U programu 7. Koljnofskih književnih susreta, u Domu Kulture u Koljnofu predstavljena knjiga Đure Vidmarovića o Jurici Čenaru, hrvatskom pjesniku iz Gradišća

U programu 7. Koljnofskih književnih susreta, u Domu Kulture u Koljnofu, u subotu 7. studenga 2015. godine , upriličeno je predstavljanje knjige Đure Vidmarovića „Jurica Čenar, Hrvatski pjesnik iz Gradišća“, s pravim nazivom „Rič / tvrd / jezik / naš“, a koju je objavila Naklada Bošković iz Splita. U predstavljanju knjige, uz pjesnika Juricu Čenara, i autora ove intrigantne i nadasve vrijedne knjige Đuru Vidmarovića (Zagreb), te urednika izdanja dr. sc. Igora Šipića i izdavača Zorana Boškovića (Split), nastupio je i akademik Nikola Benčić iz Gradišća.

Koljnof (Kópháza), općina s 2100 stanovnika u Đursko-mošonsko-šopronskoj županiji, poznata po graničnom prijelazu, većinom nastanjena gradišćanskim Hrvatima, zasigurno do sad u povijesti nije imala jednu ovakvu književno-pjesničku manifestaciju, kao što je predstavljanje knjiger Jurice Čenara, poznatog hrvatskog pjesnika iz Gradišća. Zasluge za to, uz autore i izdavače knjige, svakako pripadaju i organizatoru i domaćinu Koljnofskih književnih susreta, gospodinu dr. Franji Pajriću, pokretaču Etnomemorijalnog i informacijskoga centra gradišćanskih Hrvata u Koljnofu. Prepuna sala Doma kulture u Koljnofu, ispunila se najuglednijom gradišćanskom publikom, s obje strane nekadašnje granice, iz Mađarske i Austrije, te gostima književnicima iz Hrvatske, sudionicima 7. Koljnofskih književnih susreta.

Jurica Černar

Jurica Čenar rodio se je u Dolnjoj Pulji 1956. godine, a danas živi u Uzlopu, hrvatski je književnik, novinar, javni i kulturni djelatnik iz Gradišća. Piše pjesme, podlistke, objavio je više zbirki pjesama, jedan roman, a suautor je na nekoliko knjiga i suradnik na nekim memoarskim izdanjima. U kritično vrijeme za gradišćanske Hrvate bio je jedan od vodećih predstavnika njihove mlade intelektualne elite, predsjednik Hrvatskog akademskog kluba, urednik mjesečnika „Put“ i tjednih „Hrvatskih novina“. Profesionalni je novinar i urednik u hrvatskom uredništvu Radio Gradišća. Vodeće je ime unutar zajednice gradišćanskih Hrvata i pripadnik etničke elite koja sebe vidi dijelom hrvatskoga naroda kao cjeline. Čenar je član Društva hrvatskih književnika i zastupljen je u antologijama i zbornicima hrvatskog pjesništva.

Inače, kako stoji na koricama knjige Đure Vidmarovića „Jurica Čenar, Hrvatski pjesnik iz Gradišća“, „Čenar je „preteča“ i „međaš“ u suvremenoj gradišćansko-hrvatskoj književnosti. On je širom otvorio vrata kako bi u njezino tkivo ušli modernizam i postmodernizam. Čenar nam nudi ono što nije u stanju pisac iz matičnoga naroda: povijesni usud života u rasuću, borbu za čuvanje etničke samobitnosti, ali i plemenite utjecaje koje je na njega izvršila poezija većinskoga naroda u Austriji.“

To je i razlogom što je Đuro Vidmarović, najbolji poznavatelj hrvatske književne zbilje u rasuću, u ovoj knjizi, po osobnom priznanju, pokušao dokazati da Juričina poezija, u sferi žanra koji je prihvatio kao svoj literarni izraz, pripada u najbolja dostignuća hevatske književnosti druge polovice XX. stoljeća. Vidmarović je tako sastavio nadasve originalnu, zanimljivu i intrigantnu, na momente i polemičku knjigu, ne samo o pjesniku Čenaru, već i o društveno-povijesnim, kao i kulturološko-socijalnim prilikama vremena i prostora u kojemu je pjesnik Čenar djelovao. Polemizirajući s onim autorima u domovini, koji iznose „zabrinjavajuću tezu o književnosti etničkih manjina kao inferiornoj u odnosu na književnost u matičnome narodu, misleći na Hrvate u Gradišću“, Vidmarović se usuprostavio i činjenici da je ovakve teze u temelje svoje sinteze „Književnost Gradišćanskih Hrvata od 1921. do danas“ ugradio i akademik Benčić, jedan od predstavljača Čenarova djela. Kao najbolji dokaz da da teze o inferiornosti manjinskih književnosti „ruše“ izraziti pojedinci, je upravo književno djelo Jurice Čenara i njegov značaj za hrvatski književni korpus cjelini.

Uz rasprave o problematici pokrajinskog naziva hrvatske narodne manjine u Gradišću, književnu standardizaciju jezika Hrvata u Gradišću, već spomenuta Vidmarovićeva nesuglasja s prof. Irvinom Lukežićem i akademikom Nikolom Benčićem, te tekstove koji se bave utjecajima na književno formiranje Jurice Čenara, te njegova narodnosna pregnuća, te Čenarovo mjesto u suvremenoj hrvatskoj i austrijskoj književnosti, Vidmarovićeva knjiga o Čenaru obiluje i drugim esejističkim prinosima koji se bave modernističkim književnim pravcima s mogućim utjecajem na Čenara i Čenarovom prozom. Tu su i najnovije pjesme Jurice Čenara, prilozi iz njegove pismohrane, kao i fot-dokumentacijski prilozi, što ovoj knjizi daje posebnu vrijednost i draž, čineći je ne samo Čenarovim, već i prvim monografskim djelom nekog hrvatskog autora u rasuću, objavljenog u matičnoj domovini Hrvatskoj.

Ovaj pionirski Vidmarovićev rad, već sam po sebi, može biti zornim putokazom kako ubaštiniti značajna hrvatska književna imena onih autora koji djeluju u manjinskim zajednicama okruženi drugim jezicima i kulturama, kao što je i sam pjesnik Čenar svjetionik na nemirnim putovima vandomovinskog pjesništva, kako na predstavljanju knjige u Koljnofu reče i njezin izdavač Bošković.

Tomislav Marijan Bilosnić