Živjeti katoličku kršćansku vjeru - opasno po život

Progon kršćana, poglavito katolika, u „kulturnoj borbi“, danas je otvoreno priznati projekt lijevo-liberalnih, neokomunističkih snaga. Možemo s pravom govoriti o vremenu u kojem se provodi projekt „mučeništva katolika kršćana bez prolijevanja krvi“. Metafora za ovu namjeru je logo: „Christians to the Lions“, „kršćane pred lavove“, dobro poznate iz progona kršćana u rimsko doba. U SAD i EU nose se majice s tom parolom. Povijest nas poučava da ovakve agitacije gotovo redovito završavaju u stvarnom krvnom mučeništvu.

Čovjek bi pomislio da su baš te vrjednote - istina, sloboda, vjernost - za današnje vrijeme ne samo dobro došle, nego i visoko poštovane. Nažalost, baš je suprotno kako nam svjedoči povijesno iskustvo novijeg doba u kojem je baš „istina“ bila uzrok mnogih patnji. Ona je to i danas u sve većoj mjeri.

Božja riječ u Evanđelju poručuje

Pravi razlog tog našeg stanja trebamo uvijek tražiti u Božjoj riječi, u Evanđelju. U Evanđelju sv. Ivana (15,20) kaže Isus svojim učenicima: „Sjećajte se riječi koju vam rekoh: nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su mene progonili, i vas će progoniti.“ Kod Mateja (10,16 ss) opominje Isus svoje učenike: „Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Čuvajte se ljudi jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima.“ Kod Luke čitamo slično: „No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena moga. Zadesit će vas to radi svjedočenja.“ ( 21,12). I tako se događalo kroz povijest sve do danas.

Takvo postupanje iz vjere i za volju vjere najprije je dokaz našeg predanja Bogu iz ljubavi i poslušnosti. No, ono ima još jednu važnu dimenziju za društveni život: ono je služenje za opće dobro i za ljubav bližnjega. Preko našeg života po vjeri može bližnji biti potaknut da misli u istom smjeru. To je jedna važna vrsta evangelizacije.

Važno je naglasiti da ove Isusove riječi opomene vrijede za sva vremena. Putovanje Crkve kroz povijest je praćeno neprestanim krvnim i nekrvnim žrtvama sljedbenika Krista. Progoni razne vrste događaju se i danas, i to ne samo u zemljama druge religije, i slama,nego i na tlu same Europe, kolijevke kršćanstva.

Usprkos demokraciji, humanizmu i ljudskim pravima, osobito prava na slobodu vjeroispovijesti, događaju su progoni kršćana na otvoreni ili na skriveni način. Radi se o pravoj agresiji sekularnih snaga protiv kršćanstva i protiv vjernika, i protiv Katoličke crkve. Kod ateističkih snaga društva vlada prava kršćanstvo-fobija, kristofobija.

Papa Ivan Pavao II. govori u propovijedi u Lourdesu 1983. o rafiniranim kaznama: kao socijalno diskriminiranje i suptilna ograničenja u slobodi govora i kretanja katoličkih vjernika. To je jedna vrsta „građanske smrti“, kaže Papa. Kršćani reagiraju na različite načine na te moderne progone u Europi. Tako je 2006. u Beču osnovana institucija pod imenom „European Observatory on Christianophobie and Intolerance“ za praćenje i dokumentaciju slučajeva diskriminacije kršćana u EU.

Frontalni napad na kršćanstvo i Katoličku crkvu

U prijašnja vremena se revolucija događala s mnogo buke, zveckanja oružja i tutnjave topova, uz prolijevanje rijeka krvi. Danas se revolucija događa po tiho, korak po korak, u proceduri demokratskog vladanja kroz institucije zakonodavstva, ustavnih sudova, izvršne legalne vlasti, dječjih vrtića, škola i sveučilišta s jednim neshvatljivo moćnim saveznikom: sredstvima elektronske komunikacije u rukama milijardera.

Ovdje ćemo iznijeti neke događaje kao primjer te strategije mijenjanja čovjeka i svijeta na revolucionarni način, a da obični ljudi to uopće ne zapažaju. Treba naglasiti da se ovdje radi o modelu „revolucije bez kraja“ ili „put je revolucija“ . Time se hoće reći da protagonisti, ako ih se ne zaustavi, ne će nikada prestati sa svojim revolucionarnim djelovanjem. Oni nemaju u planu stvarati, i konačno stvoriti, „raj“ na zemlji: kraljevstvo mira, pravde, blagostanja, sreće, općeg zadovoljstva. Takvo stanje, naime, učinilo bi njihovo vladanje svijetom i ljudima bespredmetnim, suvišnim.

Potezi u ime kulturne revolucije

Evo nekih činjenica i događaja samo iz jedne godine koji mirišu na kulturnu revoluciju u našem vremenu. Svatko može o njima saznati iz elektronskih medija zadnjih desetak godina:

Primjerice 4. veljače 2014. godine Europski parlament (EP) prihvatio je takozvani „Lunacek-izvještaj“, i to s dvije trećine glasova parlamenta. Taj dokument sadrži zahtjev da EU-komisija (vlada EU) ostvari da sve pravne posljedice iz priznanja istospolnog partnerstva i „braka“ budu provedene ne samo u zemljama koje su prihvatile „Lunacek-dokument“, nego i u onim državama koje ga nisu ratificirale. Jasno rečeno: svim članicama EU se nameće najliberalnije, protukršćansko i protueuropsko stajalište u vezi sa shvaćanjem braka i obiteljima u Europi. To je stvarno jedan revolucionarni, dakle nasilni čin jedne institucije vlasti u EU.

U Austriji, 17. siječnja, ustavni sud stvorio je mogućnost lezbijskim parovima da dođu do djece posredstvom darovanog sjemena. To je do tada bilo dozvoljeno samo neplodnim bračnim parovima. Sud je najavio da će „homo-paru“ biti dozvoljeno poslužiti se posuđenim majčinstvom odnosno da posvajaju djecu. Za to se zalaže ministar koji se smatra pravim katolikom.

U Irskoj je donio odbor parlamenta nacrt zakona kojima se dozvoljava osobama od 16 godina da mijenjaju svoje osobne kartice i putovnice ako je u njima unesen spol kojeg oni ne prihvaćaju. Na takve ideje dolaze mladi u seksualnoj nastavi gdje se o tome poučava, konkretno gdje se vrši propaganda gender (rodne) ideologije.

U Francuskoj, 21. siječnja, Narodna skupština s velikom većinom - na vlasti je socijalistička partija - donosi zakon prema kojem abortusu nema više nikakve zaprjeke jer se on deklarira kao pravo. Time se žena ne mora više opravdavati pred pobačajem. Nikakve zaprjeke tom tobožnjem pravu na abortus ne smije više biti.

Iz SAD dolazi vijest da je savezna država Utah uvela zakonitu poligamiju. U Belgiji, 3. ožujka, potpisuje kralj Filip zakon kojeg je donijela parlamentarna većina da je eutanazija moguća i za djecu, usprkos 210 tisuća potpisa građana koji su molili kralja da ne potpiše taj zakon. Time je po prvi puta moguće u EU da se bez kazne ubijaju ne samo nerođena djeca abortusom, nego i već rođena djeca uz određene uvjete i ograničenja koja se teško mogu kontrolirati, kako je praksa pokazala.

Jedan komitet UN za nadzor prava djece osudio je seksualni moral Katoličke crkve i zatražio da Crkva promjeni svoj moralni nauk za brak i za seksualne aktivnosti općenito, konkretno da ukine zabranu kontraceptivne prakse i osudu homoseksualaca.

To su samo neke činjenice koje očigledno svjedoče o provođenju kulturne revolucije u svijetu na liniji „kulture smrti“. Sama materija kaže da se radi o frontalnom napadu protiv kršćanstva i Katoličke crkve. Radi se o frontalnom napadu na Boga kršćanske objave, na nauk i djelo Isusa Krista.

To je konačno oslobođenje EU i svijeta...?

Nositelji te revolucije otvoreno i s velikim političkim žarom govore o konačnom oslobođenju čovjeka Europe, SAD-a, tj. čovjeka svijeta iz ropstva kršćansko-katoličke religije. Recimo cijelu istinu: ta revolucija je radikalni napad na naravni zakon, na savjest, na ljudski razum. Tko to čini, taj ili ne poznaje pojam dostojanstv čovjeka ili jer ga poznaje s njegovim posljedicama, on ga želi izbrisati iz ljudske svijesti iz samo jednog razloga: čovjek i čovječanstvo, koje ne poznaje svoje dostojanstvo, je manipulacijska masa onih koji misle da su vladari svijeta. Bez vjere u Boga to je zaista moguće pokušati. Hoće li će taj projekt uspjeti, o tome odlučuju ne drugi nego samo On, Jedan Jedini: Svemogući Bog Stvoritelj čovjeka i svijeta.

Jednom riječju: ljudi takvih misli, takvih čina imaju kao konačnu ideju: postati gospodari nad životom i smrću. Činjenica je da veliki broj ljudi takvog svjetonazora zauzimaju visoke položaje u međunarodnim institucijama UN-a, u EU, na sveučilištima itd. Vrhunsko načelo i cilj glasi: stvoriti jedinstven svijet u kojem se svi ljudi osjećaju „braćom i sestrama širom svijeta“. Uostalom, masoni ne kriju da iza tog programa stoje oni sa svojim načelima i principima.

dr. Josip Sabol