Iz Ponoćnog dnevnika

Split, 13. veljače 1970.

Odlazeći jutros na Pedagošku akademiju prisustvovao završetku gašenja velikog požara u splitskom Narodnom kazalištu. Još uvijek sukljao gusti crni dim. Izgleda da je požar izbio tokom noći (sinoć su izvodili »Kako vam drago«) u nekoj od garderoba. Izgorjele krojačnice, garderobe s kostimima, krovište, većim dijelom i gledališe. Velike štete nanijela i voda vatrogasnih štrcaljki. A baš se jutros u foyeru imala održati sjednica Kulturno-prosvjetnog vijeća Skupštine općine na temu: stanje i obnova kazališta! Je li to namjerno podmetnuti ili simboličan požar?

3. ožujka 1970.

U podrumima Dioklecijanove palače gostovanjem Teatra &TD s Claudelovom »Razdiobom podneva« u interpretaciji B. Bobana, Lj.Jović, I. Katića i R. Šerbedžije (režija P. Selem, scenografija i kostimi J. Buić) počela djelatnost Kripte 70...

14. ožujka 1970.

Održali sjednicu od Općinske skupštine novoimenovanog Upravnog odbora Splitskog ljeta. Umjetnička komisija (J. Mirošević, D. Kečkemet, V. Lesić, N. Roje i ja) obrazložila prijedlog ovogodišnjeg repertoara. Postavljanje Tijardovićeve opere Dioklecijan na Peristilu došlo je u pitanje zbog prevelikih troškova. Pokušat će se pronaći sponzori.

16. ožujka 1970.

Pod naslovom »Zašto Kripta 70« danas u Slobodnoj objavljen polemičan razgovor što smo vodili za kulturnu rubriku: M. Fotez, V. Habunek, P. Selem, V. Zuppa i ja. Osobno se naročito osvrnuh na »pseudo-akademsku začahurenost i samozvanstvo, koterije, monopolizam i fosilizaciju splitskih kulturnih ustanova te na potrebu fluktuacije dramskih umjetnika i redatelja...«

21. ožujka 1970.

Izvedbom Genetovih »Sluškinja« u interpretaciji B. Kolničar, N. Bulić i Z. Krstulović (režija V. Habunek, scenografija B. Rašica, kostimi I. Raunig, prijevod moj) krenula vlastita produkcija Kripte70. u podrumima Dioklecijanove palače. Publika bila oduševljena. (Odjeci: »Forum theatri – Kripta 70«, Prolog, Zagreb, br. 9 / 1970, str. 56-68; »Zašto Kripta 70?« (zabilježio V. Mirković), Slobodna Dalmacija, Split, 14. III. 1970, str. 3; »Tragom upornosti (Kripta70)«, Telegram, Zagreb, 20. III. 1970; »Otvorenost prema kreativnoj akciji« (zabilježio J. Jović), Slobodna Dalmacija, Split, 16. IV. 1970, str. 4; D. Šerić, »Kripta 70«, Slobodna Dalmacija, Split, 26, XI, 1970. str. 4; D. Šerić, »Teatar kao obred«, Slobodna Dalmacija, Split, br.7787 / 1970, str. 4; S. Diana, »Teatar izvan teatra«, Vidik, Split, 1970,br. 21, str. 104; V. Zuppa, »Što služe Sluškinje?«, Telegram, Zagreb,1970, br. 517, str. 20.)

16. lipnja 1970.

Ovogodišnju nagradu Slobodne Dalmacije za »istaknuto umjetničko dostignuće koje predstavlja novi doprinos umjetnosti u Dalmaciji« (5000 ND i svečane diplome) dodijeli smo splitskim slikarima Petru Jakeliću i Vasku Lipovcu. U užem izboru bili: Srećko Diana (književnost), Lordan Zafranović i Boris Dvornik (film), Mladen Bašić i Miše Martinović (muzičko-scenske umjetnosti). Žiri je vijećao u istom sastavu kao lani: F. Baras (predsjednik), B. Kalogjera, T. Lalin, I. Martinac, V. Mirković, K. Prijatelj, Ž. Rapanić te A. Franić i J. Vrandečić iz Zadra, a M. Foretić i T. Šuljak iz Dubrovnika, jedino je Pandžića (Šibenik) zamijenio prof. Ivo Livaković

26. lipnja 1970.

Primio pismo od redatelja Janka Marinkovića. Tuži se da je gvardijan Samostana Gospe od Zdravlja u posljednji tren odbio prihvatiti predviđeno gostovanje s Claudelovim Navještenjem u njihovoj crkvi. Naime, pročitavši tekst, fratar je stekao uvjerenje da bi scena između Jacquesa i Violaine mogla »skandalizirati publiku obzirom na sakralni karakter ambijenta«. Moli da im pomognem kako im ne bi propala gostovanja u Splitu i Šibeniku. Istom molbom obratio se i nadbiskupu Franiću.

14. kolovoza 1970.

Danas u Slobodnoj Dalmaciji pogromaški napad na pjevača Vicu Vukova. Zbog jednog križića na lančiću, nekoliko riječi i povika »Bog i Hrvati!«, te »Gdje su sablje?« nakon arije iz Zrinjskoga na završnoj večeri Postirskih fraja, proglašen »samozvanim tribunom« te optužen za »anarhoidno politikantstvo« i »falsificiranje političkih ciljeva hrvatskog naroda«! Budući da u Splitu upravo boravi Maršal sa svitom, prozivka je tim otrovnija...

1. studenoga 1970.

Vratio se polovinom listopada s Madeire. Poslije upornih nagovaranja od strane Predsjedništva Općine (D. Rudolf, I. Mimica, J. Miličić) te intendanta N. Roje, danas sam službeno preuzeo dužnost direktora Drame, a Dragutin Savin direkciju Opere. Dobio garancije za punu podršku. S izborom se složile i sve »samoupravne strukture« (Kazališni savjet, Umjetnički savjet, kolektiv Drame). Do konačne obnove izgorjela kazališta moj bi zadatak bio kompletirati ansambl mladim kvalificiranim i umjetnički vrijednim kadrovima. Bit će to mukotrpan i nezahvalan posao. Zaprepastila ma zatečena aljkavost i nered u administraciji Drame te gomila »materijala« s one strane Drine (prijevodi stranih djela, popisi autora, izvorni tekstovi itd!). Sada mi postaje jasnim zašto se, među ostalim, godinama i Sofoklova Antigona izvodila u ‘ijekavskoj adaptaciji’ Đurićeva prijevoda, umjesto u Racovom ili novijem Klaićevom. Jučer nas je Mani Gotovac intervjuirala za Radio Zagreb.

3. studenoga 1970.

Prigodom rasprave o repertoaru, izvjesna »trojka« pokušala naturiti Matkovićeva »Generala i njegova lakrdijaša« te Belovićevu »Omer i Merima«. (Kako da ne!) Navratio dr. Fotez. Ovlastio ga neka nastavi s pregovorima o predviđenom gostovanju u ČSR s »Katom kapuralicom« i »Šimunom Dundurilom«. Tajnica Drame (supruga glumca Teje Tadića) mimo mog znanja poslala honorare u Beograd za nekakve otprije naručene prijevode! Scenograf M. Adžić uvelike se tuži na očajno stanje u tehnici. Kaže da su skladišta u totalnom neredu, da je skoro sav stilski namještaj uništen, da je zbirka oružja i opreme raznesena kao i mnogo drugih predmeta. Zamolio sam ga neka izradi tlocrt foyera, uz minimalne adaptacije koristit ćemo ga umjesto izgorjeloga gledališta.

12. studenoga 1970.

U Zagreb stigao jučer. Jutros bio kod Boška (Violića), sve je pripremio kako je i obećao. U 12 sati otišli na Kazališnu akademiju gdje su nas čekali N. Roje, R. Marinković i J. Juvančić (sada šef Odjela glume). Raspravili dugoročni plan suradnje splitske Drame s Kazališnom akademijom...

14. studenoga

U 16 sati sastanak dramaturškog kolegija: M. Franičević, A. Jelaska, R. Marinković, B. Violić, N. Roje i ja (Juvančić odsutan u Šibeniku). Definirali temeljna načela suradnje u kadrovskoj i repertoarnoj politici. Posebnu pažnju posvetiti čakavskoj književnosti. Iscrpni razgovori. Sačinili pismene zaključke. Otišli na drink u bife HNK. Večeras gostovali s »Prvim Librom Marka Uvodića«. Prepuno gledalište oduševljenim pljeskom nagradilo Splićane. Sjedio u loži uprave s M. Škiljanom. Tokom prvog čina javili nam neka za pauze navratimo u svečani salon. Tamo zatekli drugaricu Savku Dabčević, Maksa Baću i još neke iz zagrebačkih ‘struktura’. Od splitskih: J. Miličića, I. Mimicu, I. Petrinovića, Valdemara Roju. Kao homo novus, k tome nepartijac, nisam se osjećao baš lagodno. Razmijenili nekoliko rečenica o splitskoj kulturnoj problematici. Inače, drugarica Savka veoma je komunikativna i privlačna žena u najboljim godinama. Drug Baće pućkajući lulu poprilično je podbadao Škiljana u stilu »No, no, onda... što ćemo s vama...«. Servirali nam dobro ohlađeni šampanjac. Poslije predstave splitski općinari posjetili ansambl u garderobama. Na svečanoj večeri koju je u Hotelu »Palace« priredio gradonačelnik Zagreba Josip Kolar, uz bogatu trpezu neslužbeno saznao mnoštvo zanimljivosti... (Rudolf će po svoj prilici uskoro u Tokio, a Petrinović u Vatikan!) Meni je još jednom obećana svestrana podrška u svim nastojanjima oko splitske Drame i u obnovi izgorjele zgrade... U sitne sate razvezli nas mercedesima na spavanje!

16. studenoga

Sinoć se vratio iz Zagreba. U vlaku sreo Miljenka Foretića. Vodili zanimljivi razgovor o novim zadacima Matice hrvatske, o splitskim i dubrovačkim kulturnim prilikama itd. Jutros bio u kazalištu. Nazvao me novinar M. Mateljan. Dao mu kraću informaciju o osnivanju dramaturškog kolegija i pripremnim djelatnostima (emitirano popodne na Radio Splitu). Međutim, večeras u vijestima Radio Zagreba netko iz Splita upućuje zamjerke novoj upravi: da se spotakla na prvom koraku, da ne pozna ansambl, da nema repertoara itd. Nevjerojatno, kako su brzo proradile 'njihove kuhinje’...

23. studenoga 1970.

Prof. Habunek stigao jučer. Počeo rad već danas. Prekjučer u Slobodnoj moj intervju Za novu dramu. Jučer skupština Matice hrvatske u Zagrebu. Saznajem da je uslijedila žestoka konfrontacija Slavica / Jeličić. Selem se kritički osvrnuo na donedavnu ‘srbizaciju’ splitske Drame...

11. prosinca 1970.

Večeras otvorili sezonu sa »Živom knjigom«: S. Komnenović obradio Solženjicinov U prvom krugu. Publika primila veoma dobro. Iako na neudobnim stolicama, nisu mrdnuli sat i 25 minuta. Rasprodano i za sutra. Predvorje foyera uredili decentno: zidovi obojeni, novi svijećnjaci, umjetničke slike, posude sa cvijećem, sagovi... Neka barem evropski izgleda ono što nije izgorjelo.

22. prosinca 1970.

Prva dramska premijera: »Ćelava pjevačica« i »Ravnodušni ljepotan«. Povišenu scenu u obliku elipse postavili na sjevernoj strani foyera. Posljednjih dana prof. Habunek bjesnio zbog tehnike i scenografa. Tako je to kad nemamo tehničkog direktora!

24. siječnja 1971.

Plenum splitske Matice hrvatske protekao veoma burno. Stara uprava pruža otpor spajanju s »Markom Marulićem«. Jedni i drugi žele pokrenuti čakavski časopis. Zahtijeva se pomlađivanje uprave i širenje broja članstva, aktualiziranje Mogućnosti, osnivanje Kluba kulturnih radnika itd. Na kraju izabrana komisija (A. Dujić, C. Fisković, J. Franičević Pločar, I. Petrinović i ja) koja će na temelju izvještaja i rasprave izraditi preporuke za daljnje djelovanje MH u Splitu.

10. veljače 1971.

Telefonski hitno (!) pozvan na ‘Savjetovanje o kulturi’ (!?) u 9 sati u Dom JNA (II kat, soba 45). Nejasnu i neodređenu raspravu veoma smušeno vodio J. Vrhovac (sekretar CK SKH). Iznenadio me neuobičajeno smioni istup mladog profesora Babića iz Trogira. Prisustvo brojnih vojnih lica po hodnicima natjeralo me da u jednom trenutku pomislim da će nas hapsiti! Pretpostavljam da su čitavi tok rasprave potajno snimali.

5. travnja 1971.

Jučer svečano proslavljena dvostruka obljetnica: 80. godišnjica postavljanja kamena temeljca kazališta i 70. godišnjica smrti Gaje Bulata. Osim splitskih uglednika prisustvovali i predstavnici Zagreba: F. Tuđman (Matica hrvatska), G. Novak (JAZU), N. Alegretti (Sveučilište). Uz njih se stalno nalazio splitski odvjetnik I. Mužić!? Akademika Novaka i dr. Alegrettija poznavao sam otprije, međutim ne i dr. Tuđmana, za kojeg mi intendant reče da je bio general JNA (!). Postavljen vijenac na spomen-ploču u atriju. U predfoayeu otkrivena Bulatova bista (koju smo izvukli iz prašine zaborava!) te prigodna izložba. Na svečanoj akademiji kraća predavanja: prof. J. Grabovac »Gajo Bulat i trijumf narodne misli« te dr. Tuđman »Povijesno značenje slamanja autonomaštva u Dalmaciji i Splitu«. Prigodne recitacije izveli B. Kolničar i B. Buljan. Od glazbenih brojeva, najimpresivniji bio finale iz Papandopulove Marulove pisni kojeg su zvuci dopirali s ruševne pozornice izgorjelog gledališta... Proživljavamo velike trenutke! Pitam se hoće li sve dobro završiti. Ima mnogo otpora. Sreo Mila Foretića. Kaže mi da će nakon Hrvatskog sveučilišta, uskoro početi izlaziti i Hrvatski tjednik (glav. urednik bit će I. Zidić) te da je u Dubrovniku bilo niz provokacija od strane unitarista. Sutra se, navodno, održava veoma značajna sjednica CK Hrvatske...

25. travnja 1971.

(...) Događaji se smjenjuju iz dana u dan. Stvar je toliko nabujala da se teško može zaustaviti ili vratiti natrag. To je združena političko-kulturno-gospodarska akcija. Predavanja, razgovori, agitacije. Govornici (Đodan, Veselica, Jonke...) smjenjuju se svakodnevno. Jedva stignem prisustvovati. Nastupom M. Tripala otvorena Tribina Slobodne Dalmacije. Ogroman interes. (Zvučnici na prozorima za sve one stotine što su ostale pred ulazom na Trgu Republike.) Na našoj Pedagoškoj akademiji također snažna politizacija. Smijenjen cjelokupni prounitaristički studentski odbor. Govori se da bi kazalištu trebalo vratiti predratni naziv Hrvatsko narodno kazalište (ali nije sve u ‘nazivu’, bitno je da djelovanje bude prožeto hrvatskim duhom!). Poslije šeste izvedbe morali smo skinuti s repertoara Kunderinu »Monadu« (Dva uha, dvije svadbe) koju je Vanča (Kljaković) sjajno postavio. Jugoslavenska autorska agencija iz Beograda javila da je praška agencija DILIA uskratila autorizaciju za prikazivanje u Jugoslaviji. Drugi libar Marka Uvodića dobio godišnju nagradu Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske.

31. svibnja 1971.

Na današnjem skupu radnih ljudi, među ostalim prihvaćen i prijedlog Udruženja orkestralnih umjetnika (usmeno ga obrazložio prof. Joško Biskupović) neka se vrati stari naziv iz 1940. Hrvatsko narodno kazalište. Poslije nekoliko ‘blagih’ primjedbi, prijedlog jednoglasno prihvaćen.

16. lipnja 1971.

Iako bez pozornice i gledališta Drama je od 1. studenoga 1970. do 11. lipnja 1971. ostvarila 89 nastupa, naročito za Muzičku omladinu, srednjoškolce i studente. Također se gostovalo u: Bihaću, Karlovcu, Korčuli (Blatu), Metkoviću, Mostaru, Opuzenu, Pločama, Sarajevu, Sinju, Šibeniku, Varaždinu, Vrgorcu, Zagrebu te po prvi put u selima splitske Općine: Neoriću, Muću, Prgometu, Primorskom Docu i Docu Donjem.

23. lipnja 1971.

Danas u crnim draperijama prekrivenom atriju na svečanom odru Tomislav Tanhofer (nenadano preminuo prekjučer za ručkom u Vranjicu). Članovi kolektiva održali počasnu stražu svom dugogodišnjem direktoru i intendantu. U 11 sati uslijedila komemoracija u foyeru...

6. rujna 1971.

Večerašnju oluju i vihor usred izvedbe Raosove drame »Navik on živi ki zgine pošteno« u Meštrovićevom Kašteletu doživih simbolično. (Bojim se da Hrvatsku čekaju teški dani!) Idućeg tjedna završava XVII. Splitsko ljeto. Naša Drama izvela dvije premijere: »Pijero Muzuvijer« i »Fuente Ovejuna« (uganuće noge R. Perkovića, onemogućilo reprizu!). Za treću »Lizistrata« nije bilo para...

17. prosinca 1971.

U foyeru održana Svečana akademija u povodu proslave 450.obljetnice tiskanja Marulićeve Judite. Uvodnu je riječ imao akademik Grga Novak, predsjednik JAZU. Glazbeni dio programa izvelo je društvo »Petar Zoranić« iz Zadra (J. Hatze: Marku Maruliću, L. Županović: Tužbeni poj od rasute bašćine, J. Gotovac: Petar Zoranić). Stihove iz Judite krasnoslovila E. Karađole, a stihove Hektorovića, Zoranića, Ujevića i T. Petrasova Marovića posvećene Maruliću recitirali članovi Drame (B. Kolničar, B. Buljan, V. Kovačić, I. Marjanović). Zbor, orkestar i solisti Opere izveli također prigodni program u crkvi sv Frane.

28. siječnja 1972.

Sinoć smo napokon, nakon velikih peripetija, uspješno krenuli sa »Satiričnim zabavištem za odrasle« u foyeru. O tome je V. Mirković jučer objavio kraći razgovor sa mnom u Slobodnoj...

1. veljače 1972.

Osjeća se sve jača represija... Partijci nam zamjeraju Satiričnu pozornicu... Razočaran sam općim razvojem događaja u Hrvatskoj. Odlučio sam samoinicijativno podnijeti ostavku...

(Ulomak iz knjige Susreti s Talijom)

Frano Baras