Titova bista kao simbol okupacije

O ratnim zločincima 20-og stoljeća manje-više se zna sve: njihove biografije, a što je najvažnije, broj žrtava koje su poslali u smrt. O njihovim potomcima, članovima obitelji, zna se daleko manje ili skoro ništa. A što je zapravo od interesa je njihov odnos prema svojim 'slavnim' pretcima koji su počinili zločine "Antifašisti"Da 'antifašisti' imaju priliku, nastavili bi oni tamo gdje je 'maršal' stao –brzo bi proradili Stara Gradiška, Lepoglava i Goli Otok. A što se tiče komunističkih zločina, unuka Saša i 'antifašisti' ih naravno ne priznaju jer su, za njih, samo fašisti činili zločine a komunisti su bili 'humanisti'.uime fašizma ili komunizma.

Na izjavu jednog političara prije nekoliko mjeseci da se ime 'maršala Tita' treba maknuti s javnih mjesta te aktualnog uklanjanja njegove biste s Pantovčaka, oglasila se njegova unuka, Saša Broz, i čvrsto stala u obranu svoga djeda koji rangira između 9. i 13. mjesta na listi ratnih zločinaca. Razumljivo je da unuka brani svoga djeda jer krv nije voda. Njena reakcija je ujedno i odraz stanja u kojem se Hrvatska nalazi, stanja koje podsjeća na ono 1945-90. Zbog neprovedene lustracije izloženi smo recidivu komunizma gdje nam 'antifašisti' i 'poštena inteligencija' opet nameću poznatu 'krivnju' o fašizmu, klerofašizmu, nacionalizmu... Čudno da još ne spominju 'neprijateljsku emigraciju'.

Važnu ulogu u svemu tome imaju mediji koji su servis aktualne vlasti te tzv. nevladine udruge i koje ista ta vlast izdašno financira. U ocrnjivanju svega što je domoljubno oni proglašavaju fašizmom ili ustaštvom žaleći otvoreno što 1945-a nije trajala dulje. Idu tako daleko da čak i hrvatske branitelje, koji su česta meta napada, nazivaju fašistima i ustašama. Možemo zamisliti koja bi situacija bila da su generali Gotovina i Markač pravomoćno osuđeni, a Josipović ponovno izabran. Da 'antifašisti' imaju priliku, nastavili bi oni tamo gdje je 'maršal' stao –brzo bi proradili Stara Gradiška, Lepoglava i Goli Otok. A što se tiče komunističkih zločina, unuka Saša i 'antifašisti' ih naravno ne priznaju jer su, za njih, samo fašisti činili zločine a komunisti su bili 'humanisti'.

Prijedlog: zadržati bistu uz podatke o broju zločina

Za razliku od naših 'antifašista' odnos prema zločinu s fašističke strane je znatno drugačiji. Sin Adolfa Eichmana osudio je zločine svog oca. Djeca manje poznatih nacističkih ratnih zločinaca, zapovjednika konclogora, također su osudili zločine svojih očeva i predaka. Najistaknutiji primjer u tome je Bettina Goering, pranećakinja Hermanna Goeringa, najbližeg suradnika Adolfa Hitlera. Na saznanje da joj je pratetak bio ratni zločinac, odlučila se sterilizirati (u dobi od 30 godina) da se ne nastave dalje zločinački geni. Isto je učinio i njen brat. Ovo je jedinstven slučaj u povijesti da se netko žrtvuje na ovaj način za neke više ciljeve i svi oni koji proučavaju etiku i moralne principe ovo je primjer koji zaslužuje da se posebno istakne. Ali, bilo bi naivno i iluzorno očekivati da Saša uopće shvati moralnu dimenziju ovoga čina, a kamoli da se ugleda na Bettinu Goering i njenog brata.

Jedno od predizbornih obećanja Predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, je uklanjanje biste iz svog Ureda. Prema nedavnim izjavama izgleda da još nije jasno hoće li to učiniti ili ne. Nadajmo se da se nije priklonila onoj: I poslije Tita, Tito. Ne ispuni li dato obećanje, onda mora računati na opravdane zahtjeve da to učini te gubitak podrške koju trenutno ima. Odluči li pak bistu zadržati, onda jedno od mogućih kompromisnih rješenja moglo bi biti sljedeće.

Ured bi se trebao preurediti tako da bista zauzme središnje mjesto s tim da uz nju budu istaknuti podatci o broju Hrvata koje je zločinac pobio te njegova poznata izjava (1971.), da će Sava prije poteći uzvodno nego Hrvati imati samostalnu državu. Podatci bi trebali biti i na 2-3 strana jezika tako da se i strani državnici, kad posjete Pantovčak, mogu upoznati s 'likom i djelom ljubičice bijele'. Nakon preuređenja Ureda pozvati medije da o tome izvijeste te da ta informacija također bude dostupna na Internetu.

Anto Periša