje Hrvatske pomorske legije odnosno Hrvatskoga pomorskog odjela na Crnom moru, te je tako po prvi put došlo do nas svjedočanstvo iz prve ruke o malo poznatoj domobranskoj postrojbiimenom Hrvatska legija. Isto su učinile Italija, Finska, Slovačka, Mađarska i Rumunjska, a legionari su stigli i iz Španjolske, okupirane Francuske, Nizozemske, Belgija, Danske i Norveške. Potom su im se priključile Ukrajina, Latvija, Estonija i Letonija. Hrvatske kopnene snage (ojačana pješačka pukovnija) i zrakoplovci ( lovačko i bombardersko jato) dobile su i treću, mornaričku komponentu.

Ta je bila neobično važna jer je značila nastavak hrvatske pomorske (ratne) tradicije u vremenima kada je Mussolinijeva fašistička Italija Rimskim ugovorom (diktatom) oduzela Hrvatima pravo na hrvatsku mornaricu u Jadranskom moru. Hrvatska pomorska legija već je u srpnju 1941. stigla u Varnu, u inače neutralnoj Bugarskoj koja je međutim dala svoje luke na raspolaganje Nijemcima i njihovim saveznicima. Hrvate je ondje dočekalo nekoliko razočaranja – zbog nenajave rata SSSR-u morali su odjenuti njemačke odore, kako bi u slučaju zarobljavanja bili tretirani kao ratni zarobljenici.

Na odorama su ipak imali oznaku "Hrvatska". Brodovi koje su preuzeli bili su u stvari brodice, ribarski kuteri s pogonom na jedra i pomoćne motore. Tek nekoliko godina poslije Hrvati će dobiti solidne brodove. Njihova zadaća je bila čišćenje mina, ali i polaganje, izviđanje i pratnja konvoja, te borba protiv sovjetskih podmornica koja je bila vrlo Hrvatski Argonautiuspješna.

Hrvatska pomorska legija imala je sjedište na Krimu (Jalta), djelovala je na Crnom i Azovskom moru, a povukla se nakon pada Sevastopolja. Gubitci mornaričkih snaga bili su neusporedivo manji od gubitaka kopnene legije čiji su brojni pripadnici izginuli kod Staljngrada. U stvari, najveći broj hrvatskih mornara stradao je u nesreći izazvanoj tehničko pogreškom pri polaganju mina u travnju 1942.

Pratnja židovskim izbjeglicama

Hrvati su pratili i brojne konvoje sa židovskim izbjeglicama. Naime, rumunjska vlada i cionističke organizacije dogovorile su se o prijevozu Židova koji su živjeli u Rumunjskoj do turske obale, odakle su kretali u Palestinu. Većina tih brodova (pod zastavom rumunjskoga Crvenog križa) sretno je doplovila do Turske, ali neki su stradali u napadima sovjetskih podmornica.

Nakon povlačenja sa Crnoga mora hrvatski su mornarički veterani činili jezgru obnovljene Mornarice NDH. Svršetkom krim1944. bilo je "prijelaza" nekih brodova partizanima, ostali su stacionirani u Trstu. Kapetan Vrkljan je poslan na pregovore sa saveznicima u Casertu skupa s doministrom vanjskih poslova dr. Vrančićem (zadržani su ondje i nisu se mogli vratiti), a zapovjednikom stožera Hrvatske mornarice postao je umjesto Vrkljana kapetan Kačić-Dimitrij. Hrvati su branili Trst i nakon njemačkoga povlačenja, s velikim gubitcima, a zatim isplovili iz tršćanske luke najprije do Monfalconea, a potom u Anconu, gdje su se predali Britancima.

Dulje vrijeme boravili su u logorima u Italiji, a zatim je najveći broj njih emigrirao u Argentinu. Samo jedan se vratio u domovinu – Božidar Fedor Mažuranić, praunuk bana i pjesnika Ivana Mažuranića. Kapetan bojnoga broda Andro Vrkljan kraće je vrijeme boravio u Hrvatskoj, 1992., i dao Hrvatskom državnom arhivu izjavu o svome životu.

Knjiga "Hrvatski Argonauti 20. stoljeća" bogato je ilustrirana stotinama fotografija iz toga vremena, i taj je slikovni prilog kao i tekst dragocjen za proučavanje dijela hrvatske povijesti.

Hrvoje Hitrec

 

Pon, 22-10-2018, 17:38:11

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).