Bitka za prevlast u tjesnacu Splitskih vrata

Nakon zauzimanja Korčule moglo se očekivati da će se s prvim povoljnim južnim vjetrom rusko brodovlje pojaviti u unutrašnjim kanalima između kopna i srednjodalmatinskih otoka. Očekujući napad, Marmont dotjerava splitske topovske bitnice, šalje pojačanja na Hvar, a 17. prosinca osobno obilazi novosagrađenu bitnicu od 6 topova na rtu Zaglav nedaleko od Milne.

Strahovanja su se obistinila. Noću 20. prosinca, jedreći od pravca Sućurja na Hvaru u vode Makarskog primorja uplovljavaju tri ruska linijska broda, jedna fregata i dva brika. U zoru su pred Makarskom. Francuski garnizon diže se na oružje spremajući se odbiti eventualno iskrcavanje. Rusi, međutim, nastave plovidbu: dva brika uplove u Hvarski kanal, a jedan linijski brod i fregata u Brački. Preostala dva linijska broda stanu krstariti između Sućurja i kopna nadzirući tijesnac.

Istoga popodneva pred splitsku luku doplovi ruska fregata s podignutom parlamentarnom zastavicom. Francuzi joj dozvole pristup obali. Fregata je dovela nekolicinu ranjenih zarobljenika i bivšeg zapovjednika Korčule Orfenga. (Preostale zarobljenike Rusi su prebacili na talijansku obalu.) Možemo pretpostaviti da je ta „parlamentarna" fregata imala i obavještajni zadatak: osmotriti obalne bitnice i sastav francuske flotile u splitskoj luci.

Sutradan, 21. prosinca, oko podne, pred Splitom se pojave još dva ruska linijska broda, a onda odjednom krenu put Brača. U pet sati poslije podne u Splitu se začuje žestoka topovska paljba od pravca Splitskih vrata. Rusi su počeli bomardirati bitnicu na rtu Zaglav. Uzajamna paljba nastavi se tokom čitave noći.

Dne 22. prosinca delegat Garagnin javlja namjesniku Dandolu u Zadar: „Jutros smo dobili pouzdanu potvrdu da je bitnica u Milni čitava, da na našoj strani nije bilo nijednog ranjenika, a da je jedan ruski brod teško oštećen. Još uvijek se nastavlja topovska paljba. Nalazimo se uoči napada na Split, jer po manevriranju dvaju neprijateljskih brodova izgleda da se usmjeruju na ovu stranu. Ne moramo strahovati jer je ovdje moćan garnizon, neprijatelj bi nas mogao ugroziti jedino topovima."

Međutim, Rusi su bitnicu na rtu Zaglav ipak onesposobili. Francuski topnici i oružnici povuku se u Milnu. Kad Rusi zaprijete da će, ako se ne predaju bombardirati mjesto, Francuzi se povuku na sjevernu stranu Brača, a zatim otplove put Splita. Milnarani upute izaslanike na ruski brod te obećaju da se pučanstvo neće oduprijeti njihovom iskrcaju. Rusi će se zdržati na Braču, te će od domaćih ljudi ustrojiti privremenu otočnu upravnu i sudsku vlast sa sjedištem u Milni.

Noćni okršaj između Napoleona i Aleksadra

Nakon što su u Milni iskrcali posadni odred glavnina ruskog brodovlja nastavi put Hvara, a u Splitskim vratima ostave stražariti ratni brik Aleksandar. Taj će brik po junačkom podvigu posade ostati psebno zabilježen u analima ruske carske mornarice Iako je danas teško utvrditi pravu istinu (očito je da ruski autori pretjeravaju) ipak je činjenica da se brik uspio othrvati moćnijem neprijatelju. Pokušat ću rekonstruirati taj krvavi okršaj što se odvijao vedre prosinačke noći u prostoru Splitskih vrata.

U sumrak 29. prosinca 1806. iz splitske je luke potajno isplovila grupa francuskih naoružanih brodova. Po splitskom povjesničaru Kataliniću „dvije topovnjače i jedan trabakul", po ruskim autorima (Bronski, Karpov, Snjegirjov) ,,tri topovnjače, tartana Napoleon i jedan trabakul", odnosno ,,pet topovnjača". Napominjem da su tada topovnjače bile poput većih gajeta na vesla, naoružane sa dva veća i nekoliko manjih topova, te su imale tridesetak momaka posade. Njihov je zadatak bio prikrasti se ruskom briku, izvršiti prepad i zarobiti ga. Zato je bila ukrcana i dopunska abordažna posada. Iako je pothvat pripreman u najvećoj tajnosti – po ruskoj verziji – netko je iz Splita dojavio na Brač što se sprema. Bračani o svemu obavijeste zapovjednika brika, poručnika bojnog broda Skalovskog, čak se dogovore da će ribari zapaliti onoliko vatri koliko se francuskih brodova pojavi.

Ruski zapovjednik poduzeo je sve mjere osiguranja, čak uputi u izviđanje brodski čamac. Oko ponoći čamac se vrati, a posada izvijesti da su primijetili obrise nekih brodova. Noć je bila vedra i puna mjesečine. Istovremeno na sjeverozapadnom rtu Brača plane pet vatri. Brik zaplovi neprijatelju u susret i kada mu se sasvim približi, otvori paljbu iz bočnih baterija. Učinak iznenađenja s kojim su računali Francuzi bio je propao.

Dok su topovnjače zasipale Aleksandra topovskom vatrom, tartana Napoleon nastojala je približiti mu se s krmene strane i izvršiti abordaž. Rusi su se očajnički branili topovskom, puščanom i kartečnom vatrom, čak su bacali i zapaljenu kudjelju.

Oko jednog sata ujutro, kada vjetar potpuno prestane, zapovjednik Skalovski više nije mogao manevrirati. Tada pod najsnažnijom vatrom naredi brodskom čamcu neka prihvati brik u tegalj i okreće ga po njegovim zapovijedima. Francuski brodovi koji su bili pretrpani ljudstvom trpjeli su velike gubitke.

Okršaj potraja sve do tri sata ujutro. Onda se Francuzi desetkovani i teško oštećeni stanu povlačiti. Neki ruski autori tvrde da je jedna topovnjača s cjelokupnom posadom potopljena na licu mjesta, a Napoleon da je potonuo neposredno po povratku u splitsku luku. Drugi opet toliko pretjeruju pa kažu da je Aleksandar progonio Napoleona sve do Splita. Međutim, ruski je brik ipak bio „izbušen kao rešeto" i kako kaže Katalinić, “da se nije nalazio u blizini luke Milne, u kojoj su se nalazile njihove trupe, sigurno bi bio potonuo".

Tako se s teškim gubicima po Francuze i Ruse završio noćni okršaj u Splitskim vratima u kojemu su igrom slučaja sudjelovali brodovi imenjaci dvaju tadašnjih carskih silnika.

Frano Baras